6. POGLAVLJE
Velika vojska propovjednika — “tvoj će se narod spremno ponuditi”
1, 2. Što je Isus prorekao i na koje važno pitanje trebamo znati odgovor?
POLITIČARI često daju obećanja koja nikad ne ispune. Čak i oni s najboljim namjerama ponekad nisu u stanju održati riječ. Za razliku od njih Mesijanski Kralj, Isus Krist, uvijek ispuni ono što obeća.
2 Nakon što je 1914. postao Kralj, Isus je počeo ispunjavati proročanstvo koje je izrekao oko 1 900 godina ranije. Kratko prije svoje smrti kazao je: “Dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu” (Mat. 24:14). Ispunjenje tih proročanskih riječi trebalo je biti obilježje znaka njegove prisutnosti u ulozi Kralja. Međutim, s time je bilo povezano jedno važno pitanje: Kako će kralj okupiti vojsku dobrovoljaca koji će spremno propovijedati dobru vijest u posljednjim danima, u doba kad će među ljudima ohladnjeti ljubav te će biti izrazito sebični i ravnodušni prema Bogu? (Mat. 24:12; 2. Tim. 3:1-5). Bitno je znati odgovor na to pitanje jer se ono tiče svih pravih kršćana.
3. U što je Isus bio siguran i na čemu se temeljilo njegovo pouzdanje?
3 Osvrnimo se ponovno na Isusovo proročanstvo. Što možemo zaključiti iz riječi: “Propovijedat će se”? Isus je očito bio posve siguran da će se to ostvariti. Bio je uvjeren da će u posljednjim danima biti ljudi koji će ga spremno podupirati. Zašto je bio tako uvjeren u to? Zato što je o pouzdanju u ljude puno naučio od svog Oca (Ivan 12:45; 14:9). Prije nego što je došao na Zemlju, Isus je vidio da Jehova ima pouzdanja u svoje sluge te da nimalo ne sumnja da će mu uvijek biti na raspolaganju. Pogledajmo kako je Jehova to pokazao.
“Kao kapi rose”
4. Koji su pothvat Izraelci trebali poduprijeti i kako su reagirali na Jehovin poziv?
4 Sjetimo se što se dogodilo kad je Jehova zapovjedio Mojsiju da sagradi sveti šator. Taj je šator trebao biti središte štovanja pravog Boga. Jehova je preko Mojsija pozvao sve Izraelce da daju svoj doprinos tom pothvatu. Mojsije im je rekao: “Tko je god spremna srca neka donese (...) prilog Jehovi.” Kako je narod reagirao? Izraelci su “donosili dragovoljni prinos jutro za jutrom”. Narod je bio toliko velikodušan da mu na koncu “više nisu dali da išta donosi” (2. Mojs. 35:5; 36:3, 6). Izraelci su doista opravdali Jehovino povjerenje!
5, 6. Prema Psalmu 110:1-3, što su Jehova i Isus očekivali od svojih slugu u vremenu kraja?
5 Je li Jehova očekivao da će sličan duh pokazivati i njegovi sluge u posljednjim danima? Naravno! Više od 1 000 godina prije Isusovog rođenja Jehova je nadahnuo Davida da zapiše proročanstvo o početku Mesijinog vladanja. (Pročitaj Psalam 110:1-3.) Prorekao je da će Isus, novoustoličeni Kralj, imati neprijatelje koji će mu se suprotstaviti. No imat će i čitavu vojsku svojih pristaša. Njih neće trebati siliti da služe Kralju. Čak će se i “mladi ratnici” dobrovoljno staviti na raspolaganje. Okupit će se u tako silnom broju da će nalikovati nebrojenim kapima rose što u zoru prekriju zemlju cakleći se na jutarnjem suncu.a
6 Isus je znao da se proročanstvo iz 110. psalma odnosi na njega (Mat. 22:42-45). Stoga je s pravom bio siguran da će biti onih koji će stati na njegovu stranu te svim srcem propovijedati dobru vijest po cijeloj Zemlji. Što nam govori povijest? Je li Kralj doista u ovim posljednjim danima okupio vojsku gorljivih propovjednika?
“Meni je i čast i dužnost objavljivati tu poruku”
7. Koje je korake poduzeo Isus kako bi pripremio svoje sljedbenike za zadatak koji im je povjerio?
7 Nedugo nakon što je postavljen za Kralja, Isus je poduzeo korake kako bi pripremio svoje sljedbenike za golemi zadatak koji je trebalo izvršiti. Kao što smo vidjeli u 2. poglavlju, on je došao pregledati i pročistiti Božji narod, što je trajalo od 1914. do prve polovice 1919. (Mal. