Odakle potječu ljudske rase?
JEDNOG dana je dječak bijele rase došao kući i rekao svojoj majci: “Upoznao sam novog školskog druga. Mogu li ga dovesti kući da se igramo?”
“Koje je rase”, pitala ga je majka?
“Ne mogu se sjetiti. Sutra ću bolje pogledati kako izgleda.”
Iz ovog je razvidno da u dječjim mislima postoji samo jedna rasa tj. ljudska rasa. U jednom rječniku su “ljudske rase” zaista definirane kao “čovječanstvo”.
To je definicija jednog rječnika, dok drugi rječnik navodi tu riječ u vezi geografske, nacionalne i plemenske etničke pripadnosti. Napetost među ljudima različitih rasa je problem širom svijeta. Čak i zajednice koje se hvale s rasnom jednakošću nisu izuzetak. Razmotri na primjer rasne nemire u Engleskoj za vrijeme 1981. godine. U samo jednom od tih nemira bilo je ozlijeđeno 149 policajaca i 58 civila. Također je 120 zgrada bilo oštećeno i 47 trgovina opljačkano. Da li je naoči ovih događaja rasna jednakost, koja često postoji među djecom, nevjerojatnost? Odakle potječu rase?
Rase i evolucijsko mišljenje
Godine 1859. je evolucionist Charles Darwin dao štampati svoju knjigu pod naslovom The Origin of Species (Podrijetlo vrsta). U njoj on iznosi da je jednom bilo nadmetanje među različitim vrstama živih bića, i da je najbolja vrsta, sposobna da se prilagodi svojoj okolini, preživjela i osigurala dalji opstanak svoje vrste. Manje sposobne vrste su stoga morale izumrijeti. Stoga evolucija govori o “preživljavanju najsposobnijih”. Godine. 1871. je Darwin izdao još jednu knjigu The Descent of Man (Porijeklo čovjeka) u kojoj on navodi kako čovjek i majmun imaju isto porijeklo.
Te knjige su zaista štetno utjecale na odnos između rasa. Antropolog Sheila Patterson objašnjava: “Teorija razvitka koja je nadomjestila prijašnja razmišljanja opravdava prevlast bijele rase. Budući da je ova preživjela i bila uspješnija nego druge rase, ona ih mora nadmašiti, ne samo u organizaciji i sposobnosti nego u svakom drugom području, uključujući mentalno i moralno.” Taj stav je prouzročio da evropske nacije u 19. stoljeću odluče proširiti svoje kolonije na ostala područja.
To je također dalo ideju Hitleru u svom planu da načini dominirajuću rasu i da istrijebi Židove i druge koje je smatrao nesposobne za život.
Vrijedno je zapaziti da se Darwin i većina modernih znanstvenika slaže da ljudske rase imaju zajednički početak. Encylopedia Americana izjavljuje: “ljudske rase su biološka vrsta”. Pisac Amram Scheinfeld je ne davno pisao: “Nauka sada potvrđuje ono što je većina religija naučavala, da su ljudi svih rasa potekli od istog čovjeka.”
Iako Biblija nije bila napisana od učenjaka, bila je ipak točna u izjavi da je “Bog učinio da od jedne krvi sav rod čovječji živi po svemu licu zemaljskome” (Djela apostolska 17:24, 26).
Odakle mnogobrojne rase?
Kada se stanica muškog sjemena sjedini s jajnom stanicom žene začet je novi ljudski život, iako su roditelji različitih rasa. Unutar te male stanice nalazi se tisuće gena, koji su nosioci nasljednih osobina. Te osobine odražavaju karakteristike roditelja ili drugih predaka.
Genetička struktura prvog čovjeka Adama bila je tako izražena da je ta raznolikost mogla doći do izražaja kroz njegovo potomstvo, na primjer u boji kože, kose, građi tijela i oznaka lica! Ta raznolikost je rasla s jezičnim i geografskim razlikama.
U vezi geografskih razlika objašnjava Encyclopedia Americana: “Kad su zemlje koje su naseljene dvjema ili više nacija razdijeljene morem, planinama ili pustinjom, stanovnici tih naroda su bezuvjetno ograničeni na to područje ... rase moraju biti razdijeljene genetskim učestalostima, u skladu s geografskom granicom ... ti uvjeti su slični uvjetima u Africi gdje pustinja Sahara označava granicu između evropskih bijelaca i crnih Afrikanaca. Sahara je vrlo rijetko nastanjena i teško prohodna”.
Stoga nam genetske, jezične i geografske barijere daju spoznati zašto se rasne grupe pojavljuju u svim dijelovima Zemlje.
Boja kože
U suglasnosti s Biblijom svi ljudi potječu od Noe kroz njegova tri sina: Sema, Jafeta i Hama. 2. Mojsijeva poglavlje 10. citira 70 potomaka od Noe kad kaže: “Od njih se razdijeliše narodi, po zemlji poslije potopa” (1. Mojsijeva 10:32). Jedan od mnogih načina na koji su narodi razdijeljeni je njihova boja kože. Koža svih normalnih ljudi posjeduje smeđe pigmente nazvane melanin.
