Njihova je vjera odoljela teškoj kušnji

 1. Kakav stav mnogi imaju s obzirom na odanost Bogu i vlastitoj domovini?

TREBAŠ li svoju odanost uputiti Bogu ili državi u kojoj živiš? Mnogi bi odgovorili: ‘Poštujem i jedno i drugo. Boga obožavam u skladu sa zahtjevima svoje religije; u isto se vrijeme zaklinjem na vjernost svojoj domovini.’

 2. Na koji je način babilonski kralj bio i religiozna i politička ličnost?

² U naše vrijeme granica između religiozne odanosti i patriotizma možda nije jasno vidljiva, ali u drevnom Babilonu ona zapravo nije ni postojala. Zaista, državne i vjerske stvari bile su toliko isprepletene da se ponekad nisu mogle razlikovati. “U drevnom Babilonu”, piše profesor Charles F. Pfeiffer, “kralj je služio i kao Prvosvećenik i kao državni vladar. Prinosio je žrtve i određivao religiozni život svojih podanika.”

 3. Što pokazuje da je Nabuhodonozor bio vrlo religiozan čovjek?

³ Razmotri primjer kralja Nabuhodonozora. Samo njegovo ime znači “o Nebo, zaštiti nasljednika!” Nebo je bio babilonski bog mudrosti i poljoprivrede. Nabuhodonozor je bio vrlo religiozan čovjek. Kao što smo već saznali, izgradio je i ukrasio hramove brojnih babilonskih bogova, a naročito je bio odan Marduku, kojemu je pripisivao zasluge za svoje vojne pobjede.a Izgleda da se Nabuhodonozor i prilikom kovanja svojih vojnih planova u velikoj mjeri oslanjao na gatanje (Ezehijel 21:18-23).

 4. Opiši religiozni duh Babilona.

⁴ Religiozni je duh uistinu prožimao cijeli Babilon. Grad se dičio s više od 50 hramova u kojima se obožavao ogroman niz bogova i božica, uključujući i trijadu Anu (bog neba), Enlil (bog zemlje, zraka i oluje) i Ea (bog nad vodama). Još jedno trojstvo činili su Sin (bog-Mjesec), Šamaš (bog-Sunce) i Ištar (božica plodnosti). Magija, vračanje i astrologija igrali su važnu ulogu u babilonskom obožavanju.

 5. Kakav je izazov babilonska religiozna sredina predstavljala za židovske izgnanike?

⁵ Živjeti među ljudima koji su štovali mnoge bogove predstavljalo je ogroman izazov za židovske izgnanike. Stoljećima ranije, Mojsije je upozorio Izraelce da će iskusiti strašne posljedice ako se odluče pobuniti protiv Vrhovnog Zakonodavca. Mojsije im je rekao: “Odvešće Jehova tebe i kralja tvojega, kojega postaviš nad sobom, u narod kojega nisi znao ti ni stari tvoji, i ondje ćeš služiti drugim bogovima, drvetu i kamenu” (5. Mojsijeva 28:15, 36).

 6. Zašto je život u Babilonu predstavljao poseban izazov za Danijela, Ananiju, Mizaela i Azariju?

⁶ Sada su se Židovi našli u toj vrlo teškoj situaciji. Naročito će Danijelu, Ananiji, Mizaelu i Azariji biti teško sačuvati besprijekornost prema Jehovi. Ta su četiri mlada Hebreja bila posebno izabrana da se školuju za državnu službu (Danijel 1:3-5). Sjeti se da su im čak dodijeljena babilonska imena — Baltazar, Sidrah, Mizah i Abdenago — vjerojatno s namjerom da ih se prisili da se prilagode novoj okolini.b Zbog istaknutih položaja koje su zauzimali ti mladići, svako bi odbijanje obožavanja bogova te države bilo upadljivo — a čak bi djelovalo kao izdaja.

 7. (a) Opiši lik koji je Nabuhodonozor dao postaviti. (b) S kojim je ciljem izgrađen taj lik?

⁷ Očito želeći ojačati jedinstvo svog carstva, Nabuhodonozor je postavio zlatni lik u ravnici Duri. Bio je visok 60 lakata (27 metara) i širok 6 lakata (2,7 metara).c Neki vjeruju da je taj lik bio samo jedan stup, ili obelisk. Možda je imao jako visoko postolje na kojem je stajao ogroman kip u obliku čovjeka, koji je vjerojatno predstavljao samog Nabuhodonozora ili boga Neba. Bez obzira na to o čemu se radilo, taj je visoki spomenik bio simbol Babilonskog Carstva. Kao takav je trebao biti uočljiv i poštovan (Danijel 3:1).

