Koliko je sretan život u gradu?
OPTEREĆENO čovječanstvo u današnjim gradovima traži sreću na mnoge načine. Gradovi kao što su Bombay, Bangkok, Monte Carlo, San Francisco i Dallas pokušavaju to omogućiti. U velikoj mjeri i uspijevaju. No, da li je ijedan od svjetskih gradova izvor trajne radosti?
Fikcija nasuprot realnosti
Rano u ovom stoljeću, Hollywood je postao filmski glavni grad svijeta. Zato nekoga može iznenaditi kad sazna da Indija proizvodi možda čak 800 filmova godišnje. “Mase u Indiji ‘upecane’ su na filmove”, primjećuje njemački magazin Geo, nazivajući njihovu ovisnost “skoro kao religija”. Magazin dodaje: “Nigdje drugdje kino ne služi tako očigledno kao zamjenski svijet za okupljene milijune koji pronalaze uspjeh i bogatstvo, sreću i pravdu samo na filmskom platnu.”
Iako se približno polovica indijskih filmova proizvede u Madrasu na istočnoj obali, filmska industrija u Indiji započela je na zapadnoj obali. Godine 1896, francuska braća Auguste i Louis Lumière, izumitelji komercijalno održivog filmskog projektora, predstavili su svoj prvi filmski hit u hotelu Watson u Bombayu.
Bombay je bio malo selo kad su 1534. portugalski trgovci preuzeli kontrolu nad njim. Britanski kralj Karlo II oženio se 1661. portugalskom princezom i selo mu je dano kao vjenčani dar. Godine 1668. došlo je pod kontrolu Istočnoindijske kompanije, i uskoro je Bombay postao glavna indijska morska luka prema zapadu.
Jedna enciklopedija kaže da “prirodnu ljepotu Bombaya ne može nadmašiti ni jedan drugi grad u toj regiji”. S obzirom na njegovu divnu okolicu i u skladu sa fiktivnim svijetom indijskog filma čijem je stvaranju doprinio — smjesi muzike, plesa i ljubavi — Bombay bi trebao biti grad radosti.
Ali Bombay ima jednu od najvećih gustoća stanovnika na svijetu. Prenapučenost remeti divnu okolinu grada i donosi malo sreće mnogim tisućama koji žive u sirotinjskim četvrtima “bez tekuće vode ili kanalizacije” i koji su prisiljeni da koriste “obližnje rijeke i otvorena mjesta kao toalete” (5000 Days to Save the Planet).
Bombay isto tako ima i mnoštvo religija. Ali umjesto da iz toga proizlazi radost, u Indiji je bilo žestokih vjerskih nemira. Samo u protekle dvije godine, ti neredi su uzeli danak od nekoliko stotina života samo u Bombayu.
Nije zlato sve što sja
I San Francisco je grad prirodne ljepote. Poznat je po svojim brežuljcima, po jednoj od najboljih prirodnih luka na svijetu i po svojim mostovima, uključujući i Golden Gate Bridge koji premoštava ulaz u luku. Malo je posjetilaca koji nisu bili impresionirani.
Godine 1835. osnovana je Yerba Buena, a 1847. ime joj je promijenjeno u San Francisco. Godinu dana kasnije u blizini je otkriveno zlato, pa je započela kalifornijska zlatna groznica. Selo od tek nekoliko stotina stanovnika brzo je postalo pogranični grad koji raste velikom brzinom. Ali i on je imao svoja nazadovanja, kao prilikom razornog potresa i požara 1906.
Popularnosti San Francisca doprinosi njegov internacionalni stil. Unutar njegovih granica, kako primjećuje The European, nalaze se “odvojeni svjetovi koji su jako udaljeni i po atmosferi i po izgledu”. Nekoliko nacionalnih grupa predstavlja Evropu i Aziju, kao što je jedna od najvećih kineskih zajednica izvan Azije. Prisutnost stanovnika koji govore španjolski naglašava da grad vuče porijeklo iz Meksika.
Nedavno je nekoliko stotina stručnjaka sa područja turizma glasalo za San Francisco kao svoj “grad snova”, hvaleći njegovu “jedinstvenu smjesu prijateljstva, elegancije i tolerancije”. Jedan novinar je opširnije pisao: “Ako je nešto karakteristično za Sjevernu Californiju i grad u kojem živim, to je tolerancija prema svim tipovima ljudskog ponašanja koje zbunjuje i razjaruje ljude u drugim dijelovima zemlje.”
