Kad nasilje pogađa dom

“Ljudsko nasilje — bio to šamar ili udarac, nož ili pištolj — češće se pojavljuje unutar obiteljskog kruga nego igdje drugdje u našem društvu” (Behind Closed Doors).

PROĐITE bilo kojom ulicom u Americi. U svakom drugom domu neki oblik nasilja u obitelji dogodit će se barem jednom ove godine. A u svakom četvrtom domu, to će se ponavljati. Ironično je da su mnogi koji se boje noću hodati ulicama u većoj opasnosti kod kuće.

No, nasilje u obitelji nije samo američka pojava. Ono se zbiva po cijelom svijetu. Naprimjer, u Danskoj se od 3 ubojstva 2 dogode unutar obitelji. Istraživanje u Africi pokazuje da od svih ubojstava, ona unutar obitelji variraju od 22 do 63 posto, ovisno o zemlji. A u Latinskoj Americi, mačo muškarci degradiraju, tuku ili ubijaju mnoge ljude, naročito žene.

U Kanadi svake godine oko sto žena umire od ruku svojih muževa ili nevjenčanih partnera. U Sjedinjenim Državama, koje imaju skoro deset puta veći broj stanovnika od Kanade, svake godine nasilni muževi ili ljubavnici ubiju oko 4 000 žena. Nadalje, svake godine roditelji ubiju oko 2 000 djece, a isti broj roditelja ubijen je od vlastite djece.

Dakle, po cijelome svijetu, muževi tuku žene, žene udaraju muževe, roditelji lupaju djecu, djeca napadaju roditelje, a djeca su nasilna jedno prema drugome. “Većina gnjeva i nasilja koje odrasli doživljavaju u svom životu dolazi od krvnog rođaka ili je usmjereno na njega”, tvrdi knjiga When Families Fight, “a taj gnjev je intenzivniji od onoga koji se doživljava u bilo kojem drugom odnosu”.

Obitelj u ratu

Zlostavljanje bračnog partnera: Muževi prečesto gledaju na svoj bračni ugovor kao na dozvolu da mogu tući svoje žene. Iako i žene udaraju muškarce, šteta obično nije tako dalekosežna kao ona koju nanose muškarci kad tuku svoje družice. Časopis Parents izvještava: “Više od 95 posto prijavljenih slučajeva [teškog] zlostavljanja bračnog druga uključuje muškarca koji tuče ženu.”

Okružni tužilac iz New Yorka navodi: “Nasilje nad ženama postoji unutar američkog društva u epidemijskim razmjerima. FBI procjenjuje da (...) svake godine biva pretučeno 6 milijuna žena.” Dok broj incidenata varira od zemlje do zemlje, izvještaji pokazuju da su slučajevi kad muškarci tuku žene epidemijski u mnogim, ako ne i u većini zemalja.

U Sjedinjenim Državama se procjenjuje da će “jedna od 10 žena tokom svog braka biti ozbiljno napadnuta (udarana rukama ili nogama, izgrižena ili još gore) od svog supruga”. Kad se uključe manje ozbiljni slučajevi, navodi časopis Family Relations, “svaka druga žena u Sjedinjenim Državama iskusit će nasilje u obitelji”.

U stvari, okružni tužilac iz New Yorka kaže da je ustanovljeno da “žene koje tuku muževi, a koje trebaju bolničko liječenje, imaju više povreda od žena kojima treba bolničko liječenje zbog svih silovanja, prepada i automobilskih nesreća zajedno”.

Dr. Lois G. Livezey zapaža: “Jasno je da je nasilje nad ženama i nasilje unutar obitelji svakidašnja stvar, i da su počinitelji (...) obični ljudi. (...) To je ozbiljan problem među svim slojevima i rasama stanovništva.”

Žrtve ponekad zbog zlostavljanja okrivljuju sebe, što dovodi do niskog samopoštovanja. Časopis Parents objašnjava: “Žena kojoj nedostaje samopouzdanje i ima nisko samopoštovanje, sama sebe radi metom zlostavljanja. (...) Tipična zlostavljana žena boji se raditi planove i postupati u vlastitu korist.”

Bračno nasilje ima štetne posljedice i na djecu. Ona se uče da se nasilje može upotrijebiti kako bi se manipuliralo drugima. Neke majke čak izvještavaju da njihova djeca upotrebljavaju prijetnje protiv njih, kao što su: “Zvat ću tatu da te udari”, kako bi postigla ono što žele.

