Od Isusa je mnogo naučio o opraštanju

 1. Što je vjerojatno bio najgori trenutak Petrovog života?

PETAR nikad nije zaboravio trenutak kad mu se pogled susreo s Isusovim. Je li u njegovim očima vidio razočaranje ili prijekor? O tome možemo samo nagađati jer Biblija ne kaže ništa drugo nego da se “Gospodin okrenuo i pogledao Petra” (Luka 22:61). No Petru je i taj pogled bio dovoljan da osjeti svu težinu svoga grijeha. Shvatio je da je upravo učinio ono što je Isus prorekao. Odrekao se svog voljenog Učitelja iako se ranije svim srcem zaklinjao da to neće učiniti. Bio je to težak udarac za Petra, vjerojatno najgori trenutak najgoreg dana njegovog života.

 2. Što je Petar trebao naučiti i zašto je korisno razmotriti neke detalje iz njegovog života?

² Međutim nije sve bilo izgubljeno. Petar je imao snažnu vjeru, koja ga je uvijek poticala da izvuče pouku iz svojih grešaka i krene dalje. Osim toga dobio je priliku usvojiti jednu od Isusovih najvažnijih pouka — pouku o opraštanju. I svi mi trebamo naučiti opraštati, zar ne? Stoga pogledajmo što je taj Isusov apostol iz vlastitog iskustva naučio o opraštanju.

3, 4. (a) Što je Petar pitao Isusa i što je možda mislio o sebi? (b) Kako su Isusove riječi pokazale da je na Petra utjecao stav ljudi među kojima je živio?

³ Otprilike pola godine ranije Petar je u svom gradu Kafarnaumu prišao Isusu i upitao ga: “Gospodine, koliko mi puta može sagriješiti brat moj, a ja da mu oprostim? Do sedam puta?” Možda je sebe smatrao prilično milosrdnim u usporedbi s vjerskim vođama svog vremena, koji su učili da bližnjemu treba oprostiti svega tri puta. Ali Isus mu je odgovorio: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset i sedam puta” (Mat. 18:21, 22).

⁴ Je li Isus time poručio Petru da takoreći vodi evidenciju o tuđim prijestupima, da pomno bilježi koliko ga puta tko povrijedi? Nije, naprotiv. Kad mu je rekao da svom bližnjem treba oprostiti do 77 puta, želio je naglasiti kako bi ga ljubav trebala potaknuti da prijeđe preko tuđih grijeha. Ako ljubimo svoje bližnje, neće nam biti ni na kraj pameti da određujemo koliko smo im puta dužni oprostiti (1. Kor. 13:4, 5). Isusove riječi pokazuju da je na Petra utjecao stav ljudi među kojima je živio, ljudi koji su bili nemilosrdni i nepopustljivi te su tuđe greške dugo pamtili i teško opraštali. S druge strane Bog nas uči da praštamo od srca i velikodušno. (Pročitaj 1. Ivanovu 1:7-9.)

 5. Kada o opraštanju obično naučimo najviše?

⁵ Petar se nije usprotivio Isusu. No je li Isusova pouka doista doprla do njegovog srca? O opraštanju obično najviše naučimo kad je nama samima očajnički potreban oprost. Osvrnimo se zato na događaje koji su prethodili Isusovoj smrti. U tih nekoliko mučnih sati Petar je više puta iskušao strpljenje svog Učitelja.

 6. Kako je Petar reagirao kad mu je Isus htio oprati noge i kako se Isus ophodio s njim?

⁶ Posljednje noći svog života na Zemlji Isus je apostole želio poučiti još mnogočemu. Primjerom im je pokazao što je istinska poniznost kad im je oprao noge. Petar se začudio zašto se baš Isus primio tog posla, jer je to obično bio zadatak najnižeg sluge, i u početku nije dao da mu opere noge. No kad mu je Isus mirno objasnio važnost i značenje svog postupka, kazao je: “Gospodine, onda mi nemoj oprati samo noge nego i ruke i glavu!” (Ivan 13:1-17). Isusa to nije izbacilo iz takta, već je u ophođenju s Petrom bio strpljiv.

7, 8. (a) Kako je Petar ponovno iskušao granice Isusovog strpljenja? (b) Kako je Isus pokazao da je dobar i spreman oprostiti svojim učenicima?

