1. Kraljevima

3 Salamun se ženidbom povezao s faraonom, egipatskim kraljem. Oženio se faraonovom kćeri+ i doveo ju je u Davidov grad+ da ondje živi dok on ne dovrši gradnju svog dvora,+ Jehovinog doma+ i zida oko Jeruzalema.+ 2 Ali narod je još uvijek prinosio žrtve na uzvišicama+ jer dotad još nije bio sagrađen dom koji nosi Jehovino ime.+ 3 Salamun je volio Jehovu i živio po odredbama svog oca Davida, jedino što je na uzvišicama prinosio žrtve i spaljivao prinose.+

4 Kralj Salamun otišao je u Gibeon prinijeti žrtve jer je ondje bila najznačajnija uzvišica.+ Na tamošnjem je žrtveniku prinio 1000 žrtava paljenica.+ 5 U Gibeonu se Jehova po noći ukazao Salamunu u snu. Bog mu je rekao: “Traži što želiš da ti dam!”+ 6 A Salamun je odvratio: “Ti si svom sluzi Davidu, mom ocu, u velikoj mjeri iskazao vjernu ljubav jer ti je služio vjerno, pravedno i čestitog srca. I dan-danas mu u velikoj mjeri iskazuješ vjernu ljubav jer si dao da njegov sin sjedi na njegovom prijestolju.+ 7 I sada, Jehova, Bože moj, ti si svog slugu postavio za kralja nakon mog oca Davida iako sam još mlad i neiskusan.+ 8 Tvoj sluga vlada tvojim narodom koji si izabrao,+ narodom toliko velikim da se ne može izbrojiti niti mu se broj može odrediti. 9 Zato daj svom sluzi poslušno srce da može suditi tvom narodu+ i razlikovati dobro od zla,+ jer kako bih inače mogao suditi tvom mnogobrojnom* narodu?”

10 Jehovi je bilo drago što je Salamun to zatražio.+ 11 Bog mu je tada rekao: “Zato što nisi tražio dug život niti bogatstvo niti smrt svojih neprijatelja, nego si tražio razbor da možeš ispravno suditi,+ 12 udovoljit ću tvojoj molbi.+ Dat ću ti mudro i razumno srce+ da budeš čovjek kakvog nije bilo prije tebe niti će ga biti poslije tebe.+ 13 Dat ću ti i ono što nisi tražio+ – bogatstvo i slavu+ – tako da za cijelog tvog života nijedan kralj neće biti poput tebe.+ 14 Budeš li išao mojim putevima, držeći se mojih uredbi i mojih zapovijedi, kao što je to činio i tvoj otac David,+ dat ću ti i dug život.”+

15 Tada se Salamun probudio i shvatio da je to bio san. Potom je otišao u Jeruzalem, stao pred kovčeg Jehovinog saveza i prinio žrtve paljenice i žrtve zajedništva+ te priredio gozbu za sve svoje sluge.

16 U to su vrijeme dvije bludnice došle kralju i stale pred njega. 17 Jedna od njih rekla je: “Gospodaru moj, molim te, saslušaj me. Ova žena i ja živimo u istoj kući i ja sam rodila dok je ona bila u kući. 18 Trećeg dana nakon mog poroda rodila je i ova žena. Bile smo zajedno, samo nas dvije. Nije bilo nikoga drugog s nama u kući. 19 Jedne je noći sin ove žene umro jer je legla na njega. 20 I ona je ustala usred noći, uzela mog sina koji je bio uz mene dok sam ja, tvoja robinja, spavala. Potom ga je stavila sebi u naručje, a svog je mrtvog sina stavila meni u naručje. 21 Kad sam ujutro ustala da podojim svog sina, vidjela sam da je mrtav. A kad sam ga bolje pogledala, vidjela sam da to nije moj sin, dijete koje sam rodila.” 22 Ali druga je žena rekla: “Nije istina! Moj je sin ovaj živi, a tvoj je onaj mrtvi.” No prva je žena govorila: “Nije istina! Tvoj je sin onaj mrtvi, a moj je ovaj živi.” I tako su se prepirale pred kraljem.

23 Na koncu je kralj rekao: “Ova kaže: ‘Moj je sin ovaj živi, a tvoj je onaj mrtvi!’ a ona kaže: ‘Nije istina, nego je tvoj sin onaj mrtvi, a moj je ovaj živi!’” 24 Kralj je zatim naredio: “Donesite mi mač.” I kralju su donijeli mač. 25 A kralj je rekao: “Rasijecite živo dijete na dva dijela, pa polovicu dajte jednoj ženi, a polovicu drugoj.” 26 Tada je ženu čiji je sin bio živ steglo oko srca zbog njenog sina, pa je stala preklinjati kralja: “Molim te, gospodaru moj, njoj daj živo dijete! Samo ga nemoj ubiti!” Ali druga je žena govorila: “Neka ne bude ni moj ni tvoj! Rasijecite ga!” 27 Nato je kralj rekao: “Dajte prvoj ženi živo dijete! Nemojte ga ubiti! Ona mu je majka.”

28 I svi su Izraelci čuli kakvu je presudu donio kralj. Osjećali su strahopoštovanje prema kralju*+ jer su vidjeli da mu je Bog podario mudrost da pravedno sudi.+