Pobijediti depresiju — kako mogu drugi pomoći

BILO je to već treći put za samo nekoliko dana kako je Ann nazvala međugradsku bez nekog posebnog razloga. Njena je majka, Kay, zapazila da joj glas zvuči beživotno. “Bio je to glas depresije”, priča Kay. “Iako se nije žalila, u boji njenog glasa osjećao se povik: “‘Potrebna mi je pomoć!’” Kay je srce brže zakucalo kad je osjetila nevolju.

“Rekla sam kćerki da dolazim slijedeći dan!” priča Kay. “Ann je počela plakati, promrmljala ‘Dobro’ i spustila slušalicu”. Kad je stigla, Kay je bila zapanjena kad je saznala da je Ann svojim prijateljicama otkrila kako je potpuno beznadna i bezvrijedna. Čak je ozbiljno govorila o samoubojstvu! Bilo kako bilo, podrška koju je pružila Kay tokom svoje petodnevne posjete pomogla je njenoj kćerki da se oporavi. To je bila prekretnica. “To me naučilo da moram slušati”, priča majka. “Mogla se ubiti, a kako bismo se užasno osjećali da joj nismo pomogli u vrijeme kad joj je to bilo potrebno”.

Pomoć drugih često može za jednu jako depresivnu osobu značiti razliku između života i smrti. Bi li i ti bio tako budan kao Kay? Budući da svake godine u svijetu stotinu milijuna osoba upada u tešku depresiju, postoji mogućnost da je time pogođen i netko od tvojih prijatelja ili rođaka. Ali, pomaganje nekome tko je u jako depresivnom stanju za nas može biti razdražujuće.

Dr Leonard Cammer u svojoj knjizi “Up From Depression” (Iz depresije) govori o jednoj majci koja više nije znala što će sa svojim depresivnim sinom. Kad su se ona i njen sin posavjetovali s liječnikom, ona se žalila: “On jednostavno ode od nas i ponaša se kao da nas nema. On zna da ga volimo. Zašto nas mora na takav način mučiti? Ne znate što ja sve proživljavam, doktore”. Dr Cammer primjećuje: “Da je ona samo znala kakve on patnje proživljava! ... Depresivna osoba misli da je teret svojoj obitelji. Ona je teret i samoj sebi, jer ne može popraviti svoje stanje, a zbog toga se i srami. Zato je jedino utočište takve osobe da se udalji”. Majčino pomanjkanje osjećajnosti još više pogoršava situaciju. Da bismo, dakle, takvim osobama pomogli, prva bitna stvar je ...

Sposobnost uživljavanja

Sposobnost uživljavanja, ili suosjećanja, je nastojanje da se osoba emocionalno poistovjeti s drugim (1. Petrova 3:8). Shvati da depresivna osoba doista pati. Njena bol je stvarna, nije hinjena. “Plačite s ljudima koji plaču”, savjetovao je apostol Pavao (Rimljanima 12:15, NS). Drugim riječima, pokušaj razumjeti bol koju osjeća depresivna osoba.

Iako ne možeš točno znati što takva osoba osjeća, možeš pokazati iskreno zanimanje i želju da to saznaš. Potakni takvu osobu da priča, a kad da oduška svojim osjećajima, pokušaj gledati na stvari njenim očima, svativiti se na njeno mjesto. Izbjegavaj donositi sud izjavama poput: ‘Ne smiješ se tako osjećati’ ili ‘To je pogrešan stav’. Osjećaji depresivne osobe su naročito krhki, a takvi kritički komentari samo je navode da još gore misli o sebi. Njeno samopoštovanje obično ishlapi.

Izgradnja samopoštovanja

Da bi obnovio samopoštovanje takve osobe, ti moraš apelirati na njen razum. Pomozi joj na ljubazan način da uvidi kako je njena loša procjena same sebe neispravna. Ali, to nećemo postići time ako osobi jednostavno burno pričamo kako je divna osoba “Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu, takav je onaj koji pjeva pjesmu turobnom srcu”, stoji u Pričama Salamunovim 25:20, ST. Takvi plitki pokušaji depresivnu osobu ostavljaju osjećajno hladnom i razdražuju je, budući da se oni rijetko dotiču razloga zbog kojih se takva osoba osjeća bezvrijednom.