⁷ Petar je ubrzo nakon toga ponovno iskušao granice Isusovog strpljenja. On i drugi apostoli počeli su se prepirati oko toga tko je od njih najveći. Na vidjelo je izašao ponos koji se krio u njihovom srcu, osobina koja im nikako nije služila na čast. Pa ipak, Isus ih je obzirno savjetovao i čak pohvalio jer su mu ostali odani, ali ujedno je prorekao da će se svi oni te večeri pokolebati u vjeri i napustiti ga. Petar ga je nato počeo uvjeravati da će ostati uz njega čak i pod cijenu života. Isus mu je odvratio: “Zaista, kažem ti, danas, još ove noći, prije nego pijetao dvaput zapjeva, upravo ćeš me se ti triput odreći.” Petar je to smatrao nemogućim. Stao se hvaliti da ga on sigurno nikad neće iznevjeriti. “Ako se i svi drugi pokolebaju u vjeri, ja se neću”, govorio je Isusu (Mat. 26:31-35; Mar. 14:27-31; Luka 22:24-28; Ivan 13:36-38).

⁸ Da li se Isus razljutio na Petra i ostale apostole? Nije, iako su mu oni svojim ponašanjem dali razloga za to. Od mučeničke smrti dijelili su ga tek sati i vjerojatno mu nije bilo do slušanja prepirki. Ali nije dignuo ruke od svojih nesavršenih apostola. Primjerice znao je da će ga se Petar odreći, no nije ga odbacio, nego mu je rekao: “Ja sam se usrdno molio za tebe da vjera tvoja ne oslabi. A ti, kad se vratiš, ojačaj braću svoju!” (Luka 22:32). Isus je vjerovao da će se Petar pokajati i da neće prestati vjerno služiti Bogu. Nije li to očit dokaz njegove dobrote, koja ga je uvijek iznova poticala da svojim učenicima velikodušno prašta?

9, 10. (a) Zašto je Petra u Getsemanskom vrtu u više navrata trebalo opomenuti? (b) Na što nas podsjećaju Petrovi propusti?

⁹ Kasnije je u Getsemanskom vrtu Petra u više navrata trebalo opomenuti. Isus je njemu, Jakovu i Ivanu rekao da bdiju dok se on moli. Bila mu je potrebna podrška jer je proživljavao tešku duševnu patnju, a oni su zaspali. Triput je dolazio k njima i svaki ih put našao kako spavaju. Ali nije im zamjerio, nego im je s puno razumijevanja rekao: “Duh je, istina, voljan, ali tijelo je slabo” (Mar. 14:32-41).

¹⁰ Nedugo nakon toga u vrt je došla svjetina s bakljama, mačevima i toljagama. Ne treba ni reći koliko je opreznosti i razboritosti trebalo u tom trenutku. A Petar kao Petar, opet je reagirao brzopleto. Isukao je mač i nasrnuo na Malha, roba velikog svećenika, te mu odsjekao uho. Što je učinio Isus? Prekorio je Petra, ali s blagošću, izliječio ranjenog roba i objasnio da njegovi učenici ne smiju pribjegavati nasilju. Isusovi sljedbenici i dan-danas žive po tom načelu (Mat. 26:47-55; Luka 22:47-51; Ivan 18:10, 11). Petar je posljednje večeri Isusovog života na Zemlji učinio mnogo propusta. No tko od nas ne griješi? Nije li istina da nam Bog treba opraštati svaki dan? (Pročitaj Jakova 3:2.) Međutim Petar nije ni slutio što ga te noći još čeka. Najgore je tek slijedilo.

11, 12. (a) Zašto se može reći da je Petar pokazao hrabrost nakon što je Isus bio uhićen? (b) Kako je Petar pogazio vlastito obećanje da će s Isusom poći i u smrt?

¹¹ Isus je svojim protivnicima rekao da puste apostole jer ionako traže njega. Dok su ga vojnici vezivali, Petar je samo bespomoćno promatrao, a onda je, zajedno s ostalim apostolima, dao petama vjetra.

