Što kaže Biblija?

Je li neispravno jesti meso?

“EVO, DAO SAM VAM SVE BILJE ŠTO NOSI SJEME PO SVOJ ZEMLJI, I SVA DRVETA RODNA KOJA NOSE SJEME; TO ĆE VAM BITI ZA HRANU” (1. Mojsijeva 1:29).

OSAMNAESTOGODIŠNJA Sujata, iz jedne vegetarijanske hinduističke obitelji, spremno se složila s Božjim uputstvom za prehranu danom prvom čovjeku, Adamu. No odmah je pitala: “A zašto onda ljudi ubijaju životinje za hranu kad ima toliko druge hrane?”

To se isto pitaju mnogi ljudi diljem svijeta. Stotine milijuna ljudi na Istoku drže se bezmesne prehrane. Na Zapadu također raste broj vegetarijanaca. Samo u Sjedinjenim Državama oko 12,4 milijuna ljudi kaže da su vegetarijanci, što je oko 3 milijuna više nego deset godina ranije.

Zašto toliko mnogo ljudi preferira bezmesnu prehranu? Koje je ispravno gledište o životinjskom životu? Da li se jedenjem mesa pokazuje nepoštovanje prema životu? Da li je, imajući u vidu ono što stoji u 1. Mojsijevoj 1:29, neispravno jesti meso? Razmotrimo najprije zašto neki ljudi ne jedu meso.

Zašto neki ne jedu meso?

U Sujatinom slučaju, njena prehrana povezana je s njenim vjerskim uvjerenjima. “Odgajana sam kao hindus i vjerujem u nauku o reinkarnaciji”, objašnjava ona. “Budući da ljudska duša može ponovo doći na svijet u obliku životinje, ja životinje smatram sebi ravnima. I zato mi se čini neispravnim ubijati ih za hranu.” Neke druge religije također zagovaraju vegetarijansku ishranu.

Osim vjerskih uvjerenja ima i drugih faktora koji utječu na ljude u pogledu izbora hrane. Dr. Neal Barnard, naprimjer, otvoreno izjavljuje: “Meso se jede samo iz navike ili zbog neznanja.” Njegov čvrst stav temelji se na njegovim gledištima o zdravstvenim rizicima koje za sobom povlači jedenje mesa, kao što su srčane bolesti i rak.a

U Sjedinjenim Državama tinejdžeri su navodno grupa vegetarijanaca koja bilježi najbrži porast. Jedan od razloga jest njihova briga za životinje. “Djeca vole životinje”, kaže Tracy Reiman iz pokreta Ljudi u borbi za etičko tretiranje životinja. “Kad počnu shvaćati što se događa sa životinjama prije nego što ih se ubije za jelo, to samo pojačava njihovo suosjećanje.”

Mnogi ekološki orijentirani pojedinci također uviđaju povezanost između svoje prehrane i ogromnog opterećenja prirodnih resursa kada je riječ o uzgoju životinja za prehranu. Naprimjer, da bi se proizvelo jedan jedini kilogram govedine, potrebno je oko 3 300 litara vode, a za kilogram piletine 3 100 litara. Nekima je to razlog zbog kojeg počinju izbjegavati meso.

A kako je s vama? Trebate li se i vi uzdržavati od mesa? Prije nego što odgovorimo na to pitanje, obratimo pažnju na još jedan aspekt. Kao što nalazimo u Psalmu 50:10, 11, Jehova Bog, Tvorac svega što postoji, kaže: “Moje [je] sve gorsko zvijerje, i stoka po planinama na tisuće. Znam sve ptice po gorama, i krasota poljska preda mnom je.” Budući da sve životinje u biti pripadaju Bogu, važno je razumjeti kako Stvoritelj gleda na životinjski život i na to da čovjek koristi životinje za jelo.

Je li neispravno ubijati životinje?

