Lažni proroci

Kako se mogu prepoznati pravi, a kako lažni proroci?

Pravi proroci obznanjuju svoju vjeru u Isusa drugima, no nije dovoljno samo tvrditi da propovijedamo u njegovo ime

1. Ivan. 4:1-3: “Ne vjerujte svakoj izjavi koju je navodno nadahnuo Bog, nego ispitajte potječu li takve izjave od Boga, jer su mnogi lažni proroci izašli u svijet! Izjavu koju je nadahnuo Bog prepoznat ćete po ovome: svaku izjavu koja priznaje da je Isus Krist došao u tijelu nadahnuo je Bog. No nijednu izjavu koja ne priznaje Isusa nije nadahnuo Bog.”

Mat. 7:21-23: “Neće svatko tko mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj tko vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime proricali (...)?’ Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!”

Pravi proroci govore u Božje ime, no nije dovoljno samo tvrditi da zastupamo Boga

5. Mojs. 18:18-20: “Podignut ću im proroka između braće njihove, kao što si ti [Mojsije]. I stavit ću riječi svoje u usta njegova da im govori sve što mu zapovjedim. A onaj koji ne posluša riječi mojih koje će on govoriti u ime moje, taj će preda mnom odgovarati za to. Ali prorok koji bi se usudio govoriti u ime moje ono što mu nisam zapovjedio da govori ili koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.” (Usporedi Jeremiju 14:14; 28:11, 15.)

Isus je rekao: “Ništa ne činim sam od sebe, nego govorim onako kako me Otac naučio” (Ivan 8:28); “ja sam došao u ime Oca svojega” (Ivan 5:43). Rekao je i ovo: “Tko govori sam od sebe, traži svoju slavu” (Ivan 7:18).

Ako neka osoba ili organizacija tvrdi da zastupa Boga, a ustručava se koristiti Božje ime i sklona je isticati vlastite stavove u vezi s raznim stvarima, ima li ona vrlo važno obilježje pravog proroka, koje je upravo spomenuto?

Sposobnost vršenja “velikih znakova i čuda” nije samo po sebi obilježje pravog proroka

Mat. 24:24: “Ustat će lažni Kristi i lažni proroci i činit će velike znakove i čuda kako bi, ako je moguće, zaveli i izabrane.”

2. Sol. 2:9, 10: “Bezakonikova prisutnost, koju Sotona omogućuje svojim djelovanjem, popraćena je svakim silnim djelom i lažnim čudesnim znakovima i znamenjem i svakom nepravdom i prijevarom. Sve je to namijenjeno onima koji odlaze u propast zbog toga što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se spasili.”

Nasuprot tome, Mojsije je vršio čuda po Jehovinom nalogu (2. Mojs. 4:1-9). Jehova je i Isusa ovlastio da čini čuda (Djela 2:22). No bilo je potrebno više od samih čuda da bi oni dokazali da ih je poslao Bog.

Ono što pravi proroci proreknu, to se i ispunjava, premda oni sami možda ne razumiju kada će se i kako to ispuniti

Dan. 12:9: “Idi, Danijele, jer ove su riječi tajna i zapečaćene su do vremena kraja!”

1. Petr. 1:10, 11: “To su spasenje pomno ispitivali i istraživali proroci (...). Istraživali su na koje je ili na kakvo vrijeme duh u njima ukazivao s obzirom na Krista kad je svjedočio o patnjama koje su očekivale Krista i o svemu slavnom što dolazi poslije njih.”

1. Kor. 13:9, 10: “Naše je znanje djelomično i naše je proricanje djelomično. A kada dođe ono koje je potpuno, nestat će ono koje je djelomično.”

Izr. 4:18: “Pravednička je staza kao sjajna svjetlost koja sve jače svijetli, dok ne bude potpuni dan.”

Apostoli i drugi ranokršćanski učenici gajili su određena pogrešna očekivanja, no Biblija ih ne ubraja među “lažne proroke”. (Vidi Luku 19:11; Ivana 21:22, 23; Djela apostolska 1:6, 7.)

Prorok Natan potaknuo je kralja Davida da u vezi s gradnjom Jehovinog hrama učini sve što mu je na srcu. No kasnije je Jehova preko Natana rekao Davidu da ne želi da mu on sagradi hram. Jehova nije odbacio Natana zbog onoga što je Natan ranije rekao, nego ga je i dalje koristio jer je Natan ponizno ispravio svoje gledište kad mu je Jehova obznanio svoju volju (1. Ljet. 17:1-4, 15).

Objave pravog proroka potiču ljude da na ispravan način obožavaju Boga i u skladu su s Božjom voljom

5. Mojs. 13:1-4: “Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili čovjek koji snove sanja i dade ti kakav znak ili znamenje, pa se obistini taj znak ili znamenje o kojem ti je govorio, rekavši: ‘Pođimo za drugim bogovima koje ne poznaješ i njima služimo!’ ne slušaj riječi toga proroka ni čovjeka koji je usnio taj san, jer vas Jehova, Bog vaš, iskušava da vidi ljubite li Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom. Za Jehovom, Bogom svojim, idite i njega se bojte, zapovijedi njegove držite i glas njegov slušajte, njemu služite i njega se držite.”

