1. Kraljevima

10 A kraljica od Sabe čula je za Salamunovu slavu, koju je stekao zbog Jehovinog imena.+ Stoga je došla da ga iskuša teškim pitanjima*.+ 2 Stigla je u Jeruzalem s vrlo velikom pratnjom+ i s devama koje su nosile balzam,+ drago kamenje i vrlo mnogo zlata. Kad je došla k Salamunu, razgovarala je s njim o svemu što joj je bilo na umu. 3 A Salamun joj je odgovorio na sve što ga je pitala. Nije bilo ničega što joj kralj nije znao objasniti.

4 Kad je kraljica od Sabe vidjela svu Salamunovu mudrost,+ dom koji je sagradio,+ 5 jela na njegovom stolu,+ njegove dvorane kako sjede za stolom, njegove poslužitelje što su dvorili kod stola i njihovu odjeću, njegove peharnike i žrtve paljenice koje je prinosio u Jehovinom domu, zastao joj je dah. 6 Stoga je rekla kralju: “Istina je ono što sam čula u svojoj zemlji o tvojim djelima* i o tvojoj mudrosti. 7 Ali nisam povjerovala onome što se govori dok nisam došla i vidjela to svojim očima. Doista, ni pola mi nije bilo rečeno! Svojom mudrošću i blagostanjem uvelike nadmašuješ ono što sam čula o tebi. 8 Sretni su tvoji ljudi i sretni su tvoji sluge koji su svaki dan pred tobom i slušaju tvoju mudrost!+ 9 Neka je hvaljen Jehova,+ tvoj Bog, kojem si tako omilio da te postavio na izraelsko prijestolje! Jehova te zbog svoje vječne ljubavi prema Izraelu postavio za kralja da sudiš i dijeliš pravdu.”

10 Potom je dala kralju 120 talenata* zlata, drago kamenje+ i vrlo mnogo balzama.+ Nikad više nije bilo doneseno toliko balzama koliko je kraljica od Sabe dala kralju Salamunu.

11 Hiramovo brodovlje, kojim se dovozilo zlato iz Ofira,+ dopremalo je odande i vrlo mnogo algumovog drva+ te drago kamenje.+ 12 Kralj je od algumovog drva načinio potpornje u Jehovinom domu i u kraljevskom dvoru te harfe i psaltire za pjevače.+ Takvo algumovo drvo nikad više nije bilo dovezeno niti se vidjelo sve do današnjeg dana.

13 A kralj Salamun dao je kraljici od Sabe sve što je poželjela i zatražila, povrh onog što joj je već dao potaknut svojom darežljivošću. Ona je potom otišla te se sa svojim slugama vratila u svoju zemlju.+

14 Salamunu je svake godine stizalo 666 talenata zlata,+ 15 ne računajući ono što je pristizalo od trgovaca i prihod od prodavača, od svih arapskih kraljeva i od upraviteljā zemlje.

16 Kralj Salamun načinio je 200 velikih štitova od zlatne slitine+ (svaki je štit obložio sa 600 šekela* zlata)+ 17 i 300 malih štitova* od zlatne slitine (svaki je štit obložio s 3 mine* zlata). Zatim ih je kralj stavio u kuću zvanu Libanonska šuma.+

18 Kralj je načinio i veliko prijestolje+ od bjelokosti i obložio ga čistim zlatom.+ 19 Do prijestolja je vodilo šest stepenica, a straga je prijestolje bilo natkriveno okruglim svodom. S obje strane imalo je naslone za ruke, a uz naslone su stajala dva lava.+ 20 Na šest stepenica stajalo je 12 lavova, po jedan na svakom kraju svake stepenice. Takvo što nije bilo načinjeno ni u jednom drugom kraljevstvu.

21 Sve posude iz kojih je pio kralj Salamun bile su od zlata i sve posude u kući zvanoj Libanonska šuma+ bile su od čistog zlata. Ništa nije bilo načinjeno od srebra jer se u Salamunovo vrijeme ono smatralo bezvrijednim.+ 22 Kralj je imao na moru taršiško+ brodovlje, koje je plovilo s Hiramovim brodovljem. Svake treće godine taršiško je brodovlje dovozilo zlato, srebro, bjelokost,+ majmune i paunove.

23 Tako je kralj Salamun bogatstvom+ i mudrošću+ nadmašio sve druge kraljeve na svijetu. 24 I ljudi iz svih krajeva svijeta željeli su doći pred Salamuna i čuti njegovu mudrost, koju mu je Bog podario.+ 25 Svatko bi mu donio svoj dar – predmete od srebra i od zlata, haljine, oružje, balzam, konje i mule. Tako su činili iz godine u godinu.

26 Salamun je imao sve više bojnih kola i konja*. Nakupio je 1400 kola i 12 000 konja*+ te ih je rasporedio po gradovima u kojima je držao kola, a imao ih je i kod sebe u Jeruzalemu.+

27 Kralj je u Jeruzalemu nakupio toliko mnogo srebra da ga je bilo kao kamenja, a cedrovine kao divljih smokava u Šefeli.+

28 Salamun je uvozio konje iz Egipta*. Kraljevi trgovci nabavljali su konje* po određenoj cijeni.+ 29 Svaka kola dovezena iz Egipta plaćala su se 600 srebrnjaka, a konj se plaćao 150 srebrnjaka. Ti su ih trgovci prodavali i svim hetitskim+ i sirijskim kraljevima.