Izbjegavajte govor koji vrijeđa

SPOSOBNOST govora jedno je od jedinstvenih obilježja koja čovjeka razlikuju od životinja. Nažalost, neki ljudi krivo koriste taj dar. Uvrede, kletve, psovke, huljenje, vulgarno izražavanje i sramotan govor mogu katkada boljeti više od fizičkih povreda. “Ima tko govori kao da mač probada”, stoji u Bibliji (Priče Salamunove 12:18).

Ljudi sve više psuju iz navike. Škole izvještavaju o porastu prostačkog izražavanja među djecom. Neki čak kažu kako uvredljiv govor može biti od pomoći kad ga se koristi kao neku vrstu emocionalnog ventila. Jedan student političkih znanosti napisao je: “Prostački izrazi spadaju u snažan način izražavanja koji treba koristiti onda kada običnim riječima naprosto ne možemo prenijeti svu dubinu svojih osjećaja.” Trebaju li i kršćani uvredljiv govor smatrati nečim normalnim? Što Bog misli o tome?

Prostački govor nije izmišljotina suvremenog doba. Bi li vas iznenadilo saznanje da su se i u vrijeme apostola, što znači pred gotovo 2 000 godina, ljudi tako izražavali? Naprimjer, čini se da su neki u skupštini u Kolosima koristili prostačke izraze kad bi se razljutili. Moguće je da su to radili iz osvete, namjerno napadajući ili vrijeđajući druge. I danas se mnogi znaju prostački izražavati kad su ljuti. Stoga je Pavlovo pismo upućeno Kološanima prikladno i u naše vrijeme. Pavao je napisao: “Sve odbacite od sebe: srdžbu, gnjev, zloću, pogrdan govor i prostačko izražavanje iz svojih usta” (Kološanima 3:8). Time je kršćanima jasno dao do znanja da se trebaju čuvati izljeva gnjeva i prostačkog izražavanja, koje često ide ruku pod ruku s gnjevom.

Istina, mnogi sramotne riječi koriste bez ikakve namjere da napadnu ili povrijede druge. Najčešće to čine i ne razmišljajući. Zbog toga su se sramotni izrazi čvrsto ukorijenili u svakodnevnom govoru. Neki ne znaju ni razgovarati ako u razgovoru ne koriste prostačke riječi. Prostačke izraze često se koristi i kada se nekoga želi nasmijati. No jesu li zbog toga prostačke šale manje uvredljive i prihvatljivije? Razmotrimo sljedeće.

Prostačke šale nisu ništa drugo do šokantno izražavanje kojemu je cilj zabaviti druge. U današnje vrijeme takve šale uglavnom se vrte oko seksa i mnogi koji sebe smatraju pristojnim ljudima takav način izražavanja smatraju zabavnim (Rimljanima 1:28-32). Stoga ne iznenađuje što su kako prirodni tako i neprirodni spolni odnosi postali glavna tema mnogih komičara. Prostačke šale može se čuti u mnogim filmovima, ali i u televizijskim emisijama i radioemisijama.

Biblija govori o prostačkim šalama. Apostol Pavao napisao je kršćanima u Efezu: “Neka se blud i nečistoća svake vrste ili pohlepa i ne spominju među vama, kao što dolikuje svetima; ni sramotno vladanje ni lud govor ni prostačke šale, što nije dolično” (Efežanima 5:3, 4). Iz tih se riječi jasno vidi da prostačko izražavanje, bez obzira na to što se njime želi postići, vrijeđa Boga. Ono je neprihvatljivo. To je govor koji vrijeđa.

Dakako, uvredljiv govor podrazumijeva mnogo više nego samo prostački govor. Uvrede, sarkazam, izrugivanje i oštre kritike mogu nekoga duboko povrijediti. Istina je da svi griješimo u riječima, naročito u današnjem društvu u kojem su sarkastične primjedbe i klevete postale dio svakodnevice (Jakov 3:2). Unatoč tome, pravi kršćani ne bi nikada smjeli početi razmišljati da u tome nema ništa loše. Biblija jasno pokazuje da Jehova Bog ne odobrava ni jednu vrstu govora koja nekoga vrijeđa.

