Djela apostolska

4 Dok su njih dvojica još govorila narodu, prišli su im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji.+ 2 Bili su ljuti zato što su apostoli poučavali narod i javno objavljivali da je Isus uskrsnuo od mrtvih*.+ 3 Stoga su ih uhvatili i bacili u zatvor+ do sljedećeg dana jer je već bila večer. 4 No mnogi koji su čuli ono što su apostoli govorili postali su vjernici te se broj muškaraca koji su povjerovali popeo na oko 5000.+

5 A sutradan su se u Jeruzalemu skupili židovski poglavari, starješine i pismoznanci. 6 Ondje je bio i svećenički glavar Ana,+ zatim Kajfa,+ Ivan, Aleksandar i svi rođaci svećeničkog glavara. 7 Poslali su po Petra i Ivana te ih doveli na sredinu i počeli ispitivati: “Odakle vam ta moć? U čije ste ime to učinili?” 8 Tada im je Petar, pun svetog duha,+ rekao:

“Narodni poglavari i starješine! 9 Ako se nas danas ispituje zbog dobrog djela koje smo učinili hromom čovjeku+ i ako želite znati tko je izliječio ovog čovjeka, 10 onda znajte svi vi i cijeli izraelski narod da se to dogodilo u ime Isusa Krista Nazarećanina,+ kojeg ste vi pribili na stup,+ a kojeg je Bog podignuo iz mrtvih.+ Po njemu ovaj čovjek stoji ovdje pred vama zdrav. 11 Taj je Isus ‘kamen koji ste vi graditelji smatrali bezvrijednim, a koji je postao glavni ugaoni kamen*’.+ 12 I nema drugog spasitelja osim njega jer nema drugog imena+ pod nebom danog ljudima po kojem možemo biti spašeni.”+

13 Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu odvažnost i shvatili da su to neuki* i obični ljudi,+ ostali su u čudu. Tada su uvidjeli da su oni bili s Isusom.+ 14 Budući da su vidjeli da s njima stoji izliječeni čovjek,+ nisu im na to mogli ništa odgovoriti.+ 15 Stoga su im zapovjedili da izađu iz dvorane Sudbenog vijeća, a onda su se počeli savjetovati: 16 “Što da radimo s tim ljudima?+ Istina je da su učinili veliko čudo, za koje znaju svi stanovnici Jeruzalema.+ Ne možemo to zanijekati. 17 No da se to ne bi dalje širilo među narodom, zaprijetimo im i naredimo da više nikome ne govore u to ime.”+

18 Tada su ih pozvali i zapovjedili im da više ne govore niti naučavaju u Isusovo ime. 19 Nato su im Petar i Ivan rekli: “Prosudite sami je li u Božjim očima ispravno da slušamo vas, a ne Boga. 20 Mi ne možemo prestati govoriti o onome što smo vidjeli i čuli.”+ 21 Nakon što su im još jednom zaprijetili, oslobodili su ih jer nisu našli ništa zbog čega bi ih kaznili, a i bojali su se naroda+ jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. 22 Naime, čovjek koji je čudom bio izliječen imao je više od 40 godina.

23 Kad su Petar i Ivan bili pušteni, otišli su drugim učenicima i ispričali što su im rekli svećenički glavari i starješine. 24 A kad su oni to čuli, svi zajedno pomolili su se Bogu i rekli:

“Svevišnji Gospodine, ti si načinio nebo, zemlju, more i sve što je u njima.+ 25 Ti si svetim duhom nadahnuo našeg pretka Davida,+ svog slugu, da kaže: ‘Zašto se narodi bune, zašto ljudi razmišljaju o onom što je isprazno? 26 Kraljevi iz svih krajeva svijeta podignuli su se i vladari su se udružili protiv Jehove* i protiv njegovog pomazanika*.’+ 27 I doista, Herod i Poncije Pilat+ udružili su se u ovom gradu s neznabošcima i izraelskim narodom protiv tvog svetog sluge Isusa, kojeg si pomazao,+ 28 kako bi se ispunilo ono što si ti svojom snagom* i voljom unaprijed odredio.+ 29 A sada, Jehova*, obrati pažnju na njihove prijetnje i daj svojim robovima da i dalje sa svom odvažnošću govore tvoju riječ. 30 Nastavi pokazivati svoju moć* – neka ozdravljaju bolesni i neka se događaju znakovi i čuda*+ u ime tvog svetog sluge Isusa.”+

31 Nakon što su se usrdno pomolili, potreslo se mjesto na kojem su bili okupljeni i svi su se ispunili svetim duhom+ te su odvažno govorili Božju riječ.+

32 A mnoštvo onih koji su postali vjernici bilo je jednog srca i jedne duše*. Nitko od njih nije smatrao da je išta što posjeduje samo njegovo, nego im je sve bilo zajedničko.+ 33 I apostoli su s velikim uspjehom svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa.+ Bog im je svima iskazivao obilje nezaslužene dobrote. 34 Nitko među njima nije bio u oskudici+ jer su svi koji su posjedovali polja ili kuće prodavali svoju imovinu i dobiveni novac donosili 35 i stavljali pred apostole,+ a oni su ga potom dijelili svakome prema njegovim potrebama.+ 36 Tako je učinio i Josip, kojeg su apostoli prozvali Barnaba+ (što znači “sin utjehe”). On je bio Levijevac, rodom s Cipra. 37 Posjedovao je komad zemlje koji je prodao te je novac donio i stavio pred apostole.+