Neki koji, poput Sujate, smatraju da su životinje ravnopravne s ljudima duboko su uvjereni da je oduzeti životinji život iz bilo kojeg razloga neispravno — a kamoli ubijati ih za jelo. Međutim, Pisma pokazuju da Bog pravi razliku između životinjskog i ljudskog života te da iz različitih razloga dopušta ubijanje životinja. Naprimjer, u Izraelu se životinju moglo ubiti ako je ugrožavala ljudski život ili nečiju stoku (2. Mojsijeva 21:28, 29; 1. Samuelova 17:34-36).

Od najranijih vremena Bog je odobravao prinošenje životinja na žrtvu u sklopu obožavanja (1. Mojsijeva 4:2-5; 8:20, 21). Također je zapovjedio Izraelcima da se sjećaju svog izlaska iz Egipta godišnjom proslavom Pashe, koja je obuhvaćala žrtvovanje janjeta ili jarca i jedenje njihovog mesa (2. Mojsijeva 12:3-9). A u sklopu Mojsijevog zakona bilo je i drugih prilika u kojima se prinosilo životinjske žrtve.

Kad je jedna 70-godišnja hinduistkinja prvi put čitala Bibliju, bila joj je odbojna ideja o prinošenju životinjskih žrtava. No kako je sve bolje upoznavala Pisma, razumjela je da su žrtve koje je Bog zapovjedio imale svoju svrhu. One su ukazivale na žrtvu Isusa Krista, koja je trebala ispuniti ono što je zakon zahtijevao za oproštenje grijehâ (Jevrejima 8:3-5; 10:1-10; 1. Ivanova 2:1, 2). U mnogim slučajevima žrtve su ujedno služile za jelo svećenicima, a katkada i obožavateljima (3. Mojsijeva 7:11-21; 19:5-8). Bog, kojem pripada svako živo stvorenje, s pravom je mogao iz nekog određenog razloga donijeti takvu uredbu. Dakako, kad je Isus umro, u obožavanju se više nisu zahtijevale životinjske žrtve (Kološanima 2:13-17; Jevrejima 10:1-12).

Upotreba životinja za jelo

No kako stoje stvari s ubijanjem životinja za jelo? Točno je da je čovjekova ishrana u početku bila vegetarijanska. No Jehova ju je kasnije proširio, uvrstivši u nju i meso životinja. Prije nekih 4 000 godina — u danima pravednika Noe — Jehova je prouzročio globalni potop i stao na kraj zlu koje je tada vladalo na Zemlji. Potop su preživjeli Noa, njegova obitelj i živa stvorenja koja je uzeo u arku. Kad su izašli iz arke, Jehova je prvi put rekao: “Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu” (1. Mojsijeva 9:3). No, Bog je ujedno dao i ovaj zakon: “Ko prolije krv čovječiju, njegovu će krv proliti čovjek; jer je Bog po svojemu obličju stvorio čovjeka” (1. Mojsijeva 9:6). Bog očito nije izjednačio položaj životinja i ljudi.

Ustvari, Sujatin stav prema životinjama temeljio se na njenom vjerovanju u nauku o reinkarnaciji. U tom pogledu Biblija objašnjava da duša nije besmrtna, premda su ljudi i životinje duše (1. Mojsijeva 2:7; Ezehijel 18:4, 20; Djela apostolska 3:23; Otkrivenje 16:3). Kao duše, i ljudi i životinje umiru, odnosno ugibaju, i prestaju postojati (Propovjednik 3:19, 20). Međutim, ljudi imaju divnu nadu u uskrsnuće u Božjem novom svijetub (Luka 23:43; Djela apostolska 24:15). To također pokazuje da životinje nisu ravne ljudima.

“Ali zašto je došlo do promjene u načinu ishrane?” zanimalo je Sujatu. Zbog potopa je na Zemlji očito došlo do drastičnih promjena klime. Biblija ne govori o tome je li Jehova čovjekovoj ishrani dodao meso zato što je predvidio potrebe budućih generacija koje će živjeti u područjima koja će oskudijevati vegetacijom. No Sujata je mogla prihvatiti činjenicu da je Vlasnik svega živog imao pravo uvesti tu promjenu.