Njegove boemske karakteristike često su dolazile na naslovne stranice novina. U 1960-im mnogi su s nespokojstvom promatrali kako su dugokosa, neuredna djeca cvijeća iskazivala počast “ljubavi” i “miru” prije nego što su se srozala u ružan životni stil droge i promiskuiteta. A osim toga, grad ima jednu od najvećih zajednica homoseksualaca u Sjedinjenim Državama.
AIDS je vrlo snažno pogodio San Francisco. Jedne njemačke novine nazivaju tu epidemiju “najgorom krizom” tog grada još od potresa i požara iz 1906, dodajući kako “izgleda da je njegova vesela atmosfera zauvijek nestala”. Grad na Zlatnim vratima mora se suočiti s bolnom istinom: “Zlatni” životni stilovi, usprkos tome što izgledaju obećavajuće, izgubili su svoj sjaj usred jada.
Više njih gubi nego što ih dobiva
Monte Carlo, dugogodišnje omiljeno izletište bogatih i elite, postojbina je nekih od najpoznatijih kockarnica na svijetu. Otkad je otvoren 1861, njegov kasino je čuvena stanica za turiste. Nekoliko kasina brine se za zabavu onih koji smatraju da je pobjeđivanje u kockanju put do trajne sreće. No, daleko više ljudi gubi nego što ih dobiva.
Monte Carlo se nalazi na Francuskoj rivijeri u kneževini Monako, a površina mu je manja od 2,5 kvadratna kilometra. Rimljani su obitavali u Monaku još u drevna vremena. Godine 1297. vlast je preuzela bogata porodica Grimaldi iz Italije. Nakon što je izgubila svoju nezavisnost, najprije pod Španjolskom, a zatim pod Francuskom, kneževina je 1814. vraćena Grimaldijevima.
Godine 1992, Rainier III, potomak porodice Grimaldi, izrazio je zabrinutost za sigurnost svojih podanika. Nakon što je primijetio da “četrdeset posto svjetskog tankerskog prometa prolazi kroz Mediteran”, dodao je: “Mediteran je 150 puta zagađeniji naftom nego Sjeverno more. Osamdeset posto kanalizacije koja okružuje ovo more izlijeva se direktno u njega bez ikakvog pročišćavanja.”
Usprkos problemima, “ni jedno drugo izletište”, kaže The European, “ne može tako trenutno dozvati sliku uzbuđenja i staromodnog oduševljenja već pri samom spomenu njegovog imena”. Toj slici doprinose njegove kockarnice, njegovi muzeji, njegov luksuzni jaht-klub, njegov auto-reli — neki kažu najveća i najblistavija od svih utrka — kao i njegova zgrada opere. Međutim, kultura nije sve što privlači bogate u Monte Carlo; njegove porezne olakšice također su bitne.
Ipak, novac i kultura ne mogu zajamčiti trajnu sreću. Englez Charles Wells uspio je 1891. ‘odnijeti banku’ u Monte Carlu, ali je unatoč toj ‘sreći’ na kraju završio u zatvoru. A u gradu koji je istaknut po uzbuđenjima automobilskih utrka i sportova na vodi, žalosna je ironija da je žena princa Rainiera, princeza Grace, poginula 1982. u automobilskoj nesreći, a muž njihove kćeri poginuo 1990. u nesreći za vrijeme utrke čamaca.
Kultura Made in the United States
Iako su mnogi Evropljani kritični prema američkoj pop kulturi, izgleda da mnogo toga prihvaćaju kao svoje. Naprimjer, s užitkom su gledali dok su scene intrige i obiteljskog skandala nekoliko godina svjetlucale sa TV ekrana u seriji pod naslovom Dallas. Jedne njemačke novine hvalile su seriju jer “zadovoljava emocionalnu potrebu” i daje “osjećaj sigurnosti, pouzdanja i osjećaj pripadanja”.
Magazin Time imao je manje komplimenata. Zapazio je da je program “upadljivu potrošnju uzdignuo do razine svjetovne religije (...). Gledaoce je uveo u Pohlepne 80-e, napravivši pop ikonu od teksaškog naftaša”.
