Čovjek koji je otključao vrata u nepoznat svijet

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ AUSTRALIJE

KAD su ljudi prvi put otišli na Mjesec, napravili su s matematičkom preciznošću plan kamo idu i kako će tamo stići. A i mogli su održavati komunikaciju sa Zemljom. Ali kad je pet malih drvenih brodova Ferdinanda Magellanaa — od kojih je većina bila oko 20 metara dugačka, kao današnje poluprikolice — 1519. napustilo Španjolsku, oni su otplovili u nepoznato. I bili su potpuno sami.

Među najsmionijim, najhrabrijim pomorskim pothvatima svih vremena, Magellanova putovanja ostaju kao trajni podsjetnik na doba velikih istraživačkih putovanja — doba hrabrosti i straha, zanosa i tragedije, Boga i Mamona. Vratimo se stoga negdje u 1480. kad se Ferdinand Magellan rodio u sjevernom Portugalu i upoznajmo ovog izvanrednog čovjeka koji je svojim povijesnim putovanjima otključao vrata u nepoznat svijet.

Od dvorskog paža do neustrašivog mornara

Obitelj Magellan je plemićka obitelj, pa u skladu s običajem Ferdinanda još kao momčića pozivaju na dvor kao paža. Tamo, osim što stječe obrazovanje, saznaje iz prve ruke i o podvizima ljudi kao što je Kristofor Kolumbo, koji se upravo vratio iz Amerika nakon što je tražio zapadni morski put do glasovitih Mirodijskih otoka (Indonezija). Mladi Ferdinand uskoro počinje sanjati o danu kada će i on moći čuti šum jedara nad glavom i osjetiti na licu kapljice neistraženih oceana.

Nažalost, godine 1495. njegov pokrovitelj kralj Ivan biva ubijen i vojvoda Manuel, gramziv čovjek, ali bez zanimanja za istraživačka putovanja, uzima njegovo prijestolje. Iz nekog razloga Manuel ne voli 15-godišnjeg Ferdinanda i godinama ignorira njegove molbe da ode na more. Ali kad se Vasco da Gama vraća iz Indije, natovaren začinima, Manuel naslućuje u tome veliku dobit. Godine 1505. Magellan konačno dobiva dozvolu da otplovi. Kreće prema istočnoj Africi i Indiji s portugalskom ratnom flotom da bi pripomogli u suzbijanju monopola arapskih trgovaca nad trgovinom začinima. Nakon toga, s jednom drugom vojnom ekspedicijom plovi dalje na istok do Malakke.

U jednom okršaju u Maroku, godine 1513, Magellan biva ozbiljno ranjen u koljeno. Nakon toga ostaje hrom do kraja života. Traži od Manuela da mu povisi rentu. No Manuelovo neprijateljstvo nije se ni najmanje umanjilo Magellanovim nedavnim podvizima, njegovom požrtvovnošću i smionošću. Otpušta ga s jedva dovoljno novca da bi živio kao siromašan plemić.

U tom najgorem periodu Magellanova života posjećuje ga jedan stari prijatelj, slavni pomorac João de Lisboa. Njih dvojica razgovaraju o tome kako se može doći do Mirodijskih otoka putujući jugozapadno, kroz el paso — prolaz kojim se navodno može poprijeko kroz Južnu Ameriku — i zatim preko oceana koji je Balboa nedavno otkrio kad je prešao Panamsku prevlaku. Vjeruju da s druge strane tog oceana leže Mirodijski otoci.

Magellan sada žudi da postigne ono što Kolumbu nije uspjelo — da pronađe zapadni put do Orijenta, koji je, kako on vjeruje, kraći nego istočni put. No potrebna mu je financijska podrška. Stoga, budući da još uvijek osjeća žestinu Manuelovog gnjeva, čini ono što je i sam Kolumbo učinio nekoliko godina ranije — traži pokrovitelja u kralju Španjolske.

Hoće li španjolski kralj slušati?

Raširivši pomorske karte, Magellan iznosi argumente mladom španjolskom vladaru Karlu I, koji je živo zainteresiran za Magellanov zapadni put do Mirodijskih otoka, budući da bi se time isključilo zadiranje u portugalske plovne puteve. Osim toga, Magellan mu kaže da bi se Mirodijski otoci zapravo mogli nalaziti na španjolskom, a ne na portugalskom teritoriju! (Pogledajte okvir “Ugovor u Tordesillasu”.)

Karlo je osvojen argumentima. Daje Magellanu pet starih brodova da ih pripremi za ekspediciju, imenuje ga glavnim zapovjednikom brodova i obećava mu udio u zaradi od začina koje donese kući. Magellan odmah započinje posao. Ali budući da kralj Manuel podmuklo pokušava sabotirati projekt, potrebno mu je više od godine dana rada prije nego što su brodovi konačno spremni za svoje povijesno putovanje.

“Najveći pomorski podvig u povijesti”

Dana 20. rujna 1519. San Antonio, Concepción, Victoria i Santiago — od najvećeg do najmanjeg — kreću za Magellanovim admiralskim brodom Trinidad, drugim najvećim brodom, prema Južnoj Americi. Dana 13. prosinca dolaze do Brazila i s pogledom na veličanstveni Pão de Açúcar, ili Glavu šećera, uplovljavaju u prekrasan zaljev Rio de Janeira da bi obavili popravke i obnovili zalihe hrane. Zatim nastavljaju prema jugu do današnje Argentine, stalno napeto iščekujući el paso, neuhvatljivi prolaz do drugog oceana. U međuvremenu, dani postaju hladniji i pojavljuju se ledenjaci. Konačno 31. ožujka 1520. Magellan odlučuje da prezimi u hladnoj luci San Julián.

Put sad već traje šest puta dulje nego što je trajao Kolumbov prvi prelazak preko Atlantskog oceana — i još uvijek nema prolaza! Moral ljudi nizak je kao temperatura u San Juliánu, pa oni, zajedno s nekim kapetanima i oficirima, očajnički žele kući. Nije čudno što dolazi do pobune. No brzom i odlučnom akcijom Magellan ugušuje pobunu, a dvojica od kolovođa bivaju ubijena.

Prisutnost stranih brodova u luci izaziva, naravno, znatiželju snažnih — i krupnih — mjesnih stanovnika. Osjećajući se poput patuljaka pored ovih divova, posjetioci nazivaju tu zemlju Patagonija — naziv koji dolazi od španjolske riječi koja znači “velika stopala” — kako se i danas naziva. Također zapažaju ‘morske nemani koje po veličini podsjećaju na mlado kita te crne i bijele guske koje plivaju ispod vode, jedu ribu te imaju kljun kao vrane’. Da, pogodili ste — riječ je o tuljanima i pingvinima!

Na geografskim širinama polarnog dijela uobičajene su nagle, snažne oluje, pa prije nego što je zima prošla dolazi do prve nesreće — stradava maleni Santiago. Ipak, nasreću, posada preživljava brodolom. Nakon toga, četiri preostala broda, poput iznemoglih leptirića šibanih neprestanim, snažnim, ledenim vjetrovima, probijaju se prema jugu u sve hladnije vode — sve do 21. listopada. Usprkos naletu vodene prašine i susnježice sve su oči prikovane na zapad u potrazi za prolazom. El paso? Da! Napokon skreću i ulaze u prolaz koji je kasnije postao poznat kao Magellanov prolaz! No čak je i ovaj trijumfalni trenutak pomračen. San Antonio namjerno nestaje u labirintnom prolazu i vraća se u Španjolsku.

Okružena ogoljelim fjordovima i vrhovima prekrivenima snijegom, tri preostala broda uporno se probijaju kroz krivudavi prolaz. Na južnoj strani primjećuju nebrojene vatre, vjerojatno indijanskih logora, pa zemlju nazivaju Tierra del Fuego, “Ognjena zemlja”.

Mučno iskustvo na Pacifiku

Nakon pet mučnih tjedana isplovljavaju na ocean koji je tako miran da ga Magellan naziva Tihi ocean. Mornari se mole, pjevaju crkvene pjesme i pucanjem iz topova slave svoju pobjedu. Ali euforija je kratkog vijeka. Očekuje ih nevolja teža od bilo čega što su dosada iskusili, budući da to nije malo more kako su oni očekivali — iz dana u dan vidi se samo nepregledna morska površina, a mornari postaju sve gladniji, slabiji i bolesniji.

Antonio Pigafetta, snažni Talijan, vodi dnevnik. On piše: “Srijeda, dvadeset osmog studenog 1520, (...) uplovili smo u Tiho more, gdje smo ostali tri mjeseca i dvadeset dana a da nismo obnovili zalihe. (...) Jeli smo samo stare smrvljene kekse pune crva koji su smrdjeli od izmeta koje su štakori ostavili na njima (...) i pili vodu koja je bila žuta i smrdljiva. Jeli smo i goveđu kožu (...) piljevinu od drveta i štakore, od kojih je svaki koštao pola krune, a još ih k tome i nije bilo dovoljno.” I dok ugodni pasatni vjetrovi pune njihova jedra, a bistra voda prolazi ispod njihove kobilice, mornari obolijevaju od skorbuta. Devetnaestorica umiru prije nego što 6. ožujka 1521. stižu do Marijanskih otoka.

No ovdje, zbog sukoba s otočanima, uspijevaju uzeti samo malo svježe hrane prije nego što nastave s plovidbom. Konačno 16. ožujka ugledaju Filipine. Napokon se svi mornari mogu dobro najesti, odmoriti i povratiti zdravlje i snagu.

Tragedija — ruši se san

Kao duboko religiozan čovjek Magellan obraća mnoge tamošnje stanovnike i njihove vladare na katolicizam. No njegova ga revnost ujedno odvodi u propast. Upliće se u jedan međuplemenski spor i sa samo 60 ljudi napada nekih 1 500 domorodaca, vjerujući da će mu samostrel, mušketa i Bog osigurati pobjedu. Umjesto toga, on i velik dio njegovih mornara smrtno stradava. Magellanu je otprilike 41 godina. Lojalni ga Pigafetta oplakuje: ‘Ubili su naš uzor, svjetlo, utjehu i nepokolebljivi putokaz.’ Nekoliko dana kasnije, oko 27 oficira koji su u sigurnosti svojih brodova sve to samo promatrali ubijaju nekad prijateljski naklonjeni poglavice.

Magellan je izgubio život u poznatim vodama. Malo južnije odatle leže Mirodijski otoci, a zapadnije se nalazi Malakka, gdje se 1511. borio. Ako je, kako neki povjesničari vjeruju, otplovio na Filipine nakon bitke u Malakki, onda je doista uspio oploviti Zemlju — iako ne, naravno, u jednom komadu. Doplovio je do Filipina i s istočne i sa zapadne strane.

Katastrofa na putu do kuće

Budući da je sada preostalo samo nekoliko mornara, nemoguće im je ploviti s tri broda, pa stoga potapaju Concepción i plove na dva preostala broda do svog krajnjeg odredišta, Mirodijskih otoka. Zatim, natovarivši začine, dva se broda razdvajaju. Međutim, izmorenu posadu Trinidada zarobljavaju Portugalci i bacaju u zatvor.

No Victoria, pod zapovjedništvom bivšeg pobunjenika Juana Sebastiána de Elcana, uspijeva pobjeći. Izbjegavajući sve luke osim jedne, kreću riskantnim putem oko Rta dobre nade kojim plove Portugalci. Budući da se ne zaustavljaju da uzmu hranu, to ih na kraju skupo košta. Kad 6. rujna 1522. konačno stižu u Španjolsku — tri godine nakon što su otišli — samo je 18 bolesnih, izgladnjelih ljudi živo. Ipak, oni su, bez daljnjega, prvi pomorci na svijetu koji su oplovili svijet. A De Elcano je heroj. Nevjerojatno je, ali 26 tona začina koje je dopremila Victoria nadoknađuje cjelokupne troškove ekspedicije!

Magellanovo ime i dalje živi

Godinama se Magellanu osporava prava uloga u povijesti. Pod utjecajem izvještaja kapetana koji su se protiv njega pobunili, Španjolci ocrnjuju njegovo ime, govoreći da je bio grub i nesposoban. Portugalci ga nazivaju izdajicom. Njegov je brodski dnevnik, nažalost, nestao kad je umro, a vjerojatno su ga uništili oni koji bi njime bili razotkriveni. Ali zahvaljujući nepokolebljivom Pigafetti — jednom od 18 pomoraca koji su oplovili svijet — i otprilike 5 drugih članova ekspedicije, imamo barem nekakav izvještaj o ovom tragičnom, no ipak izuzetnom, putovanju.

S vremenom je povijest promijenila svoje mišljenje i danas se Magellanovo ime s pravom poštuje. Prolaz nosi njegovo ime, kao i Magellanovi oblaci — dvije magličaste južne galaktike koje je prva opisala njegova posada — te svemirska sonda Magellan. A i ime najvećeg oceana na svijetu — Tihog oceana — dugujemo, naravno, Magellanu.

Doista, “nijednog putovanja takve važnosti koje su poduzeli ljudi nije više bilo sve dok se Apollo 11 nije 447 godina kasnije spustio na Mjesec”, piše Richard Humble u djelu The Voyage of Magellan. Zašto je to putovanje bilo tako važno? Kao prvo, dokazalo je da Amerike nisu niti dio Azije niti blizu Azije, kao što je Kolumbo mislio. Kao drugo, na kraju putovanja, jedan dan razilaženja u datumima ukazao je na potrebu za međunarodnim datumskim granicama. I konačno, kao što je znanstveni pisac Isaac Asimov rekao, pokazalo je da je Zemlja kugla. Da, u pogledu ovog posljednjeg, Magellan je pokazao na praktičan način ono što sama Biblija govori zadnjih 2 250 godina (Izaija 40:22; usporedite Joba 26:7). Nema sumnje da bi ovaj duboko religiozan čovjek koji je otključao vrata u nepoznat svijet bio radostan zbog te činjenice.

[Bilješka]

[Okvir na stranici 14]

Ugovor u Tordesillasu

Kako je ogroman svijet ležao pred njima, Portugal i Španjolska su se u vezi s novim zemljama ugovorno sporazumjeli podijeliti prava vezana za trgovinu i suverenitet na tom području. Tako su pod vodstvom pape Aleksandra VI i Julija II povukli zamišljenu dužinu preko današnjeg Brazila. Zemlje otkrivene istočno od ove crte postale bi portugalske; ostale bi pripale Španjolskoj. Magellan je nemudro postupio kad je portugalskom kralju Manuelu natuknuo da bi Mirodijski otoci ustvari mogli potpasti pod Španjolsku upravu ako bi se ta crta povukla preko polova na drugu stranu zemaljske kugle. Zbog ovog svog iskrenog zapažanja zasnovanog na prevladavajućoj zamisli da je Tihi ocean daleko manji, bio je žestoko iskritiziran. Ironično je da se pokazalo kako Magellan nije bio u pravu. No svejedno, njegovo mu je uvjerenje dalo dodatni razlog da potraži pokroviteljstvo španjolskog kralja.

[Okvir/slika na stranici 15]

Teške nevolje ranih pomoraca

Naročito na dužim istraživačkim putovanjima — koja su često trajala godinama — život siromašnog pomorca nije bio idilično putovanje. Navest ćemo samo mali broj stvari koje su moreplovca mogle zadesiti:

• Život bez privatnosti u žalosno pretrpanim kabinama

• Često, okrutno kažnjavanje ovisno o kapetanovom raspoloženju

• Skorbut i smrt zbog nedostatka C-vitamina

• Smrt uslijed brodoloma, gladi, žeđi, izloženosti vremenskim neprilikama i sukoba s domorocima

• Dizenterija i trbušni tifus zbog pijenja prljave ili zagađene vode

• Trovanje pokvarenom ili zaraženom hranom

• Bolest štakorova ugriza, uzrokovana zubima gladnih štakora

• Tifus, od ušiju koje u kolonijama žive na prljavom tijelu i odjeći

• Sveukupno, šanse su mu bile 50:50 da živ stigne kući

[Zahvala]

Century Magazine

[Karta/slike na stranicama 16 i 17]

(Vidi publikaciju)

Magellanovo putovanje od 1519-22.

⇦••• Put □ Početna i završna točka

Magellanov prolaz

Magellan je ubijen na Filipinima

Posljednja faza puta koju je preplovio Juan Sebastián de Elcano

[Zahvala]

Magellan: Giraudon/Art Resource, NY; karta svijeta: Mountain High Maps® Copyright © 1995 Digital Wisdom, Inc.; astrolab: Ljubaznošću Adler Planetariuma

[Slika na stranici 16]

Ferdinand Magellan

[Slika na stranici 16]

“Victoria”, prvi brod koji je oplovio svijet. Od njegovih pet brodova, ona je bila četvrta po veličini s posadom od 45 ljudi. Brod je bio oko 20 metara dugačak

[Slike na stranici 17]

Navigacijski instrumenti: Pješčani sat mjerio je vrijeme, dok se astrolabom određivala zemljopisna širina na kojoj se nalazi brod