Izaija
“To sam ja, onaj* koji govori ono što je pravedno,
koji ima veliku moć da spasi.”
3 “Sâm sam gazio grožđe u kaci,
nitko od ljudi iz narodā nije bio sa mnom.
Gazio sam neprijatelje u svom gnjevu,
gnječio sam ih u svojoj srdžbi.+
Haljine su mi bile poprskane njihovom krvlju,
sva mi se odjeća uprljala.
5 Gledao sam, ali nije bilo nikoga da mi pomogne.
Zaprepastio sam se jer mi nitko nije pružio podršku.
Tada sam svojom moćnom rukom donio spasenje*+
i moja me srdžba poduprla.
7 Spominjat ću djela kojima je Jehova iskazao vjernu ljubav,
Jehovina hvalevrijedna djela,
zbog svega što je Jehova učinio za nas,+
zbog velike dobrote koju je iskazao izraelskom narodu
potaknut svojim milosrđem i velikom ljubavlju*.
8 Rekao je: “Doista, oni su moj narod, sinovi koji nikada neće biti nevjerni.”+
I tako je postao njihov spasitelj.+
9 U svim njihovim nevoljama on je osjećao bol.+
Njegov ih je glasnik spasio.*+
10 Ali oni su se bunili+ i žalostili njegov sveti duh.+
11 A onda su se sjetili davnih dana,
dana njegovog sluge Mojsija:
“Gdje je onaj koji ih je izveo iz mora+ s pastirima svog stada?+
Gdje je onaj koji je u njega stavio svoj sveti duh,+
12 onaj koji je svojom moćnom rukom podupirao Mojsijevu desnicu,+
onaj koji je pred njima razdvojio vode+
da bi sebi stekao vječno ime,+
13 onaj koji ih je vodio kroz uzburkane* vode,
pa su išli kao konj po ravnici*
i nisu se spoticali?
Tako si ti vodio svoj narod
da stekneš sebi veličanstveno ime.+
15 Pogledaj s neba i vidi
iz svog uzvišenog prebivališta ovjenčanog svetošću i slavom!
Gdje je tvoja revnost i tvoja snaga?
Gdje je tvoja duboka samilost+ i milosrđe?+
Sve mi je to uskraćeno.
Kad ni Abraham ne bi htio znati za nas,
kad nas ni Izrael ne bi priznao,
ti bi, Jehova, ipak bio naš Otac.
Naš Izbavitelj* iz davnine, to je tvoje ime.+
17 Jehova, zašto si nas pustio* da odlutamo s tvojih puteva?
Zašto si pustio* da nam srca otvrdnu i da te se ne bojimo?+
Vrati se radi svojih slugu,
radi plemena koja tebi pripadaju!+
18 Tvoj je sveti narod kratko posjedovao zemlju.
Naši protivnici gaze tvoje svetište.+
19 Odavno smo postali kao oni nad kojima ti nikad nisi vladao,
kao oni koji se nikad nisu zvali tvojim imenom.