Djela apostolska

23 Gledajući u Sudbeno vijeće, Pavao je rekao: “Braćo, cijeli svoj život imam potpuno čistu savjest pred Bogom.”+ 2 Nato je veliki svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pored Pavla da ga udare po ustima. 3 Tada mu je Pavao rekao: “Bog će udariti tebe, okrečeni zide! Kako možeš sjediti ovdje i suditi mi po Zakonu, a sam prestupaš Zakon zapovijedajući da me udaraju?” 4 A oni koji su ondje stajali rekli su: “Zar vrijeđaš Božjeg velikog svećenika?” 5 Pavao je odvratio: “Braćo, nisam znao da je veliki svećenik. Naime, pisano je: ‘Ne govori pogrdno o poglavaru svog naroda.’”+

6 Pavao je znao da su neki članovi Sudbenog vijeća saduceji, a neki farizeji, pa je povikao: “Braćo, ja sam farizej,+ sin farizeja! Sudi mi se zato što vjerujem u uskrsnuće mrtvih.” 7 Kad je to rekao, izbila je svađa između farizeja i saduceja, pa je među njima došlo do podjele. 8 Naime, saduceji kažu da nema ni uskrsnuća, ni anđela, ni duhova, a farizeji vjeruju u* sve to.+ 9 Tada je nastala velika galama. Neki pismoznanci farizejske sljedbe digli su se na noge i počeli žestoko prosvjedovati, govoreći: “Ne nalazimo ništa loše na ovom čovjeku. A što ako mu se duh ili anđeo doista obratio?”+ 10 Kad se svađa zaoštrila, tisućnik se pobojao da Pavla ne rastrgaju, pa je zapovjedio vojnicima da siđu i izvuku ga odande te da ga odvedu u vojarnu.

11 Te noći Gospodin je stao pred Pavla i rekao mu: “Budi hrabar!+ Kao što si temeljito svjedočio o meni u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.”+

12 Kad je svanuo dan, Židovi su skovali urotu i zakleli se* da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 13 Bilo je više od 40 urotnika koji su se tako zakleli. 14 Oni su otišli svećeničkim glavarima i starješinama te im rekli: “Zakleli smo se da nećemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla. 15 Zato sada vi i Sudbeno vijeće zamolite tisućnika da ga dovede k vama, kao da namjeravate podrobnije ispitati njegov slučaj. Ali prije nego što uopće dođe k vama, mi ćemo biti spremni i ubit ćemo ga.”

16 No sin Pavlove sestre čuo je da oni spremaju zasjedu, pa je došao u vojarnu i javio to Pavlu. 17 A Pavao je dozvao jednog stotnika i rekao mu: “Odvedi ovog mladića k tisućniku jer mu ima nešto dojaviti.” 18 I on ga je odveo tisućniku i rekao mu: “Zatvorenik Pavao dozvao me i zamolio da ti dovedem ovog mladića jer ti ima nešto reći.” 19 Tisućnik je mladića uhvatio za ruku, odveo na stranu i upitao ga: “Što mi imaš dojaviti?” 20 A on je rekao: “Židovi su se dogovorili da te zamole da sutra dovedeš Pavla pred Sudbeno vijeće. Reći će ti da se žele bolje upoznati s njegovim slučajem.+ 21 Ne daj da te nagovore na to, jer će ga u zasjedi čekati više od 40 ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju.+ Već su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.” 22 Tada je tisućnik otpustio mladića naredivši mu: “Ne govori nikome da si mi to javio!”

23 I dozvao je dva stotnika te im rekao: “Pripremite 200 vojnika te 70 konjanika i 200 kopljanika da u treći noćni sat* krenu ravno u Cezareju. 24 Pripremite i konje za Pavla te ga živa i zdrava dovedite upravitelju Feliksu.” 25 I napisao je pismo u kojem je stajalo:

26 “Klaudije Lizija pozdravlja uzvišenog upravitelja Feliksa. 27 Ovog su čovjeka Židovi uhvatili i htjeli ga ubiti, ali ja sam brzo došao s vojnicima i izbavio ga+ jer sam saznao da je rimski građanin.+ 28 Htio sam ustanoviti za što ga optužuju, pa sam ga doveo pred njihovo Sudbeno vijeće.+ 29 Utvrdio sam da ga optužuju za neka sporna pitanja koja se tiču njihovog Zakona,+ ali da nije skrivio ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvorske okove. 30 No javljeno mi je da se protiv njega kuje zavjera,+ pa sam ga odmah poslao k tebi, a njegovim tužiteljima zapovjedio sam da pred tobom kažu ono što imaju protiv njega.”

31 Tako su ti vojnici, prema naredbama koje su dobili, odveli Pavla+ i još ga iste noći doveli u Antipatridu. 32 Sutradan su konjanici nastavili put s njim, a ostali vojnici vratili su se u vojarnu. 33 Kad su konjanici došli u Cezareju, uručili su pismo upravitelju i predali mu Pavla. 34 Upravitelj je pročitao pismo i upitao Pavla iz koje je provincije, a on mu je odgovorio da je iz Cilicije.+ 35 Zatim mu je rekao: “Saslušat ću te kad stignu i tvoji tužitelji.”+ I zapovjedio je da ga čuvaju u Herodovoj palači.