Matej

9 I ušavši u lađu, krenuo je na drugu stranu i došao u svoj grad.+ 2 I gle, donijeli su mu uzetoga koji je ležao na nosilima.+ Vidjevši vjeru njihovu, Isus je rekao uzetome: “Hrabro, sine, oprošteni su ti grijesi!”+ 3 A neki od pismoznanaca rekli su u sebi: “Ovaj huli.”+ 4 Kako je znao što misle,+ Isus je rekao: “Zašto mislite zlo u srcima svojim?+ 5 Pa što je lakše? Reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodaj’?+ 6 No znajte da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!”+ Tada je rekao uzetome: “Ustani, uzmi nosila svoja i pođi kući!”+ 7 I ustao je te otišao kući. 8 A kad je narod to vidio, obuzeo ih je strah i slavili su Boga,+ koji je dao takvu vlast+ ljudima.

9 Odlazeći odande, Isus je ugledao čovjeka imenom Matej kako sjedi na mjestu gdje se sakuplja porez. I rekao mu je: “Pođi za mnom!”+ On je nato ustao i pošao za njim.+ 10 Kasnije, dok je Isus u kući bio za stolom,*+ gle, došli su mnogi poreznici i grešnici i pridružili se njemu i učenicima njegovim za stolom. 11 A kad su farizeji to vidjeli, rekli su učenicima njegovim: “Zašto vaš učitelj jede s poreznicima i grešnicima?”+ 12 Kad ih je on čuo, rekao je: “Zdravi ne trebaju liječnika,+ nego bolesni. 13 Idite, dakle, i naučite što znači ovo: ‘Hoću milosrđe, a ne žrtvu.’+ Jer nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike.”

14 Tada su mu pristupili Ivanovi učenici i upitali ga: “Zašto mi i farizeji postimo, a tvoji učenici ne poste?”+ 15 Nato im je Isus rekao: “Imaju li prijatelji mladoženjini razloga tugovati dok je mladoženja+ s njima? Ali doći će dani kad će se mladoženja uzeti+ od njih i tada će postiti.+ 16 Nitko na staru haljinu ne prišiva zakrpu od tkanine koja se još nije skupila, jer bi se zakrpa otrgnula s haljine i rupa bi postala još veća.+ 17 I novo se vino ne stavlja u stare mjehove. Inače se mjehovi proderu, i tako se vino prolije i mjehovi propadnu.+ Nego novo se vino stavlja u nove mjehove, pa se oboje sačuva.”+

18 A dok im je to govorio, gle, pristupio mu je neki poglavar,+ poklonio mu se+ i rekao: “Kći mi je već sigurno umrla,+ ali dođi i položi ruku svoju na nju, pa će oživjeti!”+

19 Tada je Isus ustao i pošao za njim s učenicima svojim. 20 I gle, neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja+ prišla je odostraga i dotaknula rub njegove haljine.+ 21 Govorila je u sebi: “Ako samo dotaknem njegovu haljinu, ozdravit ću.”+ 22 A Isus se okrenuo i ugledao je te rekao: “Budi hrabra, kćeri! Vjera te tvoja ozdravila.”+ I žena je u tom času ozdravila.+

23 A kad je ušao u poglavarevu kuću+ i ugledao frulaše kako sviraju pogrebnu glazbu i mnoštvo u pometnji,+ 24 Isus je rekao: “Izađite, jer djevojčica nije umrla, nego spava!”+ A oni su mu se podsmjehivali.+ 25 Kad je mnoštvo izašlo, ušao je i uzeo djevojčicu za ruku,+ i ona je ustala.+ 26 I glas o tome proširio se po cijelom tom kraju.

27 Dok je Isus odlazio odande, slijedila su ga dva slijepca+ vičući: “Smiluj nam se,+ Sine Davidov!” 28 Kad je ušao u kuću, slijepci su mu prišli i Isus ih je upitao: “Vjerujete+ li da to mogu učiniti?” A oni su mu odgovorili: “Da, Gospodine.” 29 Tada im je dotaknuo oči+ i rekao: “Neka vam bude po vjeri vašoj!” 30 I otvorile su im se oči. A Isus im je strogo zapovjedio: “Pazite da to nitko ne sazna!”+ 31 Ali kad su izašli, raširili su glas o njemu po cijelom onom kraju.+

32 Čim su ovi otišli, gle, doveli su mu čovjeka nijema i opsjednuta.+ 33 Kad je demon bio istjeran, nijemi je čovjek progovorio.+ Mnoštvo je bilo zadivljeno+ i govorilo je: “Nikada se takvo što nije vidjelo u Izraelu.” 34 A farizeji su govorili: “Istjeruje demone uz pomoć vladara demonâ!”+

35 I Isus je počeo obilaziti sve gradove i sela, poučavajući u njihovim sinagogama i propovijedajući dobru vijest o kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.+ 36 A vidjevši mnoštvo, sažalio se+ na njih, jer su bili izmučeni* i rasijani kao ovce bez pastira.+ 37 Tada je rekao svojim učenicima: “Uistinu, žetva je velika, a radnika je malo.+ 38 Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.”+