¹² Nakon nekog vremena Petar i Ivan prestali su bježati i vjerojatno se zaustavili blizu kuće nekadašnjeg velikog svećenika Ane, kamo je Isus najprije odveden na saslušanje. Kad su Isusa odveli odande, Petar i Ivan krenuli su za njim, ali su ga slijedili izdaleka (Mat. 26:58; Ivan 18:12, 13). To ne znači da je Petar bio kukavica. Trebalo mu je hrabrosti da se uopće uputi za Isusom jer je svjetina koja ga je uhvatila bila naoružana, a Petar je već ozlijedio jednog od njih, pa je s razlogom mogao misliti da će mu se osvetiti. Ipak, on nije pokazao ljubav i odanost na koje se zaklinjao svom Učitelju kad ga je uvjeravao da će, bude li potrebno, s njim poći i u smrt (Mar. 14:31).

13. Što znači biti pravi sljedbenik Isusa Krista?

¹³ I danas mnogi kažu da slijede Krista, ali to čine takoreći izdaleka, jer se boje da tko ne sazna za njihova uvjerenja. No kao što je sam Petar kasnije napisao, pravi sljedbenici Isusa Krista možemo biti jedino ako se trudimo u svemu ići njegovim stopama, bez obzira na posljedice. (Pročitaj 1. Petrovu 2:21.)

14. Što je Petar radio dok se Isusu sudilo?

¹⁴ Oprezno slijedeći Isusa, Petar je na koncu stigao do jedne od najimpresivnijih kuća u Jeruzalemu. Bio je to dom velikog svećenika Kajfe. Kuće bogatih i utjecajnih ljudi, kakav je bio i taj veliki svećenik, obično su imale unutarnje dvorište. Petar je došao do dvorišnih vrata, ali nije mogao unutra. Ivan, koji je bio poznat velikom svećeniku, već je bio u dvorištu te se obratio vratarici, a ona je Petra pustila da uđe. Izgleda da Petar nije ostao s Ivanom niti je pokušavao ući u kuću i zauzeti se za Isusa. Zadržao se u dvorištu, gdje su se neki robovi i sluge grijali oko rasplamsale vatre, i odande promatrao kako lažni svjedoci jedan za drugim ulaze u kuću u kojoj se sudilo njegovom Učitelju (Mar. 14:54-57; Ivan 18:15, 16, 18).

15, 16. Opiši kako se Petar tri puta odrekao Isusa.

¹⁵ Kad se Petar približio vatri, prepoznala ga je djevojka koja ga je pustila u dvorište te optužila: “I ti si bio s Isusom Galilejcem!” Zatečen njenim riječima, Petar je porekao da poznaje Isusa, čak se pretvarao da ne zna o čemu ona govori. Zatim je otišao na trijem, nastojeći skretati što manje pažnje na sebe. Međutim zapazila ga je jedna druga djevojka i rekla: “Ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom!” Petar se zaklinjao: “Ne poznajem tog čovjeka!” (Mat. 26:69-72; Mar. 14:66-68). Pošto se drugi put odrekao Isusa, možda je i čuo kako je pijetao zapjevao, ali bio je previše uznemiren da bi se sjetio što je Isus prorekao samo nekoliko sati ranije.

¹⁶ Petar se trudio ostati neupadljiv. No to mu nije pošlo za rukom jer mu je pristupila grupa ljudi koja je stajala u dvorištu. Jedan od njih bio je u rodu s Malhom, robom kojega je Petar ranio. Taj je čovjek Petra upitao: “Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?” Petar ih je počeo uvjeravati da su u krivu. Treći se put zakleo da ne poznaje Isusa, vjerojatno rekavši neka bude proklet ako laže. Tek što je to izustio, začuo je kako se pijetao po drugi put oglasio (Ivan 18:26, 27; Mar. 14:71, 72).

17, 18. (a) Kako je Petar reagirao kad je shvatio da je iznevjerio Isusa? (b) Što je Petar možda mislio o svom grijehu?

¹⁷ Petar je pogledao prema balkonu i ondje ugledao Isusa. Kad su im se pogledi sreli, istog je trena shvatio što je učinio — iznevjerio je svog Učitelja! Shrvan osjećajem krivnje, otišao je iz dvorišta. Pun Mjesec bio je na nebu, a njegova svjetlost pratila je Petra dok je izbezumljen hodao ulicama grada. Suze su mu tekle niz lice. Potpuno slomljen, na koncu je briznuo u gorak plač (Mar. 14:72; Luka 22:61, 62).