 8. (a) Tko je pozvan na inauguraciju lika, i što se tražilo od svih prisutnih? (b) Koja je kazna čekala one koji odbiju pokloniti se liku?

⁸ Iz tog je razloga Nabuhodonozor pripremio ceremoniju inauguracije. Sabrao je sve svoje satrape, prefekte, namjesnike, savjetnike, rizničare, suce, policijske načelnike i sve upravitelje jurisdikcijskih oblasti. Glasnik je uzviknuo: “Narodi, plemena i jezici, vama se govori. Kad čujete rog, svirale, citare, gusle, psaltire, pjevanje i svakojake svirke, popadajte i poklonite se zlatnomu liku, koji postavi kralj Nabuhodonozor. A tko ne bi pao i poklonio se, onaj čas biće bačen u peć ognjenu užarenu” (Danijel 3:2-6).

 9. Što je vjerojatno značilo klanjanje liku koji je Nabuhodonozor postavio?

⁹ Neki smatraju da je Nabuhodonozor ovu ceremoniju pripremio s ciljem da Židove prisili na kompromis u pogledu njihovog obožavanja Jehove. To je vjerovanje neosnovano jer su očito samo državni službenici bili pozvani na taj događaj. Tako su bili prisutni samo oni Židovi koji su vršili neku državnu službu. Stoga, izgleda da je klanjanje liku bila ceremonija namijenjena jačanju solidarnosti vladajuće klase. Izučavatelj John F. Walvoord zapaža: “Takva parada službenika bila je u jednu ruku radosna demonstracija moći Nabuhodonozorovog carstva, a u drugu ruku bila je značajna kao čin priznavanja božanstava koja su, prema njihovom mišljenju, bila odgovorna za njihove pobjede.”

10. Zašto ne-Židovima nije bio problem pokoriti se Nabuhodonozorovoj zapovijedi?

¹⁰ Bez obzira na to što je većina okupljenih ljudi bila odana različitim bogovima zaštitnicima, oni bi Nabuhodonozorov lik obožavali bez grižnje savjesti. “Svi su imali naviku obožavati idole, a to što su obožavali jednog boga nije ih sprečavalo u tome da štuju i nekog drugog boga”, objasnio je jedan bibličar. On je nastavio: “To je išlo ruku pod ruku s prevladavajućim gledištima idolopoklonika da postoji mnogo bogova (...) i da nije nedolično štovati boga bilo kojeg naroda ili države.”

11. Zašto su se Sidrah, Mizah i Abdenago odbili pokloniti liku?

¹¹ Međutim, sa Židovima je bilo drugačije. Njihov im je Bog, Jehova, zapovjedio: “Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Jehova Bog tvoj, Bog revnitelj” (2. Mojsijeva 20:4, 5). Stoga su tri mlada Hebreja — Sidrah, Mizah i Abdenago — ostala stajati kada je počela muzika i kada su okupljeni ljudi pali na koljena pred likom (Danijel 3:7).

12. Za što su neki Kaldejci optužili trojicu Hebreja, i zbog čega su to učinili?

¹² Neki su se Kaldejci naljutili zato što su trojica hebrejskih službenika odbila obožavati lik. Odmah su se obratili kralju i ‘optužili Hebreje’.d Nisu htjeli čuti nikakvo objašnjenje. Budući da su željeli da se Hebreje kazni zbog nelojalnosti i izdaje, optužitelji su rekli: “Imaju ljudi Hebreji, koje si postavio nad poslovima zemlje Babilonske, Sidrah, Mizah i Abdenago; ti ljudi, kralju, ne haju za te, ne poštuju tvojih bogova, i ne klanjaju se zlatnom liku, koji si postavio” (Danijel 3:8-12).

13, 14. Kako je Nabuhodonozor reagirao na postupak Sidraha, Mizaha i Abdenaga?

¹³ Kako li je Nabuhodonozor morao biti razočaran zato što trojica Hebreja nisu poslušala njegovu naredbu! Bilo je jasno da Sidraha, Mizaha i Abdenaga nije uspio pretvoriti u lojalne zastupnike Babilonskog Carstva. Zar ih nije poučio mudrosti Kaldejaca? A čak im je i imena promijenio! No ako je Nabuhodonozor mislio da će ih impresivno obrazovanje poučiti novom načinu obožavanja ili da će promjenom njihovih imena promijeniti i njihove identitete, strašno se varao. Sidrah, Mizah i Abdenago ostali su lojalni sluge Jehove.

