Ponovljeni zakon

1 Ovo su riječi koje je Mojsije uputio cijelom Izraelu u jordanskom kraju u pustinji, u pustim ravnicama nasuprot Sufu, između Parana, Tofela, Labana, Haserota i Dizahaba. 2 (Od Horeba do Kadeš-Barnee+ ima 11 dana hoda ako se ide preko gore Seira.) 3 Mojsije se prvog dana jedanaestog mjeseca četrdesete godine+ obratio Izraelcima i prenio im sve što mu je Jehova zapovjedio da im kaže. 4 Bilo je to nakon što je porazio amorejskog kralja Sihona,+ koji je živio u Hešbonu, i nakon što je u Edreju+ porazio bašanskog kralja Oga,+ koji je živio u Aštarotu. 5 U jordanskom kraju, u Moabu, Mojsije je počeo objašnjavati ovaj Zakon,+ govoreći:

6 “Jehova, naš Bog, rekao nam je u Horebu*: ‘Dovoljno ste dugo živjeli u ovim brdima.+ 7 Spremite se i pođite u brda u kojima žive Amorejci+ te u sva okolna područja: u Arabu,+ u brdski kraj, u Šefelu, u Negeb i na morsku obalu.+ Pođite u zemlju Kanaanaca i otiđite na Libanon*+ i sve do velike rijeke Eufrata.+ 8 Predajem vam tu zemlju. Idite i zaposjednite zemlju za koju se Jehova zakleo vašim praocima – Abrahamu, Izaku+ i Jakovu+ – da će je dati njima i njihovom potomstvu.’+

9 I tada sam vam rekao: ‘Ne mogu vas sam voditi, to mi je prevelik teret.+ 10 Jehova, vaš Bog, umnožio vas je, pa vas danas ima mnogo kao zvijezda na nebu.+ 11 Neka vas Jehova, Bog vaših predaka, umnoži+ još tisuću puta i neka vas blagoslovi kao što vam je obećao.+ 12 Kako da vas ja sam nosim i rješavam vaše prepirke? Kako da sam nosim taj teret i to breme?+ 13 Izaberite iz svojih plemena mudre, razborite i iskusne ljude pa ću vam ih postaviti za poglavare.’+ 14 A vi ste mi odgovorili: ‘Dobro je da se učini to što si nam rekao.’ 15 Tako sam izdvojio poglavare iz vaših plemena, mudre i iskusne ljude, i postavio sam vam ih za tisućnike, stotnike, pedesetnike i desetnike te za upravitelje u vašim plemenima.+

16 Tada sam rekao vašim sucima: ‘Kad rješavate spor između svoje braće, sudite im pravedno,+ bilo da se radi o sporu između dva Izraelca ili o sporu između Izraelca i došljaka.+ 17 Ne budite pristrani kad sudite.+ Saslušajte maloga jednako kao i velikoga.+ Ne bojte se ljudi+ jer sudite u Božje ime*.+ A ako vam neki spor bude pretežak, iznesite ga meni da ga saslušam.’+ 18 I tako sam vam tada rekao sve što trebate činiti.

19 Potom smo krenuli iz Horeba i prošli kroz svu onu veliku i zastrašujuću pustinju+ koju ste vidjeli. Išli smo putem koji vodi do brda u kojima žive Amorejci,+ kao što nam je Jehova, naš Bog, zapovjedio. Na koncu smo stigli u Kadeš-Barneu.+ 20 Tada sam vam rekao: ‘Došli ste u brdoviti kraj u kojem žive Amorejci, koji nam daje Jehova, naš Bog. 21 Jehova, vaš Bog, predao vam je tu zemlju. Idite i zaposjednite je, kao što vam je rekao Jehova,+ Bog vaših predaka. Ne bojte se! Ne plašite se!’

