Job
4 Nato je Temanac Elifaz+ rekao:
2 “Ako ti tko pokuša uputiti koju riječ, hoćeš li imati strpljenja saslušati ga?
Jer tko se može suzdržati da ništa ne kaže?
3 Ti si učio mnoge
i jačao si slabe.
4 Tvoje su riječi podizale svakoga tko bi posrnuo,
ti si jačao one kojima su koljena klecala.
5 Ali sad kad su nevolje snašle tebe, ti si klonuo.
Sad kad su pogodile tebe, postao si malodušan.
6 Zar ti tvoja bogobojaznost ne daje razloga za pouzdanje u Boga?
Zar ti tvoja odanost Bogu+ ne daje nadu?
7 Razmisli, molim te: Je li ikada nevin čovjek poginuo?
Kad su to izginuli čestiti?
9 Od Božjeg daha ginu,
od provale njegovoga gnjeva nestaju.
10 Čuje se lavlja rika i glas mladog lava,
ali i snažnim se lavovima lome zubi.
11 Lav ugiba jer nema plijena,
a lavići se razilaze.
12 A ja sam u tajnosti začuo riječi
i neki je šapat došao do mojih ušiju.
13 Noću, kad ljudi spavaju dubokim snom,
imao sam viđenja koja su me uznemirila.
14 Počeo sam jako drhtati
i svaka kost u meni ispunila se jezom.
15 Neki je duh prošao iznad mog lica,
i sav sam se naježio.
16 Tada je stao,
ali nisam znao tko je to.
Neki lik bio mi je pred očima.
Bila je tišina. Najednom sam začuo glas:
17 ‘Može li smrtni čovjek biti pravedniji od Boga?
Može li čovjek biti čišći od svog Tvorca?’
19 A kako li tek gleda na one koji žive u glinenim kućama,
kojima je temelj u prahu,+
koje se zdrobi kao moljca!
20 Od jutra do večeri pretvore se u prah,
nestanu zauvijek i nitko za to ne mari.
21 Ne padaju li poput šatora kojem je užad izvučena?
Umiru a da nisu stekli mudrost.