Rodoskvrnuće — potajni zločin

“MOŽE li se nekome poput mene uopće pomoći?” Ovo žalosno pitanje postavila je žena, opterećena problemom koji, što iznenađuje, pogađa danas mnoge žene. Nakon mnogo godina ona još uvijek trpi radi jednog doživljaja iz djetinjstva. Naime, postala je žrtvom rodoskvrnuća. Kako je moguće odgovoriti na njezino pitanje?

“Rodoskvrnuće” nije ugodna riječ. Jedva tko želi o njemu diskutirati, iako je taj prijestup sve češća pojava. Ukoliko su procjene točne, tada je vrlo vjerojatno da su neki iz kruga tvojih poznanika bili u djetinjstvu žrtve rodoskvrnuća. To je sigurno problem, kojeg bi svi roditelji trebali biti svjesni.

Većini od nas je poznato što znači rodoskvrnuće — spolni odnos između bliskih rođaka. Pretpostavlja se da se ti odnosi najčešće javljaju između braće i sestara, iako se o tome javno ne govori. Međutim, vlasti su posebno zabrinute kada se dogodi da odrasli rođaci zloupotrebljavaju djecu. U većini slučajeva to su trenuci kada otac ili očuh napastuje dijete, što naročito zabrinjava.

Iako statistički podaci nisu potpuni, odgovor je nedvojben — da. Susan Brownmiller piše u svojoj knjizi Against Our Will: “Statistika govori da je seksualno zloupotrebljavanje djece češća pojava, nego tjelesno zlostavljanje”. Starateljica Lee Preney jamči da je rodoskvrnuće “učestalija pojava od silovanja i da se vrlo rijetko prijavljuje.”

Jedan izvještaj iz Seattle Times-a glasi: “Dovoljno je da sljedeći puta pogledate samo 15 djevojčica iz razreda vaše kćerke, ... pa možete biti prilično sigurni da je najmanje jedna — a možda čak dvije ili tri — bila žrtvom rodoskvrnuća.”

Hank Giarretto koji je u Santa Clari, najimućnijem dijelu Kalifornije, surađivao na jednom programu protiv seksualnog zlostavljanja, vjeruje, da je rodoskvrnuće u Americi dostiglo razmjere “epidemije”. U području koje broji oko jedan milijun stanovnika, on je doživio porast slučajeva rodoskvrnuća sa 30 u 1971. godini na preko 500 u 1977. godini. Stoga je u jednom intervjuu rekao: “Mislim da tek sada počinjemo naslućivati stvarne razmjere ove pojave.”

Neki procjenjuju da je 25 milijuna američkih žena bilo u djetinjstvu žrtvama rodoskvrnuća. Iz izvještaja je vidljivo da isti problem raste i u mnogim drugim zemljama.

To su pitanje postavili mnogi stručnjaci. Časopis Time citira Wardell-a Pomeroy-a, suizdavača Kinsey-Reportsa: “Vrijeme je da priznamo kako rodoskvrnuće nije perverzija ili znak duševnog oboljenja. Rodoskvrnuće između ... djece i odraslih može ponekad biti korisno.”

Imaš li djecu? Što misliš o takvom gledištu? Da li bi dozvolio da tvoj mali sin ili tvoja mala kćerka ima spolni odnos sa starijim rođakom?

Ako si kršćanin, tada znaš da ne smiješ biti ravnodušan prema pojavi rodoskvrnuća. Božje mišljenje o tome — daleko vrednije od mišljenja bilo kojeg čovjeka — bilo je vrlo jasno posredovano Izraelcima: “Neka se nitko od vas ne približuje svojoj krvnoj rodbini da otkriva njezinu golotinju.” Tako se zabranjuju odnosi brat / sestra, roditelji / djeca, stric ili teta / nećakinja ili nećak (3. Mojsijeva 18:6-18, ST).

Iskustva djece koja su bila zloupotrebljavana rodoskvrnućem pokazuju također da je zabrinutost opravdana.

Časopisu Australian Women’s Weekly neka je žena izjavila da je zbog rodoskvrnuća u djetinjstvu, nekoliko puta pokušavala izvršiti samoubojstvo, i to nakon navršene 10. godine života. Druge žrtve, danas odrasli ljudi, ne mogu se više radovati normalnom spolnom odnosu.

Jedna od triju sestara, koje je zloupotrijebio vlastiti otac, piše: “Trebalo mi je 10 godina i mnogo pomoći supruga, da bih se konačno smirila i da bih mogla o tome otvoreno razgovarati. Svaki reagira drugačije na to. Moja starija sestra misli da je seks najprljavija stvar na svijetu; za mlađu sestru to nije baš nikakav problem. Već kao četrnaestogodišnjakinja bila je optužena radi prostitucije, a sa 15 godina rodila je dijete.”