Slika koju je gradu dao njegov TV imenjak teško da je ono što je pravnik i trgovac John Bryan imao na umu kad je 1841. osnovao trgovačku stanicu, i dao joj ime vjerojatno prema Georgeu Dallasu, američkom potpredsjedniku. Kao grad financija, transporta i prerađivačke industrije — u kojem ima više naftnih kompanija nego u bilo kojem drugom američkom gradu — “Veliki D” je zaista bogat.
Bogatstvo se često izjednačuje sa srećom, tako da ljudi možda smatraju da je Dallas radostan grad. Međutim, bogatstvo ne sprečava da se dešavaju loše stvari. U Dallasu je 22. studenog 1963. u atentatu ubijen John F. Kennedy, 35. predsjednik Sjedinjenih Država.
Kriminal tipičan za veliki grad jedan je od problema u Dallasu koji ljude lišavaju sreće. Jedan drugi problem je rasna i kulturna napetost. U Dallasu, kao i u svakom gradu s multirasnim i multikulturnim društvom, uvijek postoji potencijalna opasnost od nasilja, kao što pokazuju rasni nemiri u Los Angelesu i vjerski nemiri u Bombayu.
Gušenje u vlastitom uspjehu
Zbog njegovih mnogih kanala, Bangkok se ranije nazivalo “Venecijom Istoka”. Sada su većinu kanala zamijenile ceste, a jedan izvještaj kaže da “prosječni motorist provede 44 dana godišnje zureći u stražnji branik ispred sebe”.
Kralj Rama I nije znao ništa o takvim problemima kad je 1782. malo selo pretvorio u kraljevski grad i dao mu novo ime Krung Thep, što znači “Grad anđelâ”. Nakon što je izgrađena Velika palača, oko nje se proširio ostatak grada u skladu sa tajlandskim vjerovanjem da je palača centar svemira. Bangkok je tokom drugog svjetskog rata pretrpio velike štete od bombardiranja prilikom zračnih napada. Usprkos svom imenu i svojim veličanstvenim hramovima, nije bilo dokaza da su ga anđeli štitili.
Iako leži oko 30 kilometara od Sijamskog zaljeva, Bangkok je pretvoren u morsku luku stalnim vađenjem mulja iz rijeke Chao Praya koja prolazi kroz grad. Rijeka se često izlije iz korita i poplavi određene dijelove grada, od kojih neki leže samo 0,6 metara iznad površine mora. Međutim, vode su sada skrenute pomoću odvodnog kanala, a to je donijelo određenu mjeru olakšanja. Jedan drugi problem je to što su tisuće arteških bunara prouzročile spuštanje razine podzemne vode. Od 1984, cijeli grad tone brzinom od deset centimetara godišnje.
Rast Bangkoka na više od pet milijuna ljudi, zajedno s određenom mjerom ekonomskog uspjeha, trebao bi prouzročiti sreću. A svake godine milijuni turista posjete grad i pune njegove blagajne. No, to je djelomično na račun njegove reputacije, budući da su mnogi posjetioci privučeni jeftinim i lako dostupnim seksom u bangkoškim bordelima. Tako je grad sada poznat kao pohotni glavni grad Dalekog istoka.
Čak ni radost zbog takvih događaja kao što su proslava dvjestogodišnjice Bangkoka — cvjetne parade, povijesne izložbe, kraljevske ceremonije, klasični plesovi i vatromet — ne mogu izbrisati tugu koja se osjeća u ovom gradu. Bangkok se, rekao je Newsweek, “guši u svom vlastitom ekonomskom uspjehu”.
Pronalaženje prave radosti
Što zapravo imaju za ponuditi zabavni centri koji uvode modne novitete, predočeni gornjim gradovima? U najboljem slučaju momentalni užitak, a ne trajnu sreću. Danas se trajna sreća može postići samo u povezanosti s Božjim duhom, čiji je plod radost (Galaćanima 5:22).
Zato nemojte uzalud tragati za radošću, ne u filmskim studijima Bombaya, kockarnicama Monte Carla, alternativnim životnim stilovima San Francisca, prividnom bogatstvu Dallasa ili javnim kućama Bangkoka. U idućim brojevima vidjet ćemo gdje se može pronaći trajna radost.
[Slika na stranici 25]
San Francisco, SAD
[Slika na stranici 25]
Bombay, Indija
[Slika na stranici 26]
Bangkok, Tajland