Američki crni medvjed živopisnih boja

WAYNE McCrory, biolog koji se bavi proučavanjem divljih životinja, rekao je gore navedeno o jednoj od najrjeđih skupina medvjeda na svijetu — crno-bijelom medvjedu koji prebiva na sjeverozapadnoj obali Kanade. Znanstveni svijet prvi se put susreo s ovim medvjedom 1900, i to zahvaljujući Williamu Hornadayu, članu Njujorškog zoološkog društva. Katalogizirajući uzorke različitih medvjeđih krzna dobivenih iz Victorije (Britanska Kolumbija), Hornaday je zapazio jedno neobično krzno. Bilo je blijedožućkaste boje s nijansama zlatne, a oblikom je odgovaralo krznu crnog medvjeda.

To otkriće pobudilo je Hornadayevu znatiželju, pa je pozvao Francisa Kermodea, direktora Provincijskog muzeja Britanske Kolumbije, da mu pomogne u prikupljanju daljnjih informacija o onome što je mislio da je neka nova vrsta medvjeda. U znak priznanja za trud koji je Kermode uložio u otkrivanje različitih primjeraka tog medvjeda i prikupljanje informacija o njemu, Hornaday je 1905. tog medvjeda nazvao Ursus kermodei — Kermodeov medvjed.

Ti medvjedi pripadaju porodici crnih medvjeda, no boja im nije uvijek u skladu s imenom. Indijanci starosjedioci koji govore jezikom tsimšijen i žive u zemlji tog medvjeda nazivaju ga Moksgm’ol, odnosno bijeli medvjed. Na tom su području primijećeni i medvjedi narančaste, kestenjastocrvene, zlataste, jarkožute i plavosive boje, a ima i takvih kojima je krzno prošarano crnim, smeđim i bijelim mrljama.

Biolozi još uvijek točno ne znaju otkuda potječu ti crni medvjedi bijele boje. Jedna pretpostavka je da bi za ovu posebnu boju mogla biti odgovorna neka slučajna genetska mutacija. Zapravo je tek svaki deseti viđeni medvjed iz ove skupine bijele boje. Ti medvjedi sa sjeverozapadne obale kanadskog dijela Tihog oceana uistinu su jedinstveni i zaslužuju da im se posveti nešto više pažnje.

Ove neobične crne medvjede može se vidjeti na prostoru koji obuhvaća otprilike 75 000 četvornih kilometara, a proteže se duž sjeverne obale Britanske Kolumbije. Putujete li od Vancouvera otprilike 600 kilometara u pravcu sjeverozapada, stići ćete do otoka Princess Royal i područja koje se naziva Douglas Channel, nedaleko od grada Kitimata. Otprilike 150 kilometara prema unutrašnjosti u pravcu sjeveroistoka nalazi se Terrace, grad s drvnom industrijom smješten na rijeci Skeeni. Ova je regija samo srce zemlje neobičnih crnih medvjeda. Nju se opisuje kao najočuvaniju i najbogatiju divljinu kanadskog zapada.

Čak i ako želite samo nakratko vidjeti ove bijele lutalice, potreban vam je iskusni vodič kroz divljinu koji pozna ponašanje ovih medvjeda. Medvjede je najbolje potražiti u listopadu, kada potoci u Britanskoj Kolumbiji vrve tisućama lososa koji se u njima mrijeste. U to doba godine medvjedi se spuštaju s viših predjela kako bi se častili na gozbi koju im priređuju lososi. Jedan je očevidac ovako opisao uobičajeno ponašanje medvjeda na toj gozbi: “Pošto izaberu ribu koju žele, medvjedi joj prvo polože jednu šapu na glavu, a potom je oderu od škrga prema repu kako bi došli do mesa kojim će se gostiti.”

Ovi medvjedi mogu se doimati simpatični, umiljati i zaigrani, no baš kao i svi medvjedi, znaju biti nepredvidljivi i opasni. Navodno imaju slab vid. Njihov mali, zašiljeni nos i dugačke nozdrve oblikovani su tako da im pojačavaju osjetilo mirisa. Iako se naizgled kreću nezgrapno, veoma su brzi. Zabilježeno je da su na manjim udaljenostima neki od tih medvjeda postigli brzinu od preko 50 kilometara na sat!

Odrasle ženke dugačke su između 130 i 190 centimetara i teže od 50 do 180 kilograma. Mužjaci su veći te ponekad teže i preko 200 kilograma. Kad se ovaj neobični medvjed uspravi na svojim stražnjim nogama, može biti visok od 250 do 275 centimetara. Ovi su medvjedi i dobri plivači. Jedan član ribarske patrole čak je vidio jednog medvjeda kako pliva od obližnjeg otoka prema kopnu. Kad je čamac usmjerio prema njemu, medvjed ga je iznenadio zaronivši i plivajući ispod površine vode, izranjajući samo da bi uzeo zraka.

Kad medvjedi počnu povezivati ljude s izvorom hrane koju ne nalaze u prirodi, često se prestanu bojati ljudi, pa mogu postati suviše agresivni i opasni. Takve se medvjede obično ubija. Zato sljedeći put kad u divljini ugledate medvjeda koji vas moli za hranu, imajte na umu da time što ga hranite možda ne dovodite samo sebe u opasnost već i doprinosite njegovoj prijevremenoj smrti.

Kad razmišljamo o ovom fascinantnom medvjedu, naprosto se moramo diviti raznolikosti koju susrećemo u porodici medvjeda. Kako li su čudesna i prekrasna Božja stvaralačka djela! A čovjek se uistinu s puno odgovornosti mora brinuti za ta čarobna stvorenja!