Prostitucija, zloupotreba droge, silovanja (u slučaju mladih), alkoholizam, pobuna i emocionalni nemiri — sve su to posljedice rodoskvrnuća. Neka mlada djevojka si ne može predstaviti Boga kao svog nebeskog oca. Rodoskvrnički odnos sa tjelesnim ocem potpuno joj je ogadio sliku oca.

Zašto rodoskvrnuće izaziva veći emocionalni nemir nego na primjer silovanje? Zato jer počinitelj zloupotrebljava vrlo bliski i važan odnos. Neka djevojčica se požalila da se osjećala kao supruga, umjesto kao kćerka, te joj se učinilo da postoji samo za spolna zadovoljavanja svojeg oca.

Zapazi komentar neke druge žrtve: “Bilo me je strah da bilo kome ispričam što mi se dogodilo. Nisam se usudila pružiti mu otpor; budući da mi je otac, smatrala sam da on ne bi radio ništa što ne bi bilo ispravno ... U tinejdžerskim godinama sve se pogoršalo. Počela sam bolje shvaćati situaciju. Izgledala sam sama sebi prljavom, jeftinom, bezvrijednom. Često sam pomišljala na samoubojstvo. A kako sam samo mrzila muškarce! ... Znala sam da sam bila još mala djevojčica kada je sve to počelo, no nisam se mogla osloboditi osjećaja da sam svemu ja kriva ... Osjećaj krivice teže se podnosi nego samo napastovanje.”

Zbog rodoskvrnuća trpi ne samo žrtva, nego i počinitelj. Taj se često stidi sam sebe, teško podnosi sam sebe, dok se sve više zapliće u to. Prema izvještaju Seattle Times-a neki terapeut je rekao: “Problem je u tome što imamo posla s prisilnim odnosom. Radi se o muškarcima, koji su se kroz svoja svakodnevna sanjarenja ... preorijentirali na djevojčice.”

Neki počinitelj je rekao: “Nekoliko puta sam pokušavao prekinuti, rekao sam svojoj pastorki da — moramo prestati s time, jer ne mogu dalje nanositi zlo svojoj obitelji.” Ali, on nije prestao. Neki drugi je rekao da mu je rodoskvrnički odnos ostavio “trajne emocionalne ožiljke”.

Spomenimo još da je u većini zemalja rodoskvrnuće protuzakonito i kažnjivo. Ako bi se uzele u obzir sve te činjenice, više bi se roditelja čuvalo rodoskvrničkih odnosa.

Neki odrasli koji naginju rodoskvrnuću psihički su bolesnici, ali ne i većina njih. Moguće je da slove kao dobri očevi obitelji, ugledni poslovni ljudi ili političari, pa čak i česti posjetioci crkava.

Zašto se takvi “normalni ljudi” upuštaju u rodoskvrničke odnose? Često je razlog tome alkohol. Ponekad se neki čovjek oženi ženom koja već ima dijete. I dok njegova pastorčad raste, u njemu se bude spolni zahtjevi.

Jedan drugi razlog su obiteljski problemi. Hank Giarretto je rekao: “Obično se radi o muškarcu koji je izgubio radno mjesto ili doživio neki šok. On i njegova supruga se otuđuju i otac počinje tada tražiti blizinu svoje kćerke. Ona je otvorena prema njemu, voli ga i divi mu se. Prvi pokušaji približavanja nisu seksualne naravi.”

Postoje i drugi razlozi. Jedna od žrtava rodoskvrničkih odnosa izvještava kako su u njihovom stanu posvuda ležali pornografski časopisi. Giarretto dodaje: “Seksualna klima našeg društva doprinosi pojavi tog problema. Mi već naše dvogodišnje kćerke učimo da budu lolite i da se ponašaju zavodljivo.”

Odrasla osoba koja se upušta u rodoskvrnički odnos s djetetom pokazuje sebičnost, pokazuje da ne brine za njegovo dobro. No, trebamo li biti iznenađeni da su u ovom svijetu koji potiče svakoga da čini ono što mu se sviđa i koji unaprijeđuje perverziju, kao što je dječja pornografija, sve češći slučajevi rodoskvrnuća?

Sigurno da, ali to znači da treba zauzeti odlučno stanovište protiv sve lošije moralne klime ovog svijeta. U Bibliji nalazimo najbolji savjet u vezi s time. Apostol Pavao kaže: “Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma” (Rimljanima 12:2, ST). Da bismo to postigli, moramo izbjegavati prljavu literaturu i zabave takve vrste, čuvajući svoje misli od prljavih utjecaja kojima smo stalno izloženi. Tako bivamo zaštićeni od mogućnosti da učinimo pogrešku.

Jedna od žrtava rodoskvrnuća preporuča da već malu djecu poučimo kako određeni dijelovi njihovoga tijela nisu za to da bi se drugi njima igrali. To je moguće učiniti na ljubazan način, koristeći se, na primjer, pričom o Dini iz knjige Moja knjiga biblijskih priča. Ako bi se dogodilo nešto slično napastovanju, dijete će to odmah ispričati ocu ili majci. Nemoj misliti da se seksualno napastovanje sastoji samo u spolnom odnosu. Milovanje, dodirivanje, nepoželjna povjerljivost ili bilo kakva seksualna igra — sve to može kasnije prouzročiti veliku štetu.

Duboka roditeljska ljubav istinska je zaštita. Pavao je rekao: “Ljubav nije nepristojna, ne traži svoje” (1. Korinćanima 13:4, 5, ST). Ta nesebična ljubav sigurno će čuvati roditelje da se ne dadu nadvladati tjelesnim slabostima, ogriješivši se tako na svojem potomstvu. Osim toga, zaštitit će ih od jednog drugog problema. Uslijed straha pred rodoskvrnućem, roditelji postupaju ponekad hladno i nepristupačno, što također šteti djeci koja rastu.

Riješiti problem rodoskvrnuća nije tako jednostavno, jer se radi o tajnom prijestupu. Rodbina često nastoji prikriti to. Majke koje znaju “da se nešto događa” šute možda zato da bi sačuvale jedinstvo obitelji. Djeca koja prijave roditelje često su izložena jakom pritisku, da povuku optužbu. No, iskustva mnogih stručnjaka pokazuju da djeca rijetko lažu kada je riječ o rodoskvrnuću.

Neki misle da kažnjavanje počinitelja zatvorskom kaznom nije uvijek najispravnije. Stoga su osnovana savjetovališta koja se bave pogođenom obitelji kao cjelinom. Hank Giarretto objašnjava što on smatra vrlo važnim u takvom postupku: “(Otac) mora pred kćerkom preuzeti na sebe svu odgovornost za ono što je učinjeno”. To, doduše, može ocu teško pasti, no to je pokušaj da se ispravi dio štete, koja je nanesena djetetu.

I osobe izvan obitelji mogu pomoći u tome. Mnoge žrtve su potvrdile da im je ukazivanje strpljive, obazrive i nesebične pažnje pomoglo svladati emocionalne smetnje i donositi planove za budućnost. Ožiljci možda u potpunosti nikada ne nestaju, ali ustrajnost ih u najmanju ruku potiskuje u drugi plan.

Kako je bilo sa ženom koja je postavila pitanje, spomenuto u početku ovog članka? U starosti između 6 i 9 godina napastovao ju je njezin djed. Bezuspješno je pokušavala naći sreću u nemoralu i drogama obraćajući se često psihijatrima.

Na sreću ima načina kako pomoći tim ljudima. Bez obzira koliko bili zbunjeni i utučeni, postoji netko tko “podiže iz prašine uboga”, a upoznajemo ga kroz Bibliju (Psalam 113:7, ST). “Kao otac milosrđa i Bog svakovrsne utjehe” on nam može pomoći čak u najdubljim depresijama (2. Korinćanima 1:3, ST). Da bi se depresivne misli i osjećaj krivice mogli zamijeniti izgrađujućim stvarima, potrebno je puno moliti se, proučavati i razgovarati sa zrelim ljudima. Da je to moguće, svjedoči sljedeće iskustvo:

Neka žena je ispričala kako je još kao malo dijete bila zloupotrebljena najprije od oca, a kasnije od očuha. Upala je u vode nemorala i zloupotrebe droge, rodivši na kraju i vanbračno dijete. No, ona ipak kaže: “Postoji izlaz iz rodoskvrnuća, zloupotrebe djece, nemorala s maloljetnicima, zloupotrebe droge i homoseksualnosti. Sigurno misliš da ne bi mogao podnijeti sve to, a da ne poludiš. No, to je moguće ako imaš nadu u bolji život. Ja posjedujem takvu nadu.... Kao dijete nikada se nisam branila. Željela sam to učiniti, ali bilo me je strah. Bojala sam se da se nitko neće brinuti za mene. Međutim, nisam bila u pravu, bila sam u zabludi. Jehova brine za svakoga, ... također i starješine u kraljevskoj dvorani (Jehovinih svjedoka)”.

Sasvim svejedno kakva je bila naša prošlost, mi možemo s Božjeg stajališta biti “Oprani” i “posvećeni” (1. Korinćanima 6:11). Biblija objašnjava kako je to moguće. Kroz snagu svoje Riječi i svojeg duha Bog nas može osloboditi osjećaja krivice, čak i emocionalne smetenosti. On nam može pomoći da već sada živimo na zadovoljavajući način dati nam jamstvo da ćemo jednog dana živjeti u svijetu u kojem se nikada više neće pojaviti nešto poput rodoskvrnuća.