¹⁴ Kralj Nabuhodonozor bio je bijesan. Odmah je poslao po Sidraha, Mizaha i Abdenaga. Upitao je: “Je li istina, Sidraše, Mizaše i Abdenago, da vi ne služite mojim bogovima i da se ne klanjate zlatnome liku koji postavih?” Nabuhodonozor je, bez sumnje, ove riječi izgovorio u šoku i s nevjericom. Uostalom, sigurno je razmišljao: ‘Kako bi ta tri pametna mladića mogla zanemariti tako jasnu zapovijed — i to onu koja za sobom povlači tako tešku kaznu zbog neposlušnosti?’ (Danijel 3:13, 14).

15, 16. Koju je priliku Nabuhodonozor pružio trojici Hebreja?

¹⁵ Nabuhodonozor je bio spreman trojici Hebreja pružiti još jednu šansu. “Jeste li dakle gotovi”, rekao je, “kad čujete rog, svirale, citare, gusle, psaltire i pjevanje i svakojake svirke, da padnete i poklonite se liku koji načinih? ako li se ne poklonite, onaj čas bićete bačeni u peć ognjenu užarenu; a koji je bog što će vas izbaviti iz mojih ruku?” (Danijel 3:15).

¹⁶ Pouka o liku iz sna (opisanog u 2. poglavlju Danijela) očito nije ostavila nikakav trajni utisak na Nabuhodonozorov um i srce. Možda je već zaboravio svoje vlastite riječi koje je izjavio pred Danijelom: “Vaš je Bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima” (Danijel 2:47). Sada je Nabuhodonozor izgleda uputio izazov Jehovi, tvrdeći da čak ni on ne može spasiti Hebreje od kazne koja ih je čekala.

17. Kako su Sidrah, Mizah i Abdenago reagirali na kraljevu ponudu?

¹⁷ Sidrah, Mizah i Abdenago nisu trebali ponovno razmisliti o tome. Odmah su odgovorili: “Ne treba da ti odgovorimo na to. Evo, Bog naš, kojemu mi služimo, može nas izbaviti iz peći ognjene užarene; i izbaviće nas iz tvojih ruku, kralju. A i da ne bi, znaj, kralju, da bogovima tvojim nećemo služiti niti ćemo se pokloniti zlatnom liku, koji si postavio” (Danijel 3:16-18).

18, 19. Što se dogodilo kad su trojica Hebreja bila bačena u užarenu peć?

¹⁸ Razjareni je Nabuhodonozor zapovjedio svojim slugama da zagriju peć sedam puta jače nego inače. Zatim je naredio “najjačim ljudima” da vežu Sidraha, Mizaha i Abdenaga i da ih bace u “peć ognjenu užarenu”. Slijedeći kraljeve naredbe, bacili su trojicu Hebreja u peć, vezane i potpuno odjevene — možda zato da bi što brže izgorjeli. Međutim, Nabuhodonozorovi slijepi pristaše bili su ti koje je ubio plamen (Danijel 3:19-22).

¹⁹ No, nešto se neobično događalo. Iako su se Sidrah, Mizah i Abdenago nalazili u užarenoj peći, plamen ih nije zahvatio. Zamisli kako je Nabuhodonozor bio zaprepašten! Bačeni su u rasplamsalu vatru, čvrsto vezani, a ipak su bili živi. Čak su i slobodno hodali u vatri! No, Nabuhodonozor je zapazio još nešto. “Ne bacismo li tri čovjeka svezana u oganj?” upitao je svoje visoke dvorske službenike. “Da, kralju”, odgovorili su. “Eno”, povikao je Nabuhodonozor, “vidim četiri čovjeka odriješena gdje hode posred ognja i nije im ništa, i četvrti kao da je sin Božji” (Danijel 3:23-25).

20, 21. (a) Što je Nabuhodonozor zapazio kod Sidraha, Mizaha i Abdenaga kad su izašli iz peći? (b) Što je Nabuhodonozor bio primoran priznati?

²⁰ Nabuhodonozor se približio vratima užarene peći. “Sidraše, Mizaše i Abdenago, sluge Boga višnjega”, uzviknuo je, “iziđite i hodite.” Trojica su Hebreja izašla iz vatre. Bez sumnje su svi očevici ovog čuda — uključujući i satrape, prefekte, namjesnike i visoke službenike — bili zapanjeni. Zamisli, izgledalo je kao da ta tri mladića nikada nisu ni bila u peći! Miris dima nije ih zahvatio, a niti jedna vlas s njihove glave nije bila spaljena (Danijel 3:26, 27).