Naprimjer, u biblijskoj knjizi Druga Kraljevima čitamo o grupi dječaka koji su vrijeđali proroka Elizeja. U izvještaju stoji kako su mu se ti dječaci ‘rugali’ i govorili mu: “Hodi, ćelo! hodi, ćelo!” Jehova, koji je mogao vidjeti što je u srcu tih dječaka te razabrati njihove zlobne namjere, te je uvrede smatrao vrlo teškima. U izvještaju dalje stoji kako je Bog zbog takvog pogrdnog govora kaznio smrću 42 dječaka (2. Kraljevima 2:23, 24).

Za Izraelce se također kaže da se “rugahu glasnicima Božjim, i ne marahu za riječi njegove, i smijahu se prorocima njegovim, dokle se ne raspali gnjev Jehovin na narod njegov, te ne bi lijeka” (2. Dnevnika 36:16). Premda su Izraelci Božji gnjev izazvali prvenstveno time što su se klanjali idolima i što su mu bili neposlušni, zanimljivo je da Biblija na ovom mjestu konkretno spominje verbalno zlostavljanje Božjih proroka. Time se želi istaknuti da Bog izričito osuđuje takvo postupanje.

U skladu s time Biblija upozorava kršćane: “Nemoj oštro kritizirati starijeg čovjeka” (1. Timoteju 5:1). Isto se načelo može primijeniti i na naše odnose prema svim drugim ljudima. Biblija nas potiče da ‘ne govorimo loše ni o kome, da ne budemo ratoborni, da budemo razumni, pokazujući svaku blagost prema svim ljudima’ (Titu 3:2).

No ponekad se nije lako oduprijeti želji da se nekoga napadne riječima. Osoba koja je povrijeđena mogla bi smatrati da ima svako pravo okrutnim, grubim riječima kazniti onoga tko ju je povrijedio — bilo direktno bilo iza leđa. No kršćani se bore protiv takvih osjećaja. U Pričama Salamunovim 10:19 stoji: “U mnogim riječima ne biva bez grijeha; ali tko zadržava usne svoje, razuman je.”

Dobar primjer u tome pružili su nam Božji anđeli. Oni znaju kakvo su sve zlo i nepravdu počinili ljudi. No unatoč tome što su veći po snazi i moći, oni “iz poštovanja prema Jehovi” ne iznose protiv ljudi optužbe pogrdnim izrazima (2. Petrova 2:11). Znajući da je Bog potpuno svjestan svačijih prijestupa te da je u stanju ispraviti sve što treba, anđeli obuzdavaju svoje usne. Mihael, poglavar svih anđela, pogrdne izraze nije koristio ni protiv Đavla (Juda 9).

Kršćani nastoje oponašati primjer anđela. Oni uvažavaju biblijski savjet: “Nikome ne vraćajte zlo za zlo. Pružajte ono što je dobro u očima svih ljudi. Ako je moguće, koliko o vama ovisi, budite u miru sa svim ljudima. Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta srdžbi; jer je pisano: ‘Moja je osveta; ja ću uzvratiti, kaže Jehova’” (Rimljanima 12:17-19).

Zanimljivo je da nekoga možemo povrijediti čak i tonom te jačinom svog glasa. Već je postalo posve normalno da se muževi i žene međusobno vrijeđaju u glasnim verbalnim okršajima. Mnogi roditelji često viču na svoju djecu. Međutim, osjećaje je moguće izraziti i bez vike. “Neka se sva zlobna gorčina i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor ukloni od vas”, potiče nas Biblija (Efežanima 4:31). Biblija također kaže da “Gospodinov rob ne treba da se bori, nego treba biti blag prema svima” (2. Timoteju 2:24).

S obzirom na raširenost uvredljivog i prostačkog govora u današnjem svijetu, kršćani bi trebali razmisliti o tome kako da se odupru tom štetnom utjecaju. Biblija nam nudi jedno dobro rješenje, a to je ljubav prema bližnjima (Matej 7:12; Luka 10:27). Iskreno zanimanje za naše bližnje i ljubav prema njima potaknut će nas da uvijek govorimo samo ugodne riječi. Biblija kaže: “Nikakva trula riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo ona koja je dobra za izgrađivanje prema potrebi, da bi pružila ono što je korisno onima koji slušaju” (Efežanima 4:29).

Isto tako, uvredljiv govor lakše ćemo izbjegavati ako u svoj um usadimo Božju Riječ. Čitanje Svetog pisma i razmišljanje o pročitanom može nam pomoći da ‘odbacimo svu prljavštinu’ (Jakov 1:21). Da, Božja Riječ može očistiti naš um.