Jeremija

11 Ovo je riječ koja je došla Jeremiji od Jehove: 2 “Čujte svi riječi ovoga saveza!

Objavi+ ih narodu Judinu i stanovnicima Jeruzalema! 3 Reci im: ‘Ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: “Proklet bio čovjek koji ne sluša riječi ovoga saveza,+ 4 koje sam zapovjedio ocima vašim u dan kad sam ih izveo iz zemlje egipatske,+ iz peći u kojoj se željezo tali,+ govoreći: ‘Slušajte glas moj i činite sve što vam zapovijedam,+ pa ćete biti narod moj, a ja ću biti Bog vaš,+ 5 da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima vašim+ da ću im dati zemlju u kojoj teče med i mlijeko,+ u kojoj i danas žive!’”’”

A ja sam odgovorio: “Neka bude tako, Jehova!”

6 Zatim mi je Jehova rekao: “Objavi sve ove riječi po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim!+ Reci: ‘Čujte riječi ovoga saveza i izvršavajte ih!+ 7 Jer ozbiljno sam opominjao oce vaše od dana kad sam ih izveo iz zemlje egipatske+ pa sve do danas, ustajao rano i opominjao: “Slušajte glas moj!”+ 8 Ali oni nisu slušali i nisu prignuli uho svoje,+ nego su se svi povodili za tvrdokornim i zlim srcem svojim.+ Zato sam pustio na njih sve riječi ovoga saveza za koji sam im zapovjedio da ga se drže, ali oni ga se nisu držali.’”

9 I rekao mi je Jehova: “Urota je među narodom Judinim i stanovnicima Jeruzalema.+ 10 Vratili su se prijestupima praotaca svojih starih,+ koji nisu htjeli slušati riječi moje, nego su išli za drugim bogovima i služili im.+ Dom Izraelov i dom Judin prekršili su savez moj koji sam sklopio s praocima njihovim.+ 11 Zato ovako kaže Jehova: ‘Evo, dovodim na njih nevolju+ kojoj neće umaći.+ Zvat će me u pomoć, ali ja ih neću slušati.+ 12 Gradovi Judini i stanovnici Jeruzalema ići će i u pomoć zvati bogove kojima spaljuju prinose,+ ali oni im neće donijeti spasenje u vrijeme nevolje njihove.+ 13 Jer bogova tvojih, Juda, ima koliko i gradova tvojih,+ i koliko je ulica jeruzalemskih, toliko ste žrtvenika postavili bogu sramotnome,+ žrtvenika na kojima prinose Baalu spaljujete.’+

14 A ti se ne moli za narod ovaj i ne diži glasa svojega vapeći ili moleći za njih,+ jer neću slušati kad mi se obrate u nevolji svojoj!+

15 Što radi ljubljeni narod moj u domu mojemu,+ kad mnogi od njih takvo zlo kuju?+ Hoće li oni mesom svetim odvratiti zlo od tebe+ kad nevolja tvoja dođe? Hoćeš li se tada radovati?+ 16 ‘Maslina zelena, rodna i lijepa’, tako te nazvao Jehova.+ Uz huku veliku poslao je vatru na nju, polomljene su grane njezine.+

17 Jehova nad vojskama, onaj koji te posadio,+ nevolju ti je najavio zbog zla koje su dom Izraelov+ i dom Judin učinili spaljujući Baalu prinose da me uvrijede.”+

18 Jehova mi je objavio da znam i tada mi je pokazao djela njihova.+ 19 A ja sam bio kao janje poslušno koje se vodi na klanje,+ i nisam znao da spletke protiv mene smišljaju:+ “Uništimo drvo i plod njegov, iskorijenimo ga iz zemlje živih,+ da se ime njegovo više nikad ne spomene!” 20 Ali ti, Jehova nad vojskama, sudiš pravedno,+ ti ispituješ bubrege* i srce.+ Daj mi da vidim osvetu tvoju nad njima, jer sam pred tebe iznio parnicu svoju!+

21 Zato ovako kaže Jehova za ljude iz Anatota+ koji traže dušu moju i govore: “Nemoj prorokovati u ime Jehovino,+ da ne pogineš od naše ruke”, 22 ovako kaže Jehova nad vojskama: “Evo, ja ću se razračunati s njima. Mladići njihovi poginut će od mača.+ Sinovi njihovi i kćeri njihove pomrijet će od gladi.+ 23 Ni ostatak im neće ostati, jer nevolju ću dovesti na ljude iz Anatota+ i doći će godina u kojoj ću ih kazniti.”+