Vaš chop vaš potpis

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! SA TAJVANA

“STAVITE ovdje svoj chop”, kaže službenik na šalteru prometnog poštanskog ureda u Taipeiu, na Tajvanu.

“Da stavim svoj chop?” promrmljam potpuno zbunjen. “Oprostite, ali ja sam ovdje novi. Nemam chop — što god to bilo”, pokušavam objasniti. “Ne bih li se mogao samo potpisati?”

“Da, mogli biste, ali zašto si ne biste dali napraviti chop?” odgovara poštanski službenik. “Onda više nećete imati brige.”

Pitajući se što je to chop i odakle potječe njegovo neobično ime, malo istražujem. Iz svog rječnika doznajem da je chop pečat ili službeni žig ili njegov otisak te da “chop” dolazi od indijske riječi chāp, koja znači “žig”.

Kako nabaviti chop

Najprije će mi trebati kinesko ime.a Za stranca je ime često transliteracija onoga kako ime zvuči. Naprimjer, “John Smith” moglo bi postati “Shih Mi Sse” ili “Shih Yueh Han”. Ili mogu tražiti prijatelja Kineza da mi pomogne odabrati ime. On će vjerojatno odabrati ime za koje misli da mi odgovara, no ono možda uopće neće zvučati kao moje pravo ime.

Sljedeći je korak otići u radionicu rezbara chopova. Tamo odabirem prikladan materijal iz velikog izbora koji stoji na raspolaganju. Majstor tada na chop izrezbari stilizirana slova mog kineskog imena.

Sada sam spreman za poslovanje ili vršenje transakcija u poštanskom uredu, banci ili na drugom mjestu službenog poslovanja. Za neke se pravne transakcije chop mora registrirati pri matičnom uredu za domaćinstva. Ako je chop za neku kompaniju, onda ga se registrira na sudu.

Ali ja se pitam kako službenik zna da li je chop autentičan. Da bih to istražio i vidio kako se zapravo prave chopovi, odlazim u posjet Linu Rongdehu, izrađivaču chopova iz grada Kaohsiung, na jugu Tajvana. Prema gospodinu Linu, mnogi ljudi smatraju da čak ni chopovi s istim imenom koje je izrezbario isti rezbar nisu nikada potpuno jednaki. Da bi provjerio da li je chop autentičan, uredski bi službenik napola presavinuo otisak, obično po dijagonali, i stavio preko otiska koji već postoji u registru. Te dvije polovice trebale bi točno odgovarati jedna drugoj.

“Danas, međutim”, kaže gospodin Lin pokazujući na stroj u svojoj radionici, “postoje strojevi koji mogu izrezbariti chop uz pomoć kompjutera. Chopovi koji su na taj način izrezbareni mogli bi biti identični.”

“To je izvanredno!” odgovaram. “Ali kako se izrađuje chop pomoću kompjutera?”

“Najprije slažem slova ili na malom komadu poluprozirnog papira ili plastike nacrtam slova imena u obliku koji je prikladan za chop”, objašnjava gospodin Lin. “Zatim ga stavim na rotacionu glavu stroja koja čita ime pomoću laserske zrake. Istovremeno na drugu rotacionu glavu pričvrstim chop da se izrezbari, a maleni rezač kojim upravlja laserska zraka rezbari chop da bi oblikovao slova koja sam nacrtao.”

Budući da je taj postupak vrlo jeftin, obično svaki član obitelji dade izraditi chop. Njih se u kući drži na zgodnom mjestu kako bi ih upotrijebio svatko tko preuzima preporučenu poštu ili druge stvari koje bi u zapadnjačkim zemljama zahtijevale potpis.

Porijeklo chopa

Poznato je da je chop u Kini po prvi puta upotrijebljen 1324. godine pr. n. e. No chopovi nisu postali popularni sve do dinastije Chou (1122-256. pr. n. e). U tim davnim vremenima, umjesto da su se upotrebljavali kao potpisi, često ih se nosilo za pojasom, kako bi se pokazalo čin ili položaj ili samo da se pokaže kako je osoba ugledna. Pečat nije u tolikoj mjeri označavao osobu koliko položaj koji je ona zauzimala. Chop se, kao što se i danas često čini, predavao nasljedniku ureda prilikom odlaska u mirovinu ili smrti namještenika. Kad je plemić tražio audijenciju kod cara, pokazao bi chop od žada kako bi dokazao svoj identitet.

