Ljudska vladavina na vagi
9. dio: Ljudska vladavina dostiže svoj vrhunac!
Nadnacionalni politički sustavi: carstva, savezi, konfederacije ili federacije stvorene među nacionalnim državama, na privremenom ili trajnom temelju u težnji ka zajedničkim ciljevima prekoračujući nacionalne granice, vlasti ili interese.
BIO JE 5. listopad 539. pr. n. e. Babilon se nalazio u svečanom raspoloženju. Tisuću najuglednijih državnih činovnika slijedilo je te večeri poziv kralja Baltazara. Iako su bili ugroženi opsadnim snagama Medijaca i Perzijanaca, Baltazar i drugi politički velikani nisu se uznemiravali. Uostalom, gradski zidovi bili su neoborivi. Trenutno nije postojao razlog za strah.
Tada su, iznenada, usred svečanosti prsti bestjelesne čovječje ruke počeli pisati kobne riječi na zid palače: MENE, MENE, TEKEL i PARSIN. Kralj je poblijedio a koljena su mu se počela tresti (Danijel 5:5, 6, 25).
Daniel, Izraelac i obožavatelj Boga kojeg su Baltazar i članovi njegove vlade prezirali, bio je pozvan da objasni tu pojavu. “A te riječi znače”, započeo je Daniel, “MENE: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; TEKEL: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; PARSIN: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima.” To proročanstvo nije nagovještalo ništa dobrog. Tako se i dogodilo: “Iste te noći kaldejski kralj Baltazar bi ubijen” (Daniel 5:26-28, 30, St).
Preko noći je jedan oblik ljudske vladavine zamijenjen drugim! S obzirom na slični politički preokret u Istočnoj Evropi, pitamo se možda da li to što se dogodilo Baltazaru ima neko značenje za naše vrijeme. Može li to biti loš predznak za ljudsku vladavinu u cjelini? Imamo sve razloge razmišljati ozbiljno o tome, jer “propadaju cijele civilizacije”, kako je rekao Jacques Barzun, profesor Columbijskog sveučilišta, i dodao je: “Strašan slom Grčke i Rima nije mit.”
Ljudi su izmislili sve moguće oblike vladavina. Kakvi su rezultati nakon tisuća godina pokušaja i promašaja? Je li se ljudska vladavina pokazala zadovoljavajućom? Može li zaista riješiti rastuće probleme čovječanstva?
Obećanja, obećanja!
Djelomičan odgovor na ta pitanja daje Bakul Rajni Patel, direktorica vodećeg istraživačkog instituta u Bombayu (Indija). Ona optužuje političare da su “potpuno licemjerni” i kaže: “U Indiji i u drugim zemljama Trećeg svijeta moderno je da vođe s pozornice iznose zvučne, prazne govore o ‘razvoju’ i ‘napretku’. Kakav razvoj, kakav napredak? Koga varamo time? Pogledajmo samo strašnu statistiku Trećeg svijeta: 40 000 djece umire svaki dan od bolesti koje se mogu spriječiti.” Ona dodaje da je najmanje 80 milijuna djece neishranjeno ili da svaku večer idu gladna u krevet.
‘Ali trenutak samo’, prigovarate možda. ‘U najmanju ruku moramo priznati političarima da se trude. Neki je oblik vladavine potreban da bi se mogli riješiti ozbiljni problemi današnjeg svijeta.’ To je točno, ali pitanje glasi: Treba li to biti vladavina koja je uspostavljena od čovjeka ili od Boga?
Ne odbacujte to pitanje kao naivno, misleći poput mnogih drugih da se Bog u to ne želi umiješati. Papa Ivan Pavao II očito također misli da je Bog prepustio ljudima da upravljaju sami sobom kako god mogu, jer je prilikom jednog posjeta Keniji, prije otprilike deset godina, rekao: “Značajan izazov za kršćanina je njegov politički život. U državi imaju građani pravo i dužnost učestvovati u političkom životu. (...) Bilo bi pogrešno misliti da se kršćanin ne treba angažirati na tim područjima života.”
Ljudi koji postupaju prema tom shvaćanju traže već odavno, često uz podršku religije, savršenu vladavinu. Svaki je novi oblik vladavine bio popraćen velikim obećanjima. No, i najljepša obećanja zvuče prazno kad se ne ostvaruju. (Vidi “Obećanja i činjenice” na stranici 18.) Očigledno je da ljudi do sada nisu ostvarili idealnu vladavinu.