Na primjer, depresivna osoba možda kaže: ‘Mislim da jednostavno nisam dobar i da od mene nikad neće ništa biti’. Ti na neizazovan način možeš upitati: ‘Možeš li mi reći, zašto tako misliš?’ Kad osoba počne objašnjavati, pažljivo slušaj. Takvo slušanje uvjerava tu osobu da je ono što govori vrijedno. Kad se otvori, bit ćeš u mogućnosti postaviti daljnja pitanja i pomoći toj osobi da uvidi i ispravi razloge koji izazivaju depresiju.a

Upotrebljavaj jednostavna, direktna pitanja, ne na način kao da grdiš, nego u nastojanju da osobu privedeš k razumu. (Vidi okvir na str. 18.) Ako vidiš da osoba čini stvari koje doprinose njenom problemu, tada možeš na neoptužujući način i ljubazno upitati: ‘Da li ti sve ovo što si do sada činio pomaže? Trebaš li učiniti nešto drugo?’ Time što navodiš tu osobu da iznese prijedloge možda obnavljaš njeno samopoštovanje.

Depresivna osoba sklona je zanemariti svoje dobre osobine; zato joj usmjeri pažnju na njena korisna svojstva i sposobnosti. Možda je vješta u njegovanju bilja ili dobro kuha. Možda je odgojila sretnu, stabilnu djecu. Obrati pažnju područjima na kojima je depresivna osoba uspješna i ukaži joj na to. Možeš joj to čak i napisati da se kasnije podsjeti. Također pomaže kad takva osoba koristi svoj talent da bi ti pomogla.

Na primjer, Marija, koja je bila izvrsna švelja, postala je jako depresivna. Jedna od njenih prijateljica ju je zamolila: “Hoćeš li mi pomoći da nađemo neki materijal i kroj? Željela bih sašiti haljinu”. Marija se ponudila da to učini za nju. “O, hoćeš li?” uzvratila je prijateljica. Kasnije se srdačno zahvalila Mariji na haljini i pisala joj je o svim pohvalama koje je dobila na račun nje. “To je povećalo moje samopouzdanje i unijelo svjetlost u moj život”, kaže Marija. “Kasnije sam saznala da je ona bila u depresiji i da je znala kako će joj taj zadatak mnogo pomoći. I bilo je tako. Više je ona učinila za mene nego ja za nju.”

Zato pomozi depresivnima da si postave nekoliko kratkoročnih ciljeva koji su u okviru njihovih moći i okolnosti. To mogu biti jednostavne dužnosti u domaćinstvu, neki ručni rad ili čak zdrave riječi. Jedna jako depresivna žena je rekla: “Svaki dan sam pokušala svojoj obitelji ili svojim prijateljima reći nešto ohrabrujuće”. Dostizanje tih malih ciljeva izgrađuje samopoštovanje.

Kad je u pitanju bračni drug

Prva pretpostavka mnogih čiji bračni drugovi zapadaju u jaku depresiju je ta da su oni na neki način odgovorni za loše raspoloženje drugoga. To stvara osjećaj krivice, koji opet dovodi do trvenja. Međutim, depresija ne mora biti znak da netko ima loš brak.

Nakon što su proučili živote 40 depresivnih žena, Myrna Weissman i Eugene Paykel su u svojoj knjizi “The Depressed Woman” (Depresivna žena) zaključili: “Nije kod svih depresivnih žena slučaj da loš brak prethodi njihovoj bolesti. Utvrdili smo da je kod određenog broja brakova prije depresije postojala slobodna i laka komunikacija, te uzajamna osjećajnost prema potrebama drugog. Bolest je izazvala znatnu zategnutost u njihovim odnosima.” (Naglašeno od nas.)

Ponekad, međutim, iako nije uvijek uzrokom depresije, zategnut ili ravnodušan odnos prema bračnom drugu može izazvati okolnosti koje povećavaju vjerojatnost depresije. Neki činioci koji potiču depresiju navedeni su u okviru na str. (18). Jedan suprug čija je depresivna žena postala sklona samoubojstvu priznao je: “Nisam ozbiljno pazio na njene emocionalne i duhovne potrebe. Za mene je ona bila više cimerica nego žena. Bio sam previše zaposlen pomažući drugima a da bih joj pružio ohrabrenje i toplinu koju je željela i koju je trebala. Uz to što sam s njom dijelio sebe i svoj život, trebao sam raditi i na komunikaciji”. Postoje li situacije u tvojoj obitelji u kojima zapažaš da je potrebno poboljšanje? No, što će još pomoći bračnom drugu?

