Knjiga kojoj možete vjerovati — 1. dio

EGIPAT, koji je poznat po svojim piramidama i Nilu, bio je prva svjetska sila u biblijskoj povijesti. U njegovom okrilju rođen je izraelski narod. Mojsije, pisac prvih pet knjiga Biblije, rodio se i školovao u Egiptu. Potvrđuju li svjetovna povijest i arheologija istinitost onoga što je Mojsije napisao o toj drevnoj zemlji? Razmotrimo neke primjere.

Titule i specifični izrazi.

Povijesna točnost nekog zapisa često se ogleda u sitnim pojedinostima — ukazivanju na običaje ili pravila ponašanja, navođenju imena i titula službenika te mnogim drugim detaljima. Što se u tom pogledu može reći o prve dvije knjige Biblije, Postanku i Izlasku (odnosno 1. i 2. Mojsijevoj knjizi)? Osvrćući se na izvještaj iz 1. Mojsijeve koji govori o Josipu, sinu patrijarha Jakova, te na sadržaj 2. Mojsijeve, istraživač John Garrow Duncan u knjizi New Light on Hebrew Origins kaže da je pisac tih dviju biblijskih knjiga “dobro poznavao egipatski jezik, običaje, vjerovanja, dvorski život i pravila ponašanja te ustrojstvo državne vlasti”. On dodaje: “[Pisac] koristi ispravne titule, točno one koje su se upotrebljavale u periodu o kojem izvještava. (...) Ustvari, najuvjerljiviji dokaz da su pisci Starog zavjeta dobro poznavali egipatsku kulturu i da su njihovi zapisi vjerodostojni jest činjenica da su u različitim vremenskim razdobljima koristili riječ faraon.” Kad pisac smješta likove u okruženje dvora i opisuje kako oni dolaze pred faraona, “koristi riječi koje pokazuju da se oni pridržavaju dvorskih pravila ponašanja te govore onako kako to i dolikuje prilici”, objašnjava Duncan.

Izrada opeka.

Dok su Izraelci živjeli kao robovi u Egiptu, pravili su opeke od gline pomiješane sa slamom, koja je služila kao vezivni materijal (2. Mojsijeva 1:14; 5:6-18).a U knjizi Ancient Egyptian Materials and Industries piše: “Malogdje je proizvodnja opeka bila toliko raširena kao u Egiptu, zemlji u kojoj su opeke sušene na suncu bile i ostale tipičan građevni materijal.” Knjiga također navodi da su “Egipćani imali običaj koristiti slamu za izradu opeka” i tako potvrđuje istinitost te pojedinosti koja je zapisana u Bibliji.

Brijanje.

U drevno doba Hebreji su nosili brade. No Biblija kaže da se Josip obrijao prije nego što je izašao pred faraona (1. Mojsijeva 41:14). Zašto je to učinio? Da bi pokazao kako poštuje egipatske običaje i pravila ponašanja, prema kojima se neobrijano lice smatralo neurednim. “Egipćani su se ponosili svojim glatko obrijanim bradama”, stoji u knjizi Everyday Life in Ancient Egypt. U nekim su grobnicama čak pronađene kutije s kozmetičkim priborom koji se sastojao od britve, pincete i ogledala. To pokazuje da je Mojsije brižljivo zapisivao povijesne izvještaje, polažući puno pažnje na točnost. Jednako su postupali i drugi biblijski pisci koji su izvještavali o događajima povezanim sa starim Egiptom.

Poslovni pothvati.

Jeremija, koji je napisao 1. i 2. knjigu o Kraljevima, naveo je neke konkretne pojedinosti o tome kako je kralj Salamun trgovao konjima i kolima s Egipćanima i Hetitima. Biblija kaže da su kola koštala ‘šest stotina srebrnjaka, a konj stotinu i pedeset’, odnosno četvrtinu iznosa koji se plaćao za kola (1. Kraljevima 10:29).

Knjiga Archaeology and the Religion of Israel kaže kako i zapisi grčkog povjesničara Herodota i arheološka otkrića potvrđuju da je za Salamunove vladavine cvjetala trgovina konjima i kolima. U istoj knjizi čak piše da je “bilo uvedeno standardno pravilo po kojem se četiri konja mijenjalo za jedna egipatska kola”, što je u skladu s podacima koji se navode u Bibliji.

Ratovanje.

Jeremija i Ezra izvještavaju da je faraon Šišak napao Judu i precizno navode da se to dogodilo ‘pete godine kraljevanja judejskog kralja Roboama’, odnosno 993. pr. n. e. (1. Kraljevima 14:25-28; 2. Ljetopisa 12:1-12). Izvještaj o tom vojnom pohodu dugo se vremena mogao naći samo u Bibliji. A onda je otkriven jedan reljef na zidu egipatskog hrama u Karnaku (drevnoj Tebi).

