Ezekijel

3 I rekao mi je: “Sine čovječji, pojedi što je pred tobom. Pojedi ovaj svitak te idi i govori izraelskom narodu.”+

2 I otvorio sam usta, a on mi je dao da pojedem taj svitak. 3 Tada mi je rekao: “Sine čovječji, pojedi ovaj svitak koji ti dajem i napuni njime svoj trbuh.” Tako sam ga pojeo*, i u ustima mi je bio sladak kao med.+

4 On mi je rekao: “Sine čovječji, pođi k izraelskom narodu i prenesi mu moje riječi. 5 Ne šaljem te narodu koji govori nerazumljivim ili nepoznatim jezikom, nego izraelskom narodu. 6 Ne šaljem te mnogim narodima, koji govore nekim nerazumljivim ili nepoznatim jezikom, onima čije riječi ne možeš razumjeti. Kad bih te poslao k njima, oni bi te slušali.+ 7 Ali izraelski narod neće te htjeti slušati jer ne žele slušati mene.+ Sav je izraelski narod tvrdoglav i prkosan*.+ 8 Evo učinit ću da ti lice bude tvrdo kao njihovo, a i da ti čelo bude tvrdo kao njihovo.*+ 9 Učinit ću da ti čelo bude tvrdo poput dijamanta, tvrđe od kremena.+ Ne boj ih se i ne plaši se njihovih lica+ iako su buntovnički narod.”

10 I rekao mi je: “Sine čovječji, slušaj sve riječi koje ću ti reći i primi ih k srcu. 11 Pođi k svojim izgnanim sunarodnjacima+ pa im se obrati. Reci im: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova’, slušali oni ili ne slušali.”+

12 Potom me ponio duh+ i čuo sam iza sebe veliku tutnjavu i riječi: “Neka se veliča Jehovina slava ondje gdje on prebiva!” 13 I čuo se šum krila onih bića jer su im se krila dodirivala jedna s drugima.+ Čuo se i zvuk kotača koji su bili tik do njih,+ a čula se i velika tutnjava. 14 I duh me podignuo i odnio. Bio sam ogorčen i gnjevan*, a Jehovin je duh počeo snažno djelovati na mene*. 15 I tako sam otišao k izgnanicima u Tel-Abib, koji su živjeli uz rijeku Kebar,+ i ostao sam ondje gdje su oni živjeli. Ostao sam među njima sedam dana, sav zaprepašten.+

16 A nakon sedam dana došla mi je Jehovina objava:

17 “Sine čovječji, postavio sam te za stražara izraelskom narodu.+ Kad čuješ riječi iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.+ 18 Kad kažem zlome: ‘Poginut ćeš’, a ti ga ne opomeneš i ne kažeš ništa kako bi upozorio zloga da prestane činiti zlo i tako ostane na životu,+ on će poginuti zbog svojih prijestupa jer je zao,+ ali tebe ću smatrati odgovornim za njegovu smrt*.+ 19 No ako opomeneš zloga, a on ne prestane biti zao i činiti zlo, on će poginuti zbog svojih prijestupa, a ti ćeš spasiti svoj život*.+ 20 Ali ako pravednik prestane postupati pravedno i počne činiti zlo*, ja ću postaviti pred njega kamen o koji će se spotaknuti, pa će poginuti.+ Ako ga nisi opomenuo, on će poginuti zbog svog grijeha i neće se pamtiti pravedna djela koja je učinio, ali tebe ću smatrati odgovornim za njegovu smrt*.+ 21 No ako opomeneš pravednika da ne smije griješiti, i on se ne upusti u grijeh*, ostat će na životu jer je prihvatio opomenu,+ a ti ćeš spasiti svoj život.”

22 Ondje je Jehovin duh* došao na mene. Bog mi je rekao: “Ustani i pođi u dolinu, ondje ću govoriti s tobom.” 23 Tako sam ustao i pošao u dolinu. Ondje sam vidio Jehovinu slavu,+ sličnu slavi koju sam vidio na rijeci Kebaru,+ te sam se poklonio do zemlje. 24 Tada je duh ušao u mene i podignuo me na noge,+ a Bog mi se obratio i rekao mi:

“Idi i zatvori se u svoju kuću. 25 Sine čovječji, oni će uzeti užad i svezati te, tako da više ne ideš među njih. 26 A ja ću učiniti da ti se jezik zalijepi za nepce, pa ćeš zanijemjeti i nećeš ih više moći ukoravati, jer su buntovnički narod. 27 No kad god ti se obratim, moći ćeš opet govoriti*.+ Tada im reci: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova.’ Tko hoće slušati, neka sluša,+ a tko neće slušati, neka ne sluša. Oni su buntovnički narod.+