Zlostavljanje djece: Svake se godine milijuni djece suočavaju s ekstremnim tjelesnim kažnjavanjem koje ih može ozbiljno ozlijediti, osakatiti ili ubiti. Procjenjuje se da na svaki prijavljeni slučaj zlostavljanja dolazi 200 slučajeva koji nisu prijavljeni. “Za djecu je dom često najopasnije mjesto gdje mogu biti”, navodi knjiga Sociology of Marriage and the Family.

Sveučilišni profesor John E. Bates kaže da je zlostavljanje najsnažniji kućni utjecaj koji utječe na to kako će se dijete ponašati kasnije u životu. Dr. Susan Forward kaže: “Utvrdila sam da ni jedan drugi događaj u životu ne ostavlja toliki ožiljak na samopoštovanju ljudi niti ih čini sklonijima da imaju veće emocionalne poteškoće u odrasloj dobi.” Znakovi agresije u teškim situacijama mogu se primijetiti čak i kod djece od četiri do pet godina starosti. Kako rastu, takva djeca su u većem omjeru povezana sa zloupotrebom droge, zloupotrebom alkohola, kriminalnim ponašanjem, psihotičnim smetnjama i zakašnjelim razvojem.

Razumljivo je da mnoga djeca s kojom se loše postupa gaje mržnju prema roditelju koji ih zlostavlja, ali često su ljuta i na roditelja koji ih ne zlostavlja, jer on dopušta da se nasilje nastavlja. U djetetovom umu, tihi svjedok može se smatrati saučesnikom.

Zlostavljanje starijih osoba: Procjenjuje se da 15 posto starijih osoba u Kanadi trpi od tjelesnog i psihološkog zlostavljanja od strane svoje odrasle djece. Jedan doktor predviđa da se “situacija može samo pogoršati dok sve veći dio stanovništva stari, a financijski i emocionalni tereti na njihovoj djeci rastu”. Slične bojazni osjećaju se po cijelom svijetu.

Starije osobe često oklijevaju prijaviti zlostavljanje. Možda ovise o zlostavljaču i stoga izabiru da nastave živjeti pod groznim okolnostima. “Sljedeći put” je odgovor koji je jedna starija žena stalno davala kad joj je bilo postavljano pitanje kada će svog sina i snahu prijaviti vlastima. Tako su je jako tukli da je mjesec dana bila u bolnici.

Zlostavljanje brata ili sestre: To je čest oblik nasilja u obitelji. Neki to pokušavaju učiniti trivijalnim, govoreći: “Dečki su takvi.” Međutim, prema jednom istraživanju, više od polovice braće i sestara počinilo je djela koja bi bila dovoljno ozbiljna da se provede krivična istraga da su ta djela bila usmjerena protiv nekoga izvan obitelji.

Mnogi smatraju da zlostavljanje brata ili sestre ostavlja obrazac koji se prenosi u odraslu dob. Kod nekih to može biti čak i veći faktor u kasnijem bračnom zlostavljanju nego to što su gledali nasilje među svojim roditeljima.

Opasno bojno polje

Jedan znanstveni radnik na području prava jednom je procijenio da je policija bila pozivana da riješi obiteljske sukobe češće nego sve druge krivične incidente zajedno. On je također izjavio da je više policajaca poginulo kad su se odazvali na pozive zbog obiteljskog uznemiravanja nego kad su odgovorili na bilo koju drugu pojedinačnu vrstu poziva. “Kod pljačke barem znate što možete očekivati”, rekao je jedan policajac. “Ali ući u nečiju kuću (...) Ne znate što će se dogoditi.”

Nakon opsežne studije o nasilju u obitelji, jedan istraživački tim u Americi zaključio je da je obitelj, ne računajući vojsku u ratno vrijeme, najnasilnija društvena jedinica koja postoji.

Što prouzročuje obiteljsko nasilje? Hoće li ikada prestati? Da li je ikada opravdano? Sljedeći članak istražit će ta pitanja.

[Istaknuta misao na stranici 4]

“Nasilje nad ženama postoji unutar američkog društva u epidemijskim razmjerima” (državni tužilac).

[Istaknuta misao na stranici 5]

“Za djecu je dom često najopasnije mjesto gdje mogu biti” (Sociology of Marriage and the Family).