Reljef prikazuje faraona Šišaka kako stoji pred bogom Amonom i ima podignutu ruku kao da udara zarobljenike. Na njemu su napisana i imena osvojenih izraelskih gradova, a mnogi od njih poistovjećuju se s mjestima koja se spominju u Bibliji. Osim toga, reljef spominje “polje Abramovo” — to je najstariji egipatski zapis u kojem se navodi ime patrijarha Abrahama (1. Mojsijeva 25:7-10).

Sve to jasno pokazuje da biblijski pisci nisu pisali o nekim izmišljenim događajima. Svjesni svoje odgovornosti pred Bogom, pisali su ono što je istina, čak i kad to nije bilo nimalo ugodno, što potvrđuje i izvještaj o Šišakovim pobjedama nad Judom. Takvo pošteno iznošenje činjenica u oštroj je suprotnosti s uljepšanim i preuveličanim izvještajima drevnih egipatskih pisara, koji nisu željeli zapisati ništa što bi moglo okaljati ugled njihovih vladara ili naroda.

Samo Jehova Bog, autor Biblije, može nepogrešivo pretkazati što donosi budućnost. Naprimjer, zapazite što je prorok Jeremija pod Božjim nadahnućem prorekao o dva egipatska grada — Memfisu i Tebi. Memfis, odnosno Nof, u prošlosti je bio važno trgovačko, političko i vjersko središte. No Bog je rekao: “Nof će postati grozan prizor i spaljen će biti, da ne bude stanovnika u njemu” (Jeremija 46:19). To se i dogodilo. U knjizi In the Steps of Moses the Lawgiver piše da su “ruševine ogromnog Memfisa” pljačkali arapski osvajači, koji su odande odnosili kamen za gradnju. U knjizi se dodaje da danas “nigdje u okolici tog drevnog grada nijedan kamen ne viri iz tamošnje crne zemlje”.

Sličnu sudbinu doživjeli su i Teba, koja se prije zvala No-Amon ili No, i njeni nemoćni bogovi. O toj nekadašnjoj egipatskoj prijestolnici i glavnom središtu štovanja boga Amona Jehova je rekao: ‘Razračunat ću se s Amonom, s faraonom, s Egiptom i s bogovima njegovim. Predat ću ih u ruke Nebukadnezaru, kralju babilonskom’ (Jeremija 46:25, 26). Kao što je bilo prorečeno, babilonski vladar osvojio je Egipat i njegov slavni grad No-Amon. Potom je 525. pr. n. e. grad napao i perzijski vladar Kambiz II. Nakon toga No-Amon je sve više propadao, a na koncu su ga Rimljani sravnili sa zemljom. Biblija se po svojim istinitim proročanstvima uistinu razlikuje od svih drugih knjiga. Pouzdanost njenih proročanstava daje nam razloga da vjerujemo onome što ona kaže o našoj budućnosti.

Prvo biblijsko proročanstvo zapisano je u vrijeme kad je Egipat bio svjetska sila.b Ono se nalazi u 1. Mojsijevoj 3:15, a govori o tome da će Bog imati “potomstvo” koje će satrti Sotonu i njegovo “potomstvo”, odnosno one koji podržavaju Sotonu i čine zlo poput njega (Ivan 8:44; 1. Ivanova 3:8). S vremenom se pokazalo da je glavni pripadnik Božjeg “potomstva” Mesija, Isus Krist (Luka 2:9-14).

Krist će ukloniti sve zlo i uništiti okrutne ljudske vlasti te će zavladati cijelom Zemljom. Nikad se više neće dogoditi da “čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu” (Propovjednik 8:9). Osim toga, kao što je u drevno doba Jošua doveo izraelski narod u Obećanu zemlju, tako će i Isus dovesti “veliko mnoštvo” bogobojaznih ljudi u daleko veličanstveniju “obećanu zemlju” — omogućit će im da žive na Zemlji koja će biti očišćena i pretvorena u raj (Otkrivenje 7:9, 10, 14, 17; Luka 23:43).

Ta divna nada podsjeća nas na još jedno proročanstvo zapisano u vrijeme starog Egipta. Ono se nalazi u Jobu 33:24, 25, a govori o tome kako će Bog izbaviti ljude čak i ako odu u “jamu”, odnosno u grob, tako što će ih uskrsnuti. Dakle, osim onih koji će preživjeti predstojeće uništenje ovog zlog svijeta, u raju na Zemlji moći će vječno živjeti i milijuni umrlih koji će biti vraćeni u život (Djela apostolska 24:15). “Šator je Božji među ljudima”, stoji u Otkrivenju 21:3, 4. Bog će “obrisati svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti”.

Pouzdani povijesni izvještaji i proročanstva bit će tema i sljedećeg članka iz ove serije, koji će govoriti o drevnoj Asiriji, sili koja je zavladala svijetom nakon Egipta.