Noa i njegova tri sina su imali takve pigmente. Od Sema su proizašli Babilonci, Asirci, Židovi i Arapi koji variraju od bjeloputnih do svjetlo smeđih. Potomci Jafeta uključujući indoevropske rase variraju od svijetle kože do tamno smeđe. A potomci Hama (znači garav ili suncem opaljen) — barem neki od njih — imali su potpuno tamnu kožu. Egipćani sa svjetlo smeđom kožom su preci Hamovog sina Mizraima. Hamov sin Hanan koji je bio proklet od Boga radi lošeg postupanja bio je praotac svjetloputih Hananeja.
U skladu s tim je dr. Hughes, profesor i antropologije sveučilišta u Torontu, rekao: “Na svakom kontinentu i u svakoj geografsko određenoj rasi postoji znatan opseg odstupanja pigmenata u koži. Tamile u južnoj Indiji smatraju mnogi antropolozi članovima bijele indo-evropske vodeće rase, iako su im pigmenti tamniji od afričkih crnaca.”
Iz toga je razvidno da je neopravdano tumačiti da se Božje prokletstvo odnosi na ljude crne rase. Sav ljudski rod ima tamne pigmente, neki u manjem, drugi u većem omjeru.
Postoje li nadmoćne ili podređene rase?
Nedavno je u SAD posvećena pažnja crnoj djeci koju je posvojilo oko sto obitelji bijelaca čija inteligencija je bila nadprosječna. Časopis Psychology Today je izvjestio, da su crna djeca u provedenom testu postigla uspjeh “iznad nacionalnog prosjeka crnaca i bijelaca, pogotovo ako su bili posvojeni u ranom djetinjstvu.”
Kako se može ustanoviti koja je rasa nadmoćnija ili koja je podređena? Da li zapadnom civilizacijom, sa svojim zastrašujućim srčanim bolestima, rakom i drugim bolestima, sa šokirajućom spolnom perverznošću i nasiljem? Ili mjerilom nekih takozvanih primitivnih plemena kao što su Yamana, Chenchu, ili Pigmejci u Kongu? Razmotri kako je pokojni profesor Kern opisao tipičnog člana tih plemena: “U cijelom svom životu on se raduje društvu djece, poznaje, i voli čak najmanja stvorenja koja žive u njegovom području. Nježan je i strpljiv i radi na polju cijelo vrijeme ... ne postoji civilizacija u kojoj je egzistencija sretnija. Samoubojstvo je rijetkost.”
Zapažajući ove činjenice možemo cijeniti Stvoritelja s obzirom na različite rase. Pod nadahnućem Božjeg svetog duha je apostol Petar rekao: “Zaista vidim da Bog ne glede ko je ko, nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu.” (Djela apostolska 10:34, 35).
Jesu li crkve kršćanstva uvijek postupale jednako s ljudima različitih rasa? Pogledaj kako su katolici i članovi luteranski crkve podržavale Hitlerov plan da načini rasu koja bi zagospodarila drugima. Stoljećima je katolička crkva naučavala da su crnci bili od Boga prokleti. Joh F. Maxwell kaže u svojoj knjizi Slavery and the Catholic Church (Katolička crkva i ropstvo) da je to shvaćanje trajalo do 1873. “kada je papa Pio IX podijelio ‘vjersku slobodu jadnim Etiopljanima u centralnoj Africi, da im Bog odstrani prokletstvo Hama’” (Kurziv od nas). Čak i danas neke crkve kršćanstva otvoreno primjenjuju rasnu diskriminaciju.
Bez obzira koliko političari ili svećenstvo gledali na tu stvar, Biblija i znanost potvrđuju da su sve rase jednake i da su potekle od zajedničkog izvora. Interesantno je da The Great Soviet Encyclopedia 1970., svezak 2., strana 149 priznaje, naučno mišljenje “jednakosti svih rasa” i priznaje zajedničko ljudsko porijeklo.
Rješenje rasnih problema
Jehovin svjedoci, koji su pripadnici svih rasa, ujedinjeni su u svojoj službi jer primjenjuju biblijska načela. Osim tjednih skupštinskih sastanaka, oni održavaju jednom godišnje velike kongrese diljem svijeta. Među tim sretnim mnoštvom ljudi dolazi do izražaja jedinstvo obožavanja i svi međusobno ljubazno razgovaraju, kako je katolički pisac William J. Whalen primjetio u U. S. Catholic: “Ja vjerujem da je jedna od najznačajnijih oznaka njihovog obožavanja,tradicionalno načelo o jednakosti rasa. Crnci koji su postali Jehovini svjedoci znaju da su dobrodošli i da su prihvaćeni kao jednakopravni članovi”.
Unatoč tome da su se pojedinci promijenili, ljudi posvuda zapažaju porast rasnih nasilja i ratova. Direktor Instituta za rasne odnose u Londonu, Philip Mason je rekao: “Jedina sigurna nada za našu budućnost ... leži u ... svjetskoj vladavini ... Mi smo dužni da gledamo na dan kada će nacionalna suverenost korak po korak biti predana svjetskoj vladavini.” To je točno ono što je naumio Svemogući Bog. Međutim, narodi su preponosni da bi “predali” suverenost Božjoj vladavini tj. nebeskom Kraljevstvu. Umjesto toga će Božje Kraljevstvo u skoroj budućnosti uništiti sve ljudske vladavine i dovesti harmoniju i mir na zemlji svima onima koji su poslušni, bez obzira kojoj rasi pripadali (Danijel 2:44; Psalam 37:29).