22 Ali vi ste svi došli k meni i rekli: ‘Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i da nam jave kojim putem trebamo ići i na kakve ćemo gradove ondje naići.’+ 23 Taj mi se prijedlog činio dobrim, pa sam među vama izabrao 12 ljudi, po jednog iz svakog plemena.+ 24 Oni su krenuli na put i otišli u brda+ te su došli do Eškolske doline* i izvidjeli taj kraj. 25 Ubrali su nešto plodova te zemlje, donijeli nam ih i izvijestili nas: ‘Zemlja koju nam daje Jehova, naš Bog, vrlo je dobra.’+ 26 Ali vi niste htjeli poći onamo, nego ste se pobunili protiv naredbe Jehove, svog Boga.+ 27 Gunđali ste u svojim šatorima: ‘Jehova nas mrzi, pa nas je izveo iz Egipta da nas preda u ruke Amorejcima kako bi nas oni istrijebili. 28 Kamo mi to idemo? Naša braća posijala su strah u naša srca,+ govoreći: “Ti su ljudi snažniji i viši od nas, gradovi su im veliki i zidine im sežu do neba,+ a vidjeli smo ondje i Anakovce.”’+

29 Tada sam vam rekao: ‘Ne plašite se! Ne bojte ih se!+ 30 Jehova, vaš Bog, ići će pred vama i borit će se za vas+ kao što se borio za vas u Egiptu pred vašim očima.+ 31 I u pustinji ste vidjeli kako vas je Jehova, vaš Bog, nosio kuda god ste išli – kao što čovjek nosi svog sina – sve dok niste došli do ovog mjesta.’ 32 Ali usprkos svemu tome niste vjerovali Jehovi, svom Bogu,+ 33 koji je išao pred vama kako bi vam pronašao mjesto za tabor. Noću je išao pred vama u vatri, a danju u oblaku da vam pokaže put kojim trebate ići.+

34 Cijelo to vrijeme Jehova je slušao što ste govorili, pa se razgnjevio i zakleo se:+ 35 ‘Nitko od ovog zlog naraštaja neće vidjeti dobru zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati vašim očevima.+ 36 Vidjet će je samo Jefuneov sin Kaleb. Njemu i njegovim potomcima dat ću zemlju kojom je išao jer je svim srcem* bio poslušan Jehovi.+ 37 (Jehova se i na mene razgnjevio zbog vas te mi je rekao: “Ni ti nećeš ući u tu zemlju!+ 38 Nunov sin Jošua, koji ti služi,+ ući će u nju.+ Ojačaj ga+ jer će pod njegovim vodstvom Izraelci naslijediti tu zemlju.”) 39 Vaša djeca za koju ste rekli da će postati plijen+ – vaši sinovi koji još ne znaju što je dobro, a što zlo – ući će u nju i njima ću je dati u posjed.+ 40 A vi se okrenite i pođite u pustinju Crvenomorskim putem.’+

41 Nato ste mi odgovorili: ‘Zgriješili smo Jehovi. Poći ćemo gore i boriti se, kao što nam je Jehova, naš Bog, zapovjedio!’ I tako ste pripasali svaki svoje oružje i mislili ste da će biti lako doći u brda i osvojiti taj kraj.+ 42 Ali Jehova mi je rekao: ‘Kaži im: “Nemojte ići onamo i ne započinjite borbu jer ja neću biti s vama.+ Ako me ne poslušate, vaši će vas neprijatelji poraziti.”’ 43 I ja sam vam govorio, ali vi niste htjeli slušati. Pobunili ste se protiv Jehovine naredbe i drsko ste krenuli u brda. 44 Ali dočekali su vas Amorejci koji su živjeli u tim brdima i navalili su na vas poput pčela, pa ste se raspršili i pobjegli u Seir sve do Horme. 45 A onda ste se vratili i plakali pred Jehovom, ali Jehova vas nije slušao niti je obratio pažnju na vas. 46 Zato ste tako dugo ostali u Kadešu.