Izaija
57 Pravednik gine,
a nitko to ne uzima k srcu.
2 On nalazi mir.
Svi koji žive čestito pronalaze počinak u grobu.
4 Koga vi to ismijavate?
Kome se rugate i kome plazite jezik?
Niste li vi djeca prijestupa,
djeca prijevare,+
5 vi koji se prepuštate strastima među velikim stablima,+
pod svakim drvetom koje se zeleni,+
pod liticama?
6 Odabrala si glatke kamenove iz doline.+
Oni su tvoje nasljedstvo.
Njima si izlijevala žrtve ljevanice i prinosila darove.+
Zar ću se ja time zadovoljiti?
8 Iza vrata i dovratnika postavila si kip*.
Napustila si me i razodjenula se.
Popela si se onamo i napravila puno mjesta u svojoj postelji.
Sklopila si savez sa svojim ljubavnicima*.
Daleko si slala svoje poslanike
pa si pala toliko nisko da si sišla u grob*.
10 Izmučila si se od silnog lutanja,
ali nisi rekla: ‘Sve je to uzalud!’
Snaga ti se obnovila.
Zato ne odustaješ.*
Na mene nisi mislila.+
Ni za što nisi marila.+
Ja sam šutio i držao se po strani,+
pa me se nisi bojala.
Vjetar će ih sve odnijeti,
dah će ih otpuhnuti.
A onaj tko u meni traži utočište naslijedit će zemlju
i posjedovat će moju svetu goru.+
14 Govorit će se: ‘Nasipajte, nasipajte cestu! Pripremite put!+
Uklonite mom narodu sve zapreke s puta!’”
“Ja živim na uzvišenom i svetom mjestu,+
ali sam i uz one koji su slomljeni i potišteni*,
da ohrabrim potištene,
da okrijepim srce slomljenih.+
17 Razgnjevio sam se na njega* jer je činio grijeh težeći za nepoštenim dobitkom.+
Zato sam ga kaznio, okrenuo svoje lice od njega i ljutio se.
Ali on se i dalje ponašao kao odmetnik,+ povodio se za željama svog srca.
19 “Ja stvaram plod usana.
Onaj tko je daleko i onaj tko je blizu imat će trajan mir”,+ kaže Jehova,
“i ja ću ih izliječiti.”
20 “A zli su kao uzburkano more koje se ne može smiriti,
čije vode izbacuju morsku travu i blato.