Povezivanje
Je li atomski znanstvenik Harold Urey posjedovao rješenje? Tvrdio je da “ne postoji konstruktivno rješenje problema svijeta, osim eventualno svjetske vlade koja bi bila u stanju uspostaviti zakon po cijeloj površini zemaljskoj.” No, nije svatko siguran da bi to bilo djelotvorno. U prošlosti je djelotvorna suradnja među članovima međunarodnih tijela bila gotovo nedostižna. Zapazimo jedan istaknuti primjer toga.
Nakon prvog svjetskog rata osnovana je 16. siječnja 1920. nadnacionalna organizacija sa 42 države članice — Liga naroda. Zapravo nije bila sastavljena kao svjetska vlada, već je zamišljena kao svjetski parlament koji bi unapređivao svjetsko jedinstvo, uglavnom izmirivanjem raspri među suverenim nacionalnim državama, te tako sprečavao ratove. Do 1934. godine porastao je broj članica na 58 država.
No, Liga naroda je stajala na klimavom temelju. “Prvi svjetski rat završio je s velikim očekivanjima, no razočaranje je uskoro slijedilo”, objašnjava se u djelu The Columbia History of the World. “Nade koje su bile vezane uz Ligu naroda pokazale su se iluzornim.”
Početkom drugog svjetskog rata 1. rujna 1939. upala je Liga naroda u stanje nedjelatnosti. Premda je bila formalno raspuštena tek 18. travnja 1946, umrla je s obzirom na svoje namjere i ciljeve kao “omladinka” prije nego što je napunila 20 godina. Već prije svoje službene sahrane bila je zamijenjena drugom nadnacionalnom organizacijom, Ujedinjenim narodima, osnovanim 24. listopada 1945. sa 51 državom članicom. Kako će proći taj novi pokušaj povezivanja?
Drugi pokušaj
Neki ljudi misle da je Liga naroda zakazala jer je već u temelju bila manjkava. Drugi opet ne pripisuju glavnu krivicu Ligi naroda, već pojedinim vladama koje je nisu dovoljno podupirale. Nesumnjivo ima ponešto istine u oba gledišta. U svakom slučaju, osnivači Ujedinjenih naroda pokušali su naučiti nešto iz neuspješnosti Lige naroda, te popraviti neke njene slabosti.
Pisac R. Baldwin smatra da su Ujedinjeni narodi “sposobniji nego stara Liga naroda da uspostave svjetski poredak mira, suradnje, zakona i ljudskih prava”. Istina je da neke specijalizirane ustanove kao što su WHO (Svjetska zdravstvena organizacija), UNICEF (Međunarodni fond UN-a za pomoć djeci) i FAO (Organizacija za prehranu i poljoprivredu) slijede hvalevrijedne ciljeve i mogu ukazati na uspjehe. U prilog Baldwinove izjave govori i činjenica da Ujedinjeni narodi djeluju već 45 godina, više nego dvostruko duže od Lige naroda.
Jedan od glavnih uspjeha UN-a bilo je ubrzanje dekolonizacije, koja se, prema novinaru Richardu Ivoru provela “nešto urednije nego što bi to inače bio slučaj”. Također tvrdi da je ta organizacija “pomogla ograničiti hladan rat na bojište retorike”. Osim toga, hvalio je njihov udio na stvaranju “obrasca svrsishodne suradnje širom svijeta”.
Neki doduše tvrde da je prijetnja atomskog rata više od Ujedinjenih naroda doprinijela da hladni rat ne postane vrućim. Umjesto da odgovara pravom smislu svog imena, naime da ujedinjuje narode, stvarnost izgleda tako da ta organizacija često ne čini ništa više osim što služi kao posrednik između razdvojenih nacija, da se ne bi zgrabile za vrat. No, čak i u toj ulozi suca, nije bila uvijek uspješna. Prema Baldwinu, Ujedinjeni narodi su, poput stare Lige naroda, “nemoćni učiniti više nego što optužena država članica velikodušno dopusti”.
Takvo podupiranje s manje od pola srca od strane članica UN-a odražava se češće u nespremnosti da pribave novac kako bi organizacija nastavila djelovati. Sjedinjene Države su primjerice obustavile plaćanje ustanovi FAO jer su smatrale da je jedna rezolucija kritizirala Izrael a podupirala Palestince. Kasnije je taj glavni financijski podupiratelj UN-a pristao da plaća svoj doprinos koji mu osigurava pravo glasa, no dvije trećine duga još uvijek nisu namirene.
Varindra Tarzie Vittachi, bivši zamjenik direktora UNICEF-a, pisao je 1988. da se ne želi “priključiti općoj hajci” onih koji se odriču Ujedinjenih naroda. Iako je sebe označio “lojalnim kritičarem”, ipak je priznao da ih naširoko napadaju ljudi koji smatraju da su “Ujedinjeni narodi ‘svjetlo koje je zakazalo’, da nisu djelovali u skladu sa svojim visokim idealima, da su se pokazali nesposobnima ispuniti zadatak osiguranja mira, te da njihove organizacije za razvoj, osim nekih pohvalnih izuzetaka, nisu mogle opravdati svoje postojanje”.
Glavnu slabost Ujedinjenih naroda otkrio je pisac Ivor, kad je pisao: “Što su god UN u stanju učiniti, grijeh neće moći istrijebiti. Oni, doduše, mogu otežavati da se griješi na međunarodnoj razini i grešnika više pozivati na odgovornost, ali dosad nisu bili u stanju promijeniti ljudima srca i misli, ni kod onih koji vladaju, ni kod onih nad kojima se vlada.” (Naglašeno od nas.)
Dakle, Ujedinjeni narodi imaju istu manu kao i svi oblici ljudske vladavine. Nijedna od njih nije u stanju usaditi ljudima nesebičnu ljubav prema onome što je ispravno, mržnju prema zlu i poštovanje prema autoritetu, što su preduvjeti za uspjeh. Pomislimo samo koliko bi se problema širom svijeta moglo ublažiti samo kad bi ljudi bili spremni dati se voditi od pravednih načela! Naprimjer, u jednom novinskom izvještaju o zagađivanju okoline u Australiji stoji da “problem ne postoji zbog neznanja, već zbog stava”. Članak navodi pohlepu kao jedan od osnovnih uzroka i kaže da je “politika vlade zaoštrila problem”.
Nesavršeni ljudi jednostavno ne mogu uspostaviti savršenu vladu. Tako je kako je zabilježio 1843. godine pisac Thomas Carlyle: “Dugoročno gledano, svaka je vladavina točna slika svog naroda, sa njegovim razumom i bezumljem.” Tko bi tome mogao proturječiti?
“Bit ćete smrvljeni!”
Sada, u 20. stoljeću, ljudska je vladavina dostigla svoj vrhunac. Ljudske su vladavine skovale najsramniju i najizazovniju urotu protiv Božje vladavine koja je ikada postojala. (Usporedi Izaija 8:11-13.) Nisu to učinile samo jedanput, nego dvaput: jednom kad su osnovali Ligu naroda, a zatim Ujedinjene narode. U Otkrivenju 13:14, 15 (NW) naziva se rezultat toga “lik divlje zvijeri”. To odgovara, jer je to lik cjelokupnog ljudskog političkog sustava stvari na Zemlji. Elementi političkog sustava vrebali su poput divlje zvijeri stanovnike Zemlje i nanijeli im neopisiv jad.
Liga je godine 1939. završila katastrofom. Ujedinjene narode čeka u ispunjenju biblijskog proročanstva isti udes: “Pašite se i bit ćete smrvljeni! Pašite se i bit ćete smrvljeni! Plan kujte i bit će pokvaren!” (Izaija 8:9, 10 NW).
Kad će se dogoditi to konačno mrvljenje ‘lika divlje zvijeri’, zajedno sa sustavom ljudskih vladavina koji predstavlja? Kad će Jehova okončati ljudsku vladavinu koja postavlja izazov njegovom suverenitetu? Biblija ne navodi točan datum, ali biblijsko proročanstvo i događaji u svijetu kažu: ‘Uskoro!’ (Luka 21:25-32).
Rukopis na zidu mogu ugledati svi koji su spremni pogledati ga. Kao što je Baltazarovo kraljevstvo bilo izmjereno na vagi i našlo se prelaganim, isto je tako suđena ljudska vladavina u cjelini i ustanovljeno je da je nedostatna. Tolerira političku korupciju, zameće ratove, promiče svaki oblik licemjerstva i sebičnosti i zanemaruje opskrbljavati svoje podupiratelje dovoljnim stambenim prostorom, hranom, obrazovanjem i medicinskom skrbi.