¹⁸ Kad netko počini tako težak grijeh, lako bi mogao pomisliti da nije dostojan oprosta. Možda je i Petar tako razmišljao. No je li doista učinio neoprostiv grijeh?

19. Kako se Petar osjećao jutro poslije Isusovog suđenja i kako znamo da se nije predao očaju?

¹⁹ Teško je i zamisliti kakvu je bol Petar osjećao jutro poslije Isusovog suđenja, ali dan mu nije donio utjehu. Tog je poslijepodneva Isus umro nakon višesatnog mučenja. Mora da je Petar o sebi mislio sve najgore. Srce mu se sigurno paralo kad god bi pomislio da je još i on svom Učitelju nanio bol posljednjeg dana njegovog zemaljskog života. Iako je bio beskrajno žalostan, nije se predao očaju. Kako to znamo? Biblija kaže da se ponovno sastao sa svojom braćom (Luka 24:33). Nesumnjivo su i ostali apostoli žalili zbog svog ponašanja. Ali bili su zajedno, te su jedni druge mogli barem donekle utješiti.

20. Kako se možemo ugledati na Petra kad zgriješimo?

²⁰ Petar je u najtežim trenucima svog života donio jednu od najmudrijih odluka. Kad Božji sluga počini grijeh, nije toliko važno koliko je zastranio, nego ima li snage pokajati se i popraviti odnos s Bogom. (Pročitaj Mudre izreke 24:16.) Petar je pokazao iskrenu vjeru jer nije dopustio da ga malodušnost udalji od njegove braće. Osoba koju mori tuga ili krivnja lako može doći u iskušenje da se povuče u sebe, što je jako opasno (Izr. 18:1). Puno je mudrije ostati blisko povezan sa suvjernicima jer će nam to pomoći da ponovno prikupimo duhovnu snagu (Hebr. 10:24, 25).

21. Koju je vijest Petar saznao jer je bio sa svojom duhovnom braćom?

²¹ Budući da je bio sa svojom duhovnom braćom, Petar je saznao nevjerojatnu vijest — Isusovo tijelo nestalo je iz groba. Kad su to čuli, on i Ivan otrčali su do groba u koji je Isus bio položen. Ivan je vjerojatno bio mlađi, pa je stigao prvi. Veliki kamen bio je odvaljan s ulaza, ali on je oklijevao ući. No Petar ni načas nije zastao iako se umorio od trčanja. Odmah je ušao i zatekao prazan grob (Ivan 20:3-9).

22. Zbog čega je iz Petrovog srca iščeznuo i najmanji trag tuge i sumnje?

²² Je li Petar povjerovao da je Isus uskrsnuo? Isprva nije, čak ni kad su žene koje su vjerno slijedile Isusa rekle da su im anđeli objavili da je Isus ustao iz mrtvih (Luka 23:55–24:11). Međutim do kraja dana iz Petrovog je srca iščeznuo i najmanji trag tuge i sumnje. Isus je bio živ! Uskrsnuo je kao moćno duhovno biće i ukazao se svim apostolima. Kome se od njih ukazao najprije? Apostoli su rekli: “Gospodin je zaista uskrsnuo i ukazao se Šimunu!” (Luka 24:34). Kasnije je i apostol Pavao napisao da se Isus ukazao “Kefi, a zatim dvanaestorici” (1. Kor. 15:5). Petar je bio poznat i pod imenima Kefa i Šimun. Dakle Isus se nakon uskrsnuća najprije ukazao Petru, i to najvjerojatnije nasamo.

23. Zašto je dobro sjetiti se Petra kad zgriješimo?

²³ Biblija ne otkriva detalje tog zacijelo dirljivog susreta Isusa i Petra. Možemo samo zamisliti kako se Petar osjećao kad je vidio da je njegov voljeni Gospodin živ. Napokon je imao priliku reći koliko mu je žao i koliko se kaje zbog onoga što je učinio. Više od svega na svijetu Petar je želio da mu bude oprošteno. Tko bi uopće mogao pomisliti da mu Isus nije oprostio od sveg srca? Kad zgriješimo, dobro je da se sjetimo Petra. Nikada ne bismo smjeli misliti da nam Bog ne može oprostiti. Isus, koji je savršen odraz svog Oca, pokazao je da on velikodušno prašta (Iza. 55:7).