Biblija kaže da onaj tko “želi biti prijatelj svijetu postaje neprijatelj Bogu”. Da li onda svećenici koji potiču svoje župljane da svoj život posvete ostvarivanju ciljeva u ovom svijetu doista zastupaju religiju kakvu Bog prihvaća? (Jak. 4:4; 1. Ivan. 2:15-17). Pravi je Bog izjavio: “Tada će znati da sam ja Jehova”, a u Bibliji također piše da će Bog iz neznabožaca “uzeti narod za svoje ime”. Da li religije koje umanjuju važnost korištenja Božjeg imena postupaju u skladu s njegovom voljom, koju je obznanio u tim biblijskim recima? (Ezek. 38:23; Djela 15:14). Isus je poučio svoje sljedbenike da se mole za Božje Kraljevstvo. Biblija također upozorava da se ne smijemo uzdati u čovjeka. Jesu li onda svećenici i političke organizacije koji potiču ljude da se uzdaju u ljudsku vlast pravi proroci? (Mat. 6:9, 10; Psal. 146:3-6; usporedi Otkrivenje 16:13, 14).

I pravi i lažni proroci mogu se prepoznati po plodovima koje donose u svom životu kao i po plodovima koje donose njihovi sljedbenici

Mat. 7:15-20: “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem runu, a iznutra su grabežljivi vukovi. Prepoznat ćete ih po plodovima njihovim. (...) Svako dobro drvo donosi dobar plod, a svako nevaljalo drvo donosi bezvrijedan plod. (...) Dakle, prepoznat ćete ih po plodovima njihovim.”

Koja su obilježja njihovog načina života? “Očita su djela tijela. To su: blud, nečistoća, besramnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađe, ljubomora, izljevi gnjeva, sukobi, podjele, sljedbe, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i tome slično. (...) Oni koji takvo što čine neće naslijediti kraljevstvo Božje. A plod je [Božjeg] duha: ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrostivost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje” (Gal. 5:19-23; vidi i 2. Petrovu 2:1-3).

Nisu li i Jehovini svjedoci učinili pogreške u svojim učenjima?

Jehovini svjedoci ne tvrde da su proroci koji govore pod Božjim nadahnućem. Činili su pogreške. Ponekad su imali pogrešna očekivanja, kao što su ih imali i apostoli Isusa Krista (Luka 19:11; Djela 1:6).

Biblija sadrži određene vremenske odrednice u vezi s Kristovom prisutnošću, a Jehovini svjedoci pomno ih proučavaju (Luka 21:24; Dan. 4:10-17). Isus je također opisao brojne događaje koji će činiti znak kraja. Taj znak zajedno s ispunjenjem proročanstava koje sadrže vremenske odrednice pomažu nam da prepoznamo naraštaj koji će doživjeti kraj Sotoninog zlog svijeta (Luka 21:7-36). Jehovini svjedoci ukazuju na dokaze ispunjavanja tog znaka. Točno je da su Svjedoci pogrešno razumjeli što se treba dogoditi na kraju određenih razdoblja koja su bila prorečena, ali nisu načinili tu grešku da izgube vjeru ili da prestanu budno pratiti ispunjavanje Jehovinih nauma. U njihovim mislima i dalje je itekako živ Isusov savjet: “Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin!” (Mat. 24:42).

Pitanja u kojima su morali ispraviti svoja gledišta relativno su nevažna u usporedbi s ključnim biblijskim učenjima koja oni dobro razumiju i javno svima obznanjuju. Među tim su učenjima sljedeća: Jehova je jedini pravi Bog. Isus Krist nije dio Trojstva, nego je jedinorođeni Božji Sin. Otkup od grijeha moguć je jedino ako vjerujemo u Kristovu otkupnu žrtvu. Sveti duh nije osoba, nego sila kojom se Jehova služi, a pravi Božji sluge moraju u svom životu donositi plodove tog duha. Ljudska duša nije besmrtna, kao što su to nekada davno počeli naučavati pogani; ona umire, a nadu u budući život daje nam uskrsnuće. Bog dopušta zlo zato da bi se riješilo sporno pitanje tko ima pravo biti vrhovni vladar svega što postoji. Božje Kraljevstvo jedina je nada za čovječanstvo. Od 1914. živimo u posljednjim danima ovog zlog svijeta. Samo 144 000 vjernih kršćana postat će Isusovi sukraljevi i susvećenici na nebu, dok će ostali dio čovječanstva koje bude poslušno Bogu dobiti vječni život u zemaljskom raju.

Drugi činilac koji treba razmotriti kad govorimo o učenjima Jehovinih svjedoka jest ovo: Jesu li ta učenja uspjela moralno oplemeniti ljude? Da li se oni koji žive po tim učenjima odlikuju svojom čestitošću i poštenjem u sredini u kojoj žive? Imaju li ta učenja dobar utjecaj na njihov obiteljski život? Isus je kazao da će se njegove učenike moći lako prepoznati po njihovoj međusobnoj ljubavi (Ivan 13:35). Je li takva ljubav vidljiva među Jehovinim svjedocima? Neka činjenice govore same za sebe.

‘Moj svećenik kaže da su Jehovini svjedoci lažni proroci’

Možeš reći: ‘Mogu li vas upitati je li vam on u Bibliji konkretno pokazao opis onoga što mi vjerujemo ili činimo, po čemu bi se jasno vidjelo da smo mi lažni proroci? (...) Mogu li vam pokazati kako Biblija opisuje lažne proroke? (Potom upotrijebi jednu ili više točaka sa stranica 177-180.)’

Možeš reći i ovako: ‘Siguran sam da se slažete kako bi za takve ozbiljne optužbe morali postojati jasni dokazi. Je li vam vaš svećenik naveo neki primjer koji bi dokazivao tu tvrdnju? (Ako osoba navede neka naša navodna “proročanstva” koja se nisu obistinila, posluži se gradivom sa stranice 178 te od podnaslova na stranici 179 do podnaslova na stranici 181.)’

Druga mogućnost: ‘Ako bi netko vas optužio za nešto slično, sigurno bi vam bilo drago da vam se pruži prilika barem objasniti svoje stavove ili gledišta, zar ne? (...) Mogu li onda i ja vama iz Biblije pokazati...?’