Kad ljudska vladavina odstupi, dogodit će se to, takoreći, u jednoj noći. Danas je još tu, sutra je više nema — nadomještena je Božjim Kraljevstvom, konačno savršenom vladavinom!
[Okvir na stranici 18]
Obećanja i činjenice
Anarhije obećavaju neograničenu, potpunu slobodu; no, činjenica je da bez vlade ne postoje pravila ili načela unutar kojih pojedinci mogu surađivati na uzajamnu korist; neograničena sloboda vodi do kaosa.
Monarhije obećavaju stabilnost i jedinstvo pod vladavinom jednog vladara; činjenica je da ljudski vladari posjeduju samo ograničeno znanje, da ih ometaju ljudska nesavršenost i slabosti, ponekad se čak daju voditi neispravnim poticajima i osim toga su smrtni; stoga su svaka stabilnost i jedinstvo kratkotrajni.
Aristokracije obećavaju da će vladati najbolji; činjenica je da dotični vladaju zbog svog bogatstva, svog porijekla ili svoje moći, a ne nužno zbog svoje mudrosti, oštroumnosti ili ljubavi i brige za druge; neprikladni vladar monarhije zamijenjen je jednostavno mnogim vladarima elitne aristokracije.
Demokracije obećavaju da svi ljudi mogu odlučivati u korist svih; činjenica je da građanima nedostaju i znanje i čisti poticaji koji su potrebni za donošenje dosljednih odluka za opće dobro; Platon je opisao demokraciju kao “dražestan oblik vladavine, pun raznolikosti i zbrke, koji dodjeljuje određenu mjeru jednakosti kako jednakima tako i nejednakima”.
Autokracije obećavaju da će se prihvatiti posla bez nepotrebnog odugovlačenja; činjenica je, kao što piše novinar Otto Friedrich, da su “čak i oni s najboljim namjerama, čim su stupili u džunglu politike sile, suočeni s potrebom da izdaju naređenja koja bi pod normalnim okolnostima nazvali nemoralnim”; tako se “dobri” autokrati pretvaraju u vladare opsjednute moći, koji su spremni žrtvovati potrebe svojih građana na žrtveniku osobnih ambicija ili sebične proračunatosti.
Fašističke vladavine obećavaju da će nadgledavati gospodarstvo za opće dobro; činjenica je da u tome nisu baš mnogo uspješni, te da to čine na račun osobne slobode; veličanjem rata i nacionalizma proizvode političke monstrume kao što su Italija pod Mussolinijem i Njemačka pod Hitlerom.
Komunističke vladavine obećavaju da će stvoriti utopiju, besklasno društvo u kojem građani uživaju potpunu jednakost pred zakonom; činjenica je da još uvijek postoje klase i nejednakosti i da korumpirani političari pljačkaju običnog čovjeka; to je dovelo do rasprostranjenog odbacivanja komunističke koncepcije, a utvrde komunizma ugrožene su nacionalističkim i separatističkim pokretima.
[Okvir na stranici 18]
O Ujedinjenim narodima
▪ Organizacija UN ima trenutno 160 država članica. Jedine države koje im još ne pripadaju su obje Koreje i Švicarska. Plebiscit održan u ožujku 1986. u Švicarskoj odbio je članstvo sa 3 prema 1.
▪ Pored glavne organizacije postoji 55 dodatnih specijaliziranih organizacija, odbora, komisija za ljudska prava i odjela za održavanje mira.
▪ Svaka zemlja članica ima pravo na jedan glas u Generalnoj skupštini, bez obzira na to što Kina ima preko 22 000 stanovnika na svakog stanovnika najmanje nastanjene članice, St. Kittsa i Nevisa.
▪ Dok su Ujedinjeni narodi 1986. proslavljali svoju međunarodnu godinu mira, svijet je doživio 37 oružanih sukoba, najviše od završetka drugog svjetskog rata naovamo.
▪ Od svih zemalja članica UN, 37 posto njih ima manje stanovnika nego što ih ima ujedinjeni međunarodni “narod” Jehovinih svjedoka; 59 posto ima manje stanovnika od broja osoba koji je ove godine posjetio svečanost u spomen Kristove smrti.
[Slike na stranici 19]
Ostvarenje savršene vladavine bilo je iznad moći nesavršenih ljudi
Liga naroda
Ujedinjeni narodi