Job

41 Možeš li krokodila*+ udicom izvući

ili mu užetom jezik privezati?

 2 Možeš li mu rogoz kroz nozdrve provući+

ili mu bodljom čeljust probiti?

 3 Hoće li te moliti mnogo

ili ti blage riječi govoriti?

 4 Hoće li savez s tobom sklopiti

da ga zauvijek odvedeš kao roba?

 5 Možeš li se igrati s njime kao s pticom

ili ga vezati da bi se s njime igrale djevojčice tvoje?

 6 Hoće li se ljudi pogađati za njega?

Hoće li ga trgovcima razdijeliti?

 7 Možeš li kopljima ribarskim isprobadati kožu njegovu+

ili ostima glavu njegovu?

 8 Digneš li ruku svoju na njega,

zapamtit ćeš borbu! Nećeš to ponoviti!

 9 Evo, uzalud čovjek očekuje da će ga uhvatiti.

Čovjek pada čim ga vidi.

10 Nitko nije toliko hrabar da bi ga izazivao.

A tko može opstati preda mnom?+

11 Tko mi je prvi dao što, pa da mu vratiti trebam?+

Sve pod nebom moje je.+

12 Neću šutjeti o dijelovima tijela njegova,

ni o snazi njegovoj ni o skladnoj građi tijela njegova.

13 Tko mu može odjeću skinuti?

Tko smije ući među čeljusti njegove?

14 Tko može otvoriti ogromne čeljusti njegove?

Zastrašujući su zubi njegovi što uokolo stoje.

15 Nizovi ljusaka ponos su njegov,

zatvorene su kao pečatom čvrstim.

16 Jedna uz drugu tako su priljubljene

da ni vjetar među njih ne može prodrijeti.

17 Snažno prianjaju jedna uz drugu,

čvrsto se drže i ne mogu se razdvojiti.

18 Kad on kihne, svjetlost zabljesne,

i oči su njegove poput zraka zorinih.

19 Iz usta njegovih munje bljeskaju,

iskre ognjene iskaču.

20 Iz nozdrva njegovih dim izlazi,

kao iz peći rogozom potpaljene.

21 Dah* njegov ugljevlje potpaljuje,

plamen izlazi iz usta njegovih.

22 U vratu mu snaga počiva,

pred njim svi u strahu bježe.

23 Nabori na tijelu njegovu čvrsto su stisnuti,

kao da su saliveni na njemu, ne miču se.

24 Srce njegovo kao da je saliveno, tvrdo kao kamen,

da, kao donji žrvanj tvrdo.

25 Kad se podigne, i silni se uplaše,+

smetu se od užasa.

26 Kad ga sustigne, mač se ne može nositi s njime,

a ni koplje, ni sulica, ni strelica.+

27 Željezo+ je njemu kao slama,

bakar kao drvo trulo.

28 Strijela ga otjerati ne može,

kamenje iz praćke+ za njega je kao strnjika.

29 I toljaga je njemu kao strnjika,+

smije se on zveckanju koplja.

30 Na trbuhu kao da oštre krhotine lončarije ima,

kao da vršalicu za žito+ po blatu vuče.

31 Od njega dubina kao lonac vrije,

more se pjeni kao ulje mirisno u loncu.

32 Za sobom ostavlja stazu svijetlu,

pa se čini kao da bezdan vodeni kose sijede ima.

33 Na zemlji mu ništa slično nije,

stvoren je da se ničega ne boji.

34 Sve što je visoko on vidi.

Kralj je nad svim zvijerima veličanstvenim.”