2. Ljetopisa
36 Potom je narod doveo Jošijinog sina Joahaza+ i postavio ga za kralja u Jeruzalemu nakon njegovog oca.+ 2 Joahaz je imao 23 godine kad je postao kralj i vladao je tri mjeseca u Jeruzalemu. 3 Ali egipatski kralj svrgnuo ga je u Jeruzalemu te je zemlji nametnuo danak od 100 talenata* srebra i jednog talenta zlata.+ 4 Potom je egipatski kralj postavio Joahazovog brata Elijakima za kralja nad Judom i Jeruzalemom i promijenio mu je ime u Jojakim. A njegovog brata Joahaza Neho+ je odveo u Egipat.+
5 Jojakim+ je imao 25 godina kad je postao kralj i vladao je 11 godina u Jeruzalemu. Činio je ono što je zlo u očima Jehove, njegovog Boga.+ 6 Babilonski kralj Nebukadnezar*+ došao je ratovati protiv njega. Namjeravao ga je staviti u bakrene okove i odvesti u Babilon.+ 7 Nebukadnezar je odnio u Babilon dio pribora iz Jehovinog doma i stavio ga u svoju palaču u Babilonu.+ 8 A ostali događaji iz Jojakimovog života, gadosti koje je činio i sve zlo što se znalo o njemu, sve je to zapisano u Knjizi o Izraelovim i Judinim kraljevima. Nakon njega počeo je vladati njegov sin Jojakin.+
9 Jojakin+ je imao 18 godina kad je postao kralj i vladao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu. Činio je ono što je zlo u Jehovinim očima.+ 10 Početkom sljedeće godine* kralj Nebukadnezar poslao je svoje sluge da ga dovedu u Babilon+ te da donesu dragocjenosti iz Jehovinog doma.+ I postavio je njegovog strica Sidkiju za kralja nad Judom i Jeruzalemom.+
11 Sidkija+ je imao 21 godinu kad je postao kralj i vladao je 11 godina u Jeruzalemu.+ 12 Činio je ono što je zlo u očima Jehove, njegovog Boga. Nije se ponizio pred prorokom Jeremijom,+ koji mu je govorio po Jehovinoj naredbi. 13 Još se i pobunio protiv kralja Nebukadnezara,+ koji ga je bio prisilio da mu se Bogom zakune na vjernost. Ostao je tvrdoglav* i srce mu je otvrdnulo te se nije htio vratiti Jehovi, Izraelovom Bogu. 14 Svi svećenički glavari i narod mnogo su griješili i bili nevjerni Bogu, držeći se svih odvratnih običaja drugih naroda. Oskvrnuli su Jehovin dom,+ koji je on bio posvetio u Jeruzalemu.
15 Jehova, Bog njihovih predaka, opominjao ih je preko svojih glasnika, uvijek iznova ih je opominjao, jer mu je bilo žao njegovog naroda i njegovog prebivališta. 16 Ali oni su se stalno rugali glasnicima pravog Boga,+ prezirali su njegove riječi+ i ismijavali njegove proroke+ sve dok nisu prevršili svaku mjeru, pa za njih više nije bilo lijeka. Stoga se Jehova razgnjevio na svoj narod.+
17 I doveo je na njih kaldejskog+ kralja, koji je njihove mladiće pobio mačem+ u njihovom svetištu.+ Nije se smilovao ni mladiću ni djevojci, ni starcu ni onemoćalome.+ Bog mu je sve predao u ruke.+ 18 Sav pribor iz doma pravog Boga, velike i male predmete, te blago iz Jehovinog doma, kraljevo blago i blago njegovih velikodostojnika, sve je to odnio u Babilon.+ 19 Spalio je dom pravog Boga,+ srušio jeruzalemski zid,+ spalio sve kule i uništio sve dragocjenosti.+ 20 One koji nisu poginuli od mača odveo je u zarobljeništvo u Babilon.+ I bili su sluge njemu+ i njegovim sinovima sve dok tom zemljom nije zavladalo perzijsko kraljevstvo,+ 21 da bi se ispunila riječ koju je Jehova objavio preko Jeremije.+ Zemlja je ostala pusta sve dok nije nadoknadila propuštene godine počinka*.+ Počivala je sve vrijeme dok je bila pusta, sve dok se nije navršilo 70 godina.+
22 Prve godine vladavine perzijskog kralja Kira,+ da bi se ispunila riječ koju je Jehova objavio preko Jeremije,+ Jehova je potaknuo* perzijskog kralja Kira da napiše proglas i objavi ga po cijelom svom kraljevstvu. U njemu je stajalo:+ 23 “Ovako kaže Kir, kralj Perzije: ‘Jehova, Bog nebeski, dao mi je sva zemaljska kraljevstva+ i naredio mi da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judi.+ Tko god među vama pripada njegovom narodu, neka Jehova, njegov Bog, bude s njim i neka ide u Jeruzalem.’”+