24, 25. (a) Ispričaj što je Petar radio kad je došao u Galileju. (b) Što je Petar učinio kad je shvatio tko im je rekao da bace mrežu s druge strane lađe?

²⁴ Isus je apostolima rekao da idu u Galileju, gdje su se trebali ponovno sresti s njim. Kad su stigli onamo, Petar je odlučio otići u ribolov. S njim je pošlo još nekoliko učenika. Petar se tako još jednom našao na Galilejskom moru, na kojem je proveo veći dio života. Ponovno je slušao škripu brodskih dasaka, zapljuskivanje valova te u rukama držao grube ribarske mreže. Sve to u misli mu je vjerojatno dozvalo nekadašnji način života. Petar i ostali proveli su cijelu noć na jezeru, ali nisu ništa ulovili (Mat. 26:32; Ivan 21:1-3).

²⁵ U zoru im je neki čovjek doviknuo s obale da bace mrežu s druge strane lađe. Oni su poslušali i izvukli punu mrežu. U njoj su se našle čak 153 ribe! Petar je istog trena shvatio tko je taj čovjek te je skočio s lađe i zaplivao prema obali. Kad su i ostali koji su s njim bili u lađi došli na obalu, Isus im je dao pečenu ribu koju je pripremio za njih. Potom se obratio Petru (Ivan 21:4-14).

26, 27. (a) Što je Isus tri puta pitao Petra i koju je priliku Petar time dobio? (b) Kako je Isus pokazao Petru da mu je u potpunosti oprostio?

²⁶ Isus je Petra upitao: “Ljubiš li me više od ovih?” i pritom vjerojatno pokazao na gomilu riba koju su ulovili. Da li se u Petrovom srcu vodila borba između ljubavi prema ribarenju i ljubavi prema Isusu? On se triput odrekao svoga Gospodina, a sada je dobio priliku da pred drugim učenicima tri puta potvrdi svoju ljubav prema njemu. Svaki put kad je Petar rekao da ga ljubi, Isus mu je istaknuo kako to može dokazati. Trebao je hraniti njegove ovce, odnosno njegove vjerne sljedbenike, jačati ih i brinuti se za njih, te tako pokazati da mu je sveta služba ispred svega (Ivan 21:15-17).

²⁷ Isus je na taj način Petru dao do znanja da mu on i njegov Otac namjeravaju povjeriti vrlo važnu ulogu u kršćanskoj skupštini. Je li Petar mogao dobiti bolji dokaz da mu je njegov Učitelj u potpunosti oprostio? Tog se apostola nesumnjivo snažno dojmilo milosrđe koje mu je bilo iskazano.

28. Kako je Petar opravdao povjerenje koje mu je Isus ukazao kad mu je dao to ime?

²⁸ Petar je godinama vjerno služio Bogu. Jačao je svoju braću, baš kao što mu je Isus zapovjedio večer uoči svoje smrti (Luka 22:32). Dobrostivo se i strpljivo brinuo za njih i davao im duhovnu hranu. Svojim je životom opravdao povjerenje koje mu je Isus ukazao kad ga je nazvao Petar, što znači “stijena”, jer je skupštini bio čvrst i pouzdan oslonac. O tome svjedoče i njegove dvije poslanice, koje su dragocjen dio Biblije. Iz tih poslanica, koje zrače toplinom, jasno se vidi da su se Isusove pouke o opraštanju duboko urezale u njegovo srce. (Pročitaj 1. Petrovu 3:8, 9; 4:8.)

29. Kako možemo pokazati da imamo vjeru nalik Petrovoj i da smo milosrdni poput Isusa?

²⁹ Svatko od nas treba usvojiti Isusove pouke o opraštanju. Molimo li Boga svaki dan da nam oprosti? Njegovo nam je oproštenje itekako potrebno jer svi često griješimo. Vjerujemo li da nam Jehova prašta i da nas njegov oprost čisti od grijeha? Opraštamo li mi drugima? Odgovori na ta pitanja pokazat će imamo li vjeru nalik Petrovoj i jesmo li milosrdni poput njegovog i našeg Učitelja.