Psalmi

44 Bože, svojim smo ušima čuli,

naši su nam očevi pričali+

o djelima koja si učinio u njihovim danima,

u davnim danima.

 2 Svojom rukom otjerao si narode,+

a naše si pretke ondje naselio.+

 3 Naši preci nisu svojim mačem zaposjeli zemlju+

i nije im njihova ruka donijela pobjedu,+

nego je to učinila tvoja desnica, tvoja ruka+ i svjetlost tvog lica,

jer si ih volio.+

 5 Tvojom snagom potisnut ćemo svoje protivnike,+

u tvoje ime zgazit ćemo one koji nas napadaju.+

 6 Ja se ne uzdam u svoj luk

i ne može me spasiti moj mač.+

 7 Ti si nas spasio od naših protivnika,+

ti si posramio one koji nas mrze.

 8 Boga ćemo slaviti svaki dan,

hvalit ćemo tvoje ime u svu vječnost. (Sela)

 9 Ali sad si nas odbacio i ponizio

i ne ideš u boj s našom vojskom.

11 Predao si nas našim neprijateljima da nas proždru kao ovce,

rasijao si nas po narodima.+

12 Prodao si svoj narod u bescjenje,+

nisi se obogatio njihovom prodajom.

13 Dopustio si da nam se rugaju naši susjedi,

da nam se podsmjehuju i podruguju svi oko nas.

14 Dopustio si da nam se izruguju* narodi,+

da podrugljivo odmahuju glavom kad nas vide.

15 Stalno se osjećam poniženim

i sramota mi je prekrila lice

16 zato što slušam njihovo ruganje i njihove uvrede,

zato što nam se neprijatelji osvećuju.

17 Sve nas je to snašlo, ali nismo te zaboravili

i nismo prekršili tvoj savez.+

18 Naše srce nije zastranilo,

naši koraci nisu skrenuli s tvoje staze.

19 A ti si nas satro i prepustio šakalima,

prekrio si nas gustom tamom.

20 Da smo zaboravili ime svog Boga

ili da smo u molitvi pružali ruke prema tuđem bogu,

21 zar Bog to ne bi saznao?

22 Zbog tebe nas stalno ubijaju,

smatraju nas ovcama za klanje.+

25 Jer mi smo bačeni u prah,

tijela su nam se priljubila uza zemlju.+