²¹ Sada je kralj Nabuhodonozor bio primoran priznati da je Jehova Najviši Bog. “Da je blagoslovljen Bog Sidrahov, Mizahov i Abdenagov”, izjavio je, “koji posla anđela svojega i izbavi sluge svoje, koje se u nj pouzdaše i ne poslušaše zapovijedi kraljeve i dadoše tjelesa svoja da ne bi služili niti se poklonili drugom bogu osim svojega Boga.” Kralj je zatim dodao sljedeće strogo upozorenje: “Zato zapovijedam da se svaki kojega mu drago naroda i plemena i jezika, koji bi pohulio na Boga Sidrahova, Mizahova i Abdenagova, da se isiječe i kuća da mu bude bunište, jer nema drugoga boga koji može tako izbaviti.” Tada su trojica Hebreja ponovno stekla kraljevu naklonost i bila su ‘uzvišena u zemlji Babilonskoj’ (Danijel 3:28-30).

22. Kako se Jehovini suvremeni sluge suočavaju s okolnostima koje su slične Sidrahovim, Mizahovim i Abdenagovim?

²² Danas se obožavatelji Jehove suočavaju s okolnostima koje su slične Sidrahovim, Mizahovim i Abdenagovim. Istina, pripadnici Božjeg naroda možda neće biti izgnanici u doslovnom smislu. Ipak, Isus je rekao da njegovi sljedbenici “nisu dio svijeta” (Ivan 17:14). Oni su “stranci” jer ne odobravaju nebiblijske običaje, stavove i postupke kakve imaju osobe koje ih okružuju. Kao što je apostol Pavao napisao, kršćani se ne smiju “oblikovati prema ovom sustavu stvari” (Rimljanima 12:2).

23. Kako su trojica Hebreja pokazala nepokolebljivost, i kako kršćani danas mogu slijediti njihov primjer?

²³ Trojica Hebreja odbila su da ih se oblikuje prema babilonskom sustavu. Čak ih ni temeljito poučavanje kaldejskoj mudrosti nije pokolebalo. Njihov stav s obzirom na obožavanje bio je beskompromisan, a njihova je odanost pripadala Jehovi. Danas kršćani moraju biti jednako tako nepokolebljivi. Ne trebaju se sramiti jer su drugačiji od ljudi iz svijeta. Zaista, “svijet prolazi i njegova želja” (1. Ivanova 2:17). Zato bi bilo bezumno i uzaludno prilagoditi se ovom umirućem sustavu stvari.

24. Kako se stav pravih kršćana može usporediti sa stavom trojice Hebreja?

²⁴ Kršćani se trebaju čuvati svakog oblika idolopoklonstva, uključujući i podmukle oblikee (1. Ivanova 5:21). Sidrah, Mizah i Abdenago poslušno su i s poštovanjem stajali pred zlatnim likom, no shvatili su da bi klanjanje tom liku značilo više od obične geste poštovanja. Bio bi to čin obožavanja, a sudjelovanje u njemu izazvalo bi Jehovin gnjev (5. Mojsijeva 5:8-10). John F. Walvoord piše: “Bilo je to ustvari pozdravljanje zastave, iako je, zbog suodnosa koji je vladao između religiozne i nacionalne lojalnosti, moglo imati i religioznu konotaciju.” Danas pravi kršćani zauzimaju jednako čvrst stav protiv idolopoklonstva.

25. Koju si pouku izvukao iz istinite životne priče Sidraha, Mizaha i Abdenaga?

²⁵ Biblijski izvještaj o Sidrahu, Mizahu i Abdenagu pruža izvrstan primjer za sve koji su odlučni iskazivati isključivu odanost Jehovi. Apostol Pavao je očito imao tu trojicu Hebreja na umu kad je govorio o mnogima koji su iskazali vjeru, uključujući i one koji su “zaustavili silu vatre” (Hebrejima 11:33, 34). Jehova će nagraditi sve koji oponašaju takvu vjeru. Trojica Hebreja bila su izbavljena iz užarene peći, no mi možemo biti uvjereni da će on uskrsnuti sve lojalne osobe koje su izgubile svoje živote kao čuvari besprijekornosti i blagoslovit će ih vječnim životom. U svakom slučaju, Jehova “čuva duše svetaca [“lojalnih”, NS] svojih; iz ruku bezbožničkih otima ih” (Psalam 97:10).