Kada je izumljen papir, chop je postepeno počeo predstavljati potpis. Čak su ga i obični ljudi počeli češće upotrebljavati. Danas ovdje svatko ima chop, čak i strani građanin poput mene, pa se bilo kakva transakcija koja uključuje osobni potpis može obaviti samo upotrebom chopa. Iako se službeno može koristiti i pisani potpis, za većinu ljudi chop je ono što stvari čini pravovaljanima. Ta se praksa proširila po najvećem dijelu Istoka, tako da Japanci i Koreanci također koriste chop.

Kako izgleda chop

Chop može biti kvadratan, pravokutan, ovalan ili okrugao ili pak može imati bezbrojne druge oblike. Može imati svega tri milimetra u promjeru ili biti velik čak i do petnaest kvadratnih centimetara. Chop može biti izrađen od žada, seatita, životinjskog roga, bambusa, mjedi, drveta ili plastike, ovisno o želji i financijskim mogućnostima kupca, kao i o svrsi u koju će se pečat upotrebljavati. Ako se chop bude upotrebljavao vrlo rijetko i za manje važne transakcije, moglo bi biti zadovoljavajuće drvo ili plastika. No ako ga vlasnik namjerava upotrebljavati čitavog svog života, onda bi mogao odabrati vredniji i ljepši materijal.

Naprimjer, službeni chop podružnice Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania na Tajvanu izrezbaren je na komadu bjelogorice dužine sedam i pol centimetara, širine pet centimetara i debljine dva i pol centimetra. Prilično ogroman “potpis”, ne biste li se složili? Često se može dogoditi da papir kojeg treba potpisati nije puno veći!

Najobičniji chopovi su jednostavni komadi željenog materijala s imenom koje je urezano stiliziranim kineskim slovima na glatkoj podlozi. Rezbarija na dršci ili na vrhu pridonosi ljepoti i vrijednosti chopa. Neki su chopovi vrlo pomno izrađena umjetnička djela. (Vidi sliku na 23. stranici.) Vlasnik će obično nositi chop u maloj kožnoj vreći ili u kutijici s malim odjeljkom u kojem se na jednom kraju nalazi koncentrat crvene tinte. Novovjenčani parovi ponekad će dati izrezbariti svoje chopove na dva komada, uzeta ili odrezana od istog materijala i s uzorkom koji se poklapa — vrlo romantična ideja. Ili, kao što je to slučaj kod prekrasnog chopa od žutog žada sa slike na 23. stranici, tri chopa i lanci izrezbareni su od jednog komada kamena.

Kad se jednom izrezbari, chop postaje zakoniti potpis vlasnika ili šefa ureda, pa se stoga s njime mora postupati krajnje pažljivo. Mora ga se čuvati od krađe, budući da bi ga kradljivac mogao upotrijebiti da krivotvori dokumente, podiže novac iz banke, unovčuje čekove ili obveznice i slično.

Što trebam učiniti ako izgubim chop? Najprije moram obavijestiti poštanski ured, banku i druge poslovnice kojih se to tiče tako da oni mogu poništiti moj chop. Moram to, dakako, odmah učiniti, kako bih spriječio nezakonitu upotrebu svog chopa. Zatim se mora napraviti novi. Ako treba zamijeniti registrirani chop, moram proći postupak ponovnog registriranja pečata te se dotične urede mora obavijestiti o mom novom chopu. Mislite li onda da je gubitak kreditne kartice gnjavaža? Mudra je osoba koja pazi da ne izgubi ili da joj ne ukradu chop!

Na Zapadu je filatelija, ili sakupljanje maraka, popularan hobi. Mnogi ljudi u Kini sakupljaju chopove ili otiske različitih chopova, za što se objavljuju posebne knjige. Neki su chopovi vrlo lijepi, budući da su vrsta slova i oblik, boja i kvaliteta chopa ukomponirani kako bi pružili izuzetno dopadljiv izgled. Chopove koji su nekada bili vlasništvo slavnih ili utjecajnih ljudi ili chopove naročite starosti često se čuva u muzejskim zbirkama.

Na svaku osobu na Zapadu koja uzima olovku da bi potpisala neki službeni dokument vjerojatno dolazi netko u nekoj Istočnoj zemlji tko vadi chop, pritisne ga nekoliko puta na jastučić sa crvenom tintom i pažljivo otisne svoj “potpis” na iscrtkanu liniju.

Kako li samo različiti običaji čine život zanimljivim!

[Bilješka]

[Slike na stranici 23]

U smjeru kazaljke na satu: Otisak “chopa” u crvenoj tinti; “chopovi” s lancem, svi izrezbareni iz jednog komada žada; izrađivač “chopova” rezbari uzorak; “chop” na kojem je ispisana pjesma

“Chop” u obliku kornjače

[Zahvala]

Chopovi: National Palace Museum, Taipei, Tajvan