Psalmi
137 Sjedili smo pokraj babilonskih rijeka.+
Plakali smo kad bismo se sjetili Siona.+
3 Jer ondje su naši porobljivači tražili da im pjevamo,+
oni koji nam se rugaju, htjeli su da ih uveseljavamo, pa su govorili:
“Pjevajte nam neku pjesmu o Sionu!”
4 Kako da pjevamo Jehovinu pjesmu
kad smo na tuđem tlu?
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepi
ako te se ne budem sjećao,
ako mi Jeruzalem
ne bude najveća radost.+
7 Sjeti se, Jehova,
kako su Edomci u dan kad je Jeruzalem pao govorili:
“Srušite ga! Srušite ga do temelja!”+
8 Kćeri babilonska, uskoro ćeš biti opustošena.+
Sretan će biti onaj tko te kazni
i učini ti onako kako si ti nama činila.+