Pokazivanje poštovanja prema životinjskom životu

No Sujata se još pitala: ‘Ne bismo li trebali pokazivati bar neko poštovanje prema životinjskom životu?’ Da, trebali bismo. A Stvoritelj svega što postoji rekao nam je i kako da to činimo. “Ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv”, stoji u njegovoj odredbi iz 1. Mojsijeve 9:4. Zašto je dana zabrana jedenja krvi? “Jer je duša [život] tijelu u krvi”, kaže Biblija (3. Mojsijeva 17:10, 11). Jehova je odredio: ‘Krv zaklane životinje prolij na zemlju kao vodu’ (5. Mojsijeva 12:16, 24).

To ne znači da je čovjek, dobivši mogućnost da jede meso, dobio i dozvolu da si priušti bespotrebno prolijevanje životinjske krvi iz pukog uživanja u lovu ili da bi pokazao svoje junaštvo. Nimrod je očito baš to radio. Biblija ga označava kao ‘moćnog lovca u otporu protiv Jehove’ (1. Mojsijeva 10:9, NW). Čak i danas neki bi lako mogli razviti strast za lovom i ubijanjem životinja. No takav se duh usko povezuje s razuzdanim nepoštovanjem prema životinjskom životu, a Bog to ne odobrava.c

Pokazivanje samilosti prema životinjama

Danas neki vegetarijanci pokazuju i iskreno zanimanje za to kako se u suvremenoj mesnoj industriji postupa sa životinjama. “U agribiznisu se malo mari za prirodne instinkte životinja”, komentira knjiga The Vegetarian Handbook. “Uzgajane na jezivo skučenim prostorima i u neprirodnim ambijentima”, piše ta knjiga, “danas se životinje eksploatira više nego ikad prije.”

Premda korištenje životinja za hranu nije protivno Božjoj volji, okrutno postupanje s njima jest. “Pravednik se brine za život svojega živinčeta [“domaće životinje”, NW]”, kaže Biblija u Pričama Salamunovim 12:10. A Mojsijev je zakon zapovijedao da se čovjek odgovarajuće brine za domaće životinje (2. Mojsijeva 23:4, 5; 5. Mojsijeva 22:10; 25:4).

Treba li kršćanin biti vegetarijanac?

Kao što je prethodno pokazano, pitanje oko toga hoće li netko postati — ili ostati — vegetarijanac isključivo je stvar osobne odluke. Netko bi se mogao zbog zdravlja, ekonomičnosti, ekologije ili suosjećanja prema životinjama odlučiti za vegetarijanski način ishrane. No ta osoba mora priznati da je to tek jedan od mnogih načina ishrane. Ona ne bi smjela kritizirati druge koji odluče jesti meso, baš kao što ni onaj tko jede meso ne bi smio osuđivati vegetarijanca. Jedenje mesa ili pak uzdržavanje od njega ne čini čovjeka boljim (Rimljanima 14:1-17). Isto tako, način ishrane ne smije postati glavna preokupacija u životu. “Ne živi čovjek o samom hljebu”, rekao je Isus, “no o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih” (Matej 4:4).

A što se tiče okrutnog postupanja sa životinjama i lošeg gospodarenja Zemljinim prirodnim bogatstvima, Jehova je obećao da će uništiti ovaj iskvareni i pohlepni sustav te ga zamijeniti svojim novim svijetom (Psalam 37:10, 11; Matej 6:9, 10; 2. Petrova 3:13). U tom novom svijetu čovjek i životinje bit će zauvijek uzajamno u miru, a Jehova će ‘zadovoljiti želje svega živoga’ (Psalam 145:16, NW; Izaija 65:25).

[Bilješke]

[Zahvala na stranici 18]

Punch