Izaija
6 One godine kad je umro kralj Uzija+ vidio sam Jehovu kako sjedi na visokom i uzvišenom prijestolju,+ a skuti njegove haljine ispunjavali su hram. 2 Iznad njega stajali su serafi. Svaki je imao šest krila. Svaki od njih dvama je krilima pokrivao svoje lice, dvama je pokrivao noge, a dvama je letio.
3 I govorili su jedan drugome:
“Svet, svet, svet je Jehova nad vojskama!+
Sva je zemlja puna njegove slave!”
4 Dovratnici na pragovima podrhtavali su od glasa onih koji su klicali, a dom se ispunio dimom.+
5 Tada sam rekao: “Teško meni!
Poginut ću*
jer sam čovjek nečistih usana
i živim u narodu nečistih usana,+
a vidio sam Kralja, Jehovu nad vojskama!”
6 Tada je jedan od serafa doletio k meni, držeći u ruci komad žeravice+ koji je kliještima uzeo sa žrtvenika.+ 7 Dotaknuo mi je usta i rekao:
“Ovo je dotaknulo tvoje usne.
Tvoja je krivnja uklonjena
i grijeh ti je oprošten*.”
8 I čuo sam Jehovu kako kaže: “Koga ću poslati? Tko će nam+ ići?” A ja sam rekao: “Evo me, mene pošalji!”+
9 Nato je on kazao: “Idi i reci tom narodu:
‘Uvijek ćete iznova slušati,
ali nećete razumjeti,
uvijek ćete iznova gledati,
ali nećete ništa naučiti.’+
10 Učini da srce tog naroda bude neprijemljivo,+
pokrij im uši,+
zatvori im oči
da ništa ne vide
i da ništa ne čuju,
da srcem ne razumiju+
i da se ne obrate i ne ozdrave!”
11 A ja sam rekao: “Dokle, Jehova?” Nato mi je on odgovorio:
“Dok se gradovi ne pretvore u ruševine i ne ostanu bez stanovnika,
dok kuće ne ostanu bez ljudi
i dok zemlja ne bude razorena i pretvorena u pustoš,+
12 dok Jehova ne protjera ljude daleko+
i dok zemlja sasvim ne opusti.
13 No u njoj će još uvijek biti desetina stanovnika, a i ta će desetina biti spaljena, poput velikog drveta i poput hrasta, od kojih ostane samo panj kad ih posijeku. Sveto sjeme* bit će taj panj.”