Nacistička diktatura — može li se ponoviti?
TEŠKO je utvrditi koliko ima danas neonacista u Njemačkoj. Vlasti koje su zadužene za nadgledavanje političkih ekstremista u Saveznoj Republici Njemačkoj, procjenjuju da ima preko 20 000 pripadnika takozvanih desno orjentiranih ekstremističkih organizacija. One se cijepaju na grupe od kojih samo nekolicina ima više od 100 članova.
To, izgleda, govori protiv jakog oživljavanja nacionalsocijalizma, jer što bi taj bio bez integracione figure poput Hitlera, koja bi pod svojim vodstvom ujedinila sve te različite grupe? Do sada nije ustao novi politički Mesija, čak ni Michael Kühnen, jedan od poznatijih neonacista u Njemačkoj. Prema mišljenju jednog neonaciste Kühnen je “desna ruka vođe Adolfa Hitlera na zemlji”. A za Hitlera je isti rekao: “Führer je za nas svet, nešto kao Isus za kršćane”.
Osim toga, okolnosti su danas u Njemačkoj prilično drugačije od onih u vrijeme Hitlera. Stopa nezaposlenosti je, doduše, visoka, ali neusporediva s 30 posto kakova je bila početkom 30-ih godina. Sadašnja stopa inflacije izgleda skromnom u usporedbi s onom iz 20-ih godina, kad se u dvije godine cijena određenog proizvoda popela s 35 na 1 200 400 000 000 maraka! Patriotizam i militarizam danas su jači nego ikada. A u osnovnom zakonu Savezne Republike Njemačke usidrena je sigurnost protiv ponovnog uvođenja diktature.
Ipak, mnogi su mišljenja da neonacizam ne bi trebalo podcjenjivati. Karl Dietrich Bracher, povjesničar na sveučilištu u Bonnu upozorava: “1920-ih su godina postojale samo male grupe, ne neka velika organizacija.” A teroristički napadi koji se događaju u jednoj zemlji za drugom, pokazuju kako je potrebna samo šačica fanatičnih pojedinaca da bi se stvorio nerazmjerno visoki potencijal opasnosti.
Opasnost je svugdje prisutna
Zbog svojih neonacističkih aktivnosti M. Kühnen je početkom ove godine osuđen na tri godine kazne zatvora. Izvještava se da je vrijeme prije bijega iz Njemačke pa do svog hapšenja iskoristio da bi u Švicarskoj “formirao krajnje ekstremnu desnicu”. Jedne švicarske novine su objavile: “Sa zadovoljstvom je mogao utvrditi da u ovoj zemlji njegovu ideologiju zastupaju ‘neke grupe na najbolji način’.”
Takovih grupa ima i u Hitlerovoj domovini, u Austriji, koju si je Njemačko carstvo pripojilo u ožujku 1938. godine. Neki Austrijanci starije generacije osvrću se čeznutljivo unatrag na vrijeme svoje prošlosti, kad su njihovom zemljom vladali nacionalsocijalisti. Oni se ljute na današnju slobodnu, neuredno odjevenu omladinu, koja se drogira, te naginju žaliti se riječima: “U Hitlerovo vrijeme nije bilo toga”. Ti se ljudi rado prisjećaju vremena “kad se navečer smjelo bez straha hodati ulicama”. Neki očito omalovažavaju mladost režima riječima: “Danas nam je jednostavno potreban jedan mali Hitler.”
Ali, neonacizam se ne javlja samo u Evropi. Prema izvještaju Frankfurter Rundschau skoro 10 000 nacista pobjeglo je pred kraj II svjetskog rata u razne južnoameričke zemlje. Mogu li oni predstavljati opasnost? U novinama ABC revista objavljena je serija intervjua s uglednim ličnostima o opasnostima oživljavanja nacionalsocijalizma u Paragvaju. Između ostalih bio je citiran pravnik Jaime S. Edan, koji je rekao: “Nacizam je živ, ali drijema”. S time se složio jedan poznati političar, davši jamstvo: “Nacionalsocijalizam nije umro”.
A kako je s nacionalsocijalizmom u SAD? Osnivač američke nacističke partije George Lincoln Rockwell ubijen je 1967. godine. Ali njegova ideologija nastavlja živjeti u jednom broju neonacističkih grupa. Deset godina nakon Rockwellsove smrti ukazao je časopis Time da “cjelokupna nacistička kultura ne predstavlja političku moć, da je broj njenih pripadnika u opadanju, ali da još uvijek ostaje velikim njen potencijal za rađanje mržnje i nasilje”.
Može li se ponoviti nacistička diktatura?
Osvrćući se na neonacizam u Njemačkoj Süddeutsche Zeitung dolaze do zaključka: “Zbog Njemačke povijesti i zločinačkog nacističkog režima, aktivnosti desnih extremista ne mogu, doduše, predstavljati akutnu opasnost — ali zauvijek predstavljaju sramotu”. U Hamburškim novinama bilo je još otvorenije objašnjeno da je besmislena pomisao na oživljavanje nacističkog pokreta u Saveznoj Republici Njemačkoj i to u prvom redu zato jer danas ne postoje više okolnosti koje su omogućile uspon nacionalsocijalizma.
Dakle, u ovom trenutku jedva postoji opasnost da ustane neki “mali” Hitler — ili možda čak i “veliki” da bi nacionalsocijalizmu osigurao položaj kakav je zauzimao pod Hitlerom. Jedna 17-godišnja učenica je rekla: “Mi smo dovoljno upozoreni, pazimo da se takvo što nikada više ne dogodi.”
Može biti da je tako. Međutim, nacionalsocijalizam nema monopol na tlačenje ili na brutalno nasilje. Novija povijest pokazuje da Hitler nije bio zadnji diktator na svijetu. Tako dugo dok će ljudi isprobavati različite oblike vladavina, javljat će se i ugnjetavački režimi. Kako možemo izbjeći da ne postanemo njihovom žrtvom? Još jedan pogled na Hitlerovo Treće carstvo odgovorit će na to pitanje.
[Istaknuta misao na stranici 13]
Jedan neonacista je rekao: Hitler “je za nas svet, nešto kao Isus za kršćane”
[Istaknuta misao na stranici 13]
Nacionalsocijalizam nema monopol na tlačenje
[Okvir na stranici 13]
“Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječjega, u kojega nema pomoći. Iziđe iz njega duh i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove. Blago onome, kojemu je pomoćnik Bog Jakovljev, kojemu je nadanje u Jehovi, Bogu njegovu” (Psalam 146:3-5).