◻ Strpljenje, strpljenje, strpljenje! Budući da je kod depresivne osobe prisutna emocionalna bol, ona ili on se možda okomljuje (otresa) na svog bračnog druga. Tako je Viktorija, koja je bolovala od jake depresije, rekla: “Mrzila sam sebe i osjećala sam se bijedno. Sigurna sam da bi me moj suprug i djeca voljeli zaključati u ormar i baciti ključ. Međutim, stotinu sam puta čula: ‘Mi te volimo; mi znamo da ti tako ne misliš’, ili: ‘Umorna si’”. Da, shvati da će osoba reći mnogo toga što ne misli. Čak je i Job, čovjek vjere, priznao da mu zbog ljutnje “riječi zastraniti znaju” (Job 6:3, ST). Kad znaš da ti nisi meta, to će ti omogućiti da reagiraš blagim, ljubaznim odgovorima koji će obično ublažiti situaciju (Priče Salamunove 15:1; 19:11). Ne očekuj da će se tvom bračnom drugu stanje poboljšati preko noći.

◻ Pruži duhovnu i emocionalnu podršku. Mnoge su drepresivne osobe utvrdile da sastanci Jehovinih svjedoka pružaju duhovno ohrabrenje za ustrajnost (Jevrejima 10:25). Ali Irena, čija je depresija trajala 18 mjeseci, priznaje: “Jedne sam večeri prije sastanka zaplakala jer nisam mogla podnijeti pomisao da se sretnem bilo s kim”. Ona dodaje: “Ali, suprug me ohrabrio i, nakon što smo se pomolili, cijela je obitelj krenula. Iako sam se tokom sastanka morala boriti sa suzama, bila sam tako zahvalna Jehovi što mi je dao snage da budem tamo”.

Uz duhovnu pomoć, depresivnom supružniku potrebno je ohrabrenje da on ili ona ima tvoju emocionalnu podršku. Irena opisuje kako je to činio njen muž: “Kod kuće, kad su djeca zaspala, suprug i ja bismo razgovarali, i ponekad bih plakala skoro jedan sat. Pomagalo mi je njegovo razumijevanje i podrška. Molio se sa mnom, slušao me ili me zagrlio dok sam plakala — sve što mi je u to vrijeme bilo potrebno”. Budući da kršćanin brine za potrebe svog bračnog druga, često uvjeravaj depresivnu osobu da on ili ona to i čini (1. Korinćanima 7:33, 34).

◻ Pruži fizičku pomoć. Kućanski poslovi i briga za djecu mogu depresivnoj osobi odjednom postati prevelikim teretom. Suprug (kao i djeca) mogu pomoći kod čišćenja i kuhanja. Pokušaj izbjeći pitati ženu što da uradiš, jer to može povećati napetost. “Moj suprug nije u to vrijeme dopustio bilo kome da me bilo čime opterećuje. Bio je poput odbojnika”, objašnjava Elizabeta, jedna majka koja je zapala u tešku depresiju. “Trebala sam se usredotočiti samo na to da mi bude bolje”. Ona dodaje: “Liječnik nije samo propisao lijek, nego mi je rekao da svaki dan vježbam. Suprug me poticao da slijedim liječnikova naređenja. Pješačili smo svaki dan”. Dobro isplanirani izlet s depresivnom osobom također pomaže. Za sve ovo potrebno je mnogo inicijative od strane supruga.

Pomoć drugih

“Pravi drug ljubi sve vrijeme, i bratom se rađa kad je nevolja”, kažu Priče Salamunove 17:17, NS. Iskrenost prijateljstva vidljiva je u vrijeme nevolje, kao što je to slučaj tokom depresije. Kako može prijatelj pomoći?

“Dok sam bila u depresiji, jedna prijateljica mi je nekoliko puta pisala i uvijek je ubacila ohrabrujuće citate iz Biblije”, priča Marija. “Neprestano sam ispočetka čitala pismo i plakala. Takva su pisma bila za mene poput zlata”. Ohrabrujuća pisma, razglednice i telefonski pozivi duboko su cijenjeni. Također pomažu srdačne posjete. “Ako nitko ne dolazi, to izaziva predodžbu da smo sami”, dodaje Elizabeta. “Moli se s osobom, ispričaj neka ohrabrujuća iskustva, skuhaj nešto i donesi kao svojoj obitelji. Jedna prijateljica mi je poslala kutiju punu raznih sitnica. Odmotavanje svake stvari predstavljalo je tako ugodno iznenađenje”.

Naravno, kad dođe do toga da depresivnoj osobi treba prenositi poruke ili obavljati za nju kućanske poslove, budi razborit. Slušaj je. Ne inzistiraj da učiniš nešto ako to ona ne želi. Ponekad saznanje da netko drugi radi ono što bi ti trebao može kod tebe izazvati osjećaj krivice. Tako će depresivnoj osobi možda biti draže da se to ne uradi.

Starješine, ili duhovni pastiri, u skupštini Jehovinih svjedoka pružaju neprocjenjivu pomoć. Irena objašnjava: “Razgovarala sam o svom problemu s dvojicom starješina. (I moj suprug je došao da mi pruži podršku.) To je bio veliki korak naprijed i mnogo mi je to pomoglo. Uvidjela sam da je tim ljudima doista stalo da mi pomognu”. Time što pažljivo slušaju i što su dobro pripremljeni, ti ljudi mogu ‘tješiti malodušne’ (1. Solunjanima 5:14; Priče Salamunove 12:18).

Od presudne je važnosti znati gdje potražiti stručnu pomoć — to nam zapravo može spasiti i život! Ponekad stanje postane tako loše da je depresivnoj osobi potrebna stručna pomoć. Ne računaj na to da će takvu odluku donijeti depresivna osoba. Često će biti potrebno urediti to za nju. Možeš je ohrabriti tako da kažeš: “Siguran sam da tvoja bolest nije ozbiljna, ali treba otići na pregled da se svima otklone sumnje. Iako te ja mnogo volim, ja nisam liječnik”. Budi ljubazan, ali odlučan!

Pomagati prijatelju ili bračnom drugu u borbi protiv depresije nije lagani zadatak, ali ustrajnost može spasiti i život. Često je upravo tvoja briga presudna. Na primjer, Margareta je rekla svom mužu u stanju najdublje depresije kako želi odustati od svega i umrijeti. On je srdačno rekao: “Pomoći ću ti da ne odustaneš”. Margareta je bila dirnuta njegovom brigom, i kaže: “Tada sam znala da mogu dalje”. Tako je i učinila i konačno pobijedila svoju depresiju.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 18]

Razmišljati na način koji gradi samopoštovanje

Jedna je žena, čiji je brak bio uzdrman nevjerom njenog muža, postala depresivna i sklona samoubojstvu. Kasnije se povjerila jednom vještom savjetniku: “Bez Raymonda ja sam ništa... Ja ne mogu biti sretna bez Raymonda”.

Savjetnik ju je upitao: “Jeste li sretni kad ste s Raymondom?” Odgovorila je: “Ne, cijelo vrijeme se svađamo i osjećam se gore”.

On je nastavio: “Kažete da niste ništa bez Raymonda. Jeste li se tako osjećali i prije nego što ste sreli Raymonda?”

“Ne, osjećala sam da sam netko”, izlanula je depresivna žena. Savjetnik joj je tada odgovorio: “Ako ste bili netko prije nego što ste upoznali Raymonda, zašto vam je sada on potreban da biste bili netko”? Govoreći o tom slučaju u svojoj knjizi “Cognitive Therapy and the Emocional Disorders” (Spoznajna terapija i emocionalni poremećaji), dr Aaron Beck kaže “Prilikom jednog kasnijeg razgovora ona je rekla da ju je zaista prodrmala pomisao: Kako bi ona mogla biti ‘ništa’ bez Raymonda — kad je bila sretna i potpuna osoba i prije nego što je upoznala Raymonda?” Nadvladala je svoju depresiju.

[Okvir na stranici 18]

Mogu li okolnosti u tvom domu prouzročiti depresiju?

◻ Je li samopoštovanje uzdrmano nepromišljenim izjavama, kao npr. ‘Zašto ti nisi bolja žena?’ ‘Volim te unatoč tome što si takva’, ili ‘Zašto si uvijek tako nemarna?’

◻ Da li se uvijek iznova izaziva osjećaj krivice time što se supružnika uvijek navodi da se osjeća odgovornim, bez obzira na činjenice?

◻ Da li u domu vlada atmosfera koja sputava otvoreno izražavanje osjećaja i da onaj tko ih pokazuje izgleda kao slabić?

◻ Da li se kod jednog supružnika izaziva osjećaj kako mora biti skoro savršen da bi odgovarao očekivanjima drugoga?

◻ Je li zapriječena otvorena i izravna komunikacija?