Koliko osjetila zapravo posjedujemo?
“Naša komunikacija s vanjskim svijetom toliko je djelotvorna i lišena svakog napora da nam je naprosto nemoguće shvatiti kakvi sve silni proračuni prethode čak i onom najjednostavnijem osjetilnom iskustvu” (SENSORY EXOTICA—A WORLD BEYOND HUMAN EXPERIENCE)
ZAMISLITE da se vozite biciklom po mirnoj seoskoj cesti. Dok okrećete pedale, osjetni organi u nogama signaliziraju vam kojom jačinom morate pritiskati pedale da biste se kretali željenom brzinom. Organi za ravnotežu drže vas u uspravnom položaju, nosnice upijaju mirise, oči zapažaju krajolik kojim prolazite, a uši registriraju cvrkut ptica. Kad osjetite žeđ, uzimate bocu s pićem, pri čemu vam pomažu receptori za osjet opipa koji su razmješteni u prstima ruke. Okusni pupoljci na jeziku i receptori koji reagiraju na toplo i hladno otkrivaju vam kakvog je tekućina okusa i koje je temperature. Osjetna tjelešca u koži i ona koja su povezana s dlačicama na tijelu signaliziraju vam koliko je jak povjetarac koji puše i, u povezanosti s očima, kojom se brzinom krećete. Istodobno preko kože primate informacije o tome kolika je temperatura i vlažnost zraka, a svjesnost o prolasku vremena govori vam koliko se već otprilike dugo vozite. Na kraju će vas vaša unutarnja osjetila primorati da se odmorite i nešto pojedete. Da, život je uistinu veličanstvena simfonija osjetila!
Postoji li samo pet osjetila?
Koliko je osjetila aktivno uključeno tijekom jedne takve vožnje biciklom? Da li samo onih pet najpoznatijih — vid, sluh, miris, okus i opip? Prema onome što stoji u djelu Encyclopædia Britannica, tih pet osjetila prvi je nabrojio antički filozof Aristotel, čiji je “utjecaj toliko postojan da još i danas mnogi spominju samo pet osjetila kao da druga i ne postoje”.
Međutim, navodi Britannica, već su istraživanja koja su se bavila osjetljivošću kože “dokazala da čovjek ima više od pet osjetila”. Kako je to moguće? Pa, određenim tjelesnim funkcijama koje se nekada svrstavalo pod osjetilo opipa, sada pripada zasebno mjesto na popisu osjetila. Primjerice, receptori za bol reagiraju na sve mehaničke, toplinske i kemijske podražaje te prave razliku među njima. Neki drugi receptori reagiraju na svrbež. Dokazi upućuju na to da čovjek posjeduje najmanje dvije vrste receptora za pritisak — jednu za lagani pritisak na površinu tijela, a drugu za dubinski osjet. Naše je tijelo ujedno obdareno širokim spektrom unutrašnjih osjetila. Kakva je njihova uloga?
Unutrašnja osjetila
Unutrašnja osjetila reagiraju na promjene koje se dešavaju unutar tijela. Ona nam signaliziraju da smo gladni, žedni, umorni, da nas nešto u organizmu boli, da moramo disati ili pak otići u toalet. U suradnji s našim biološkim satom, ta ista osjetila javljaju nam na kraju dana da smo umorni ili bude u nama osjećaj zamora ako smo putujući avionom prešli u neku drugu vremensku zonu. A kako smo usto i svi obdareni sviješću o prolasku vremena, neki čak predlažu da se tu svjesnost također uvrsti među osjetila.
Osim navedenih čovjek posjeduje i vestibularno osjetilo odnosno osjetilo ravnoteže. Organi za ravnotežu smješteni su u unutarnjem uhu i reagiraju na gravitaciju, ubrzanje te vrtnju. I konačno, tu je još i kinetičko osjetilo, koje nam omogućava da nadziremo napetost mišića te kretnje i položaj ruku i nogu čak i kada ih ne vidimo.
Dakako, čulna opažanja nisu svojstvena samo ljudima. Životinje su također obdarene širokim spektrom osjetila, od kojih su neka uistinu zapanjujuća i ne posjeduje ih ni sam čovjek. U narednom članku pobliže ćemo istražiti neka od tih osjetila. Ujedno ćemo se detaljnije osvrnuti na neka jedinstvena svojstva koja posjeduje samo čovjek i koja ga čine posebnim u odnosu na ostala živa bića na Zemlji.
[Okvir/slike na stranici 4]
Čudesni ljudski dodir
Ljudske ruke obdarene su naročito istančanim osjetilom opipa. Prema pisanju časopisa Smithsonian, znanstvenici su ustanovili da čovječja ruka može osjetiti točku čija visina iznosi samo tri mikrona. (Za usporedbu recimo da ljudska dlaka ima promjer od 50 do 100 mikrona.) Međutim, kad su se znanstvenici u svojim istraživanjima “umjesto točkastom poslužili hrapavom podlogom, ustanovili su da ruka može osjetiti neravnine koje nisu više od 75 nanometara” — a nanometar je tek tisućiti dio mikrona! Takva izvanredna osjetljivost pripisuje se receptorima za osjet dodira, kojih na vršku svakog prsta ima oko 2 000.
Osjetilo dodira ujedno pridonosi boljem zdravlju i kvaliteti života. “Nježni dodir druge osobe potiče izlučivanje hormona koji mogu ublažiti bol i razbistriti um”, navodi se u časopisu U.S.News & World Report. Neki čak smatraju da se nedostatak takvih nježnih dodira može negativno odraziti na razvoj djeteta.
[Zahvala na stranici 3]
Oko: The Complete Encyclopedia of Illustration/J. G. Heck; uho i unutarnje uho: © 1997 Visual Language; ruka: The Anatomy of Humane Bodies, s crtežima nekih najboljih evropskih umjetnika (...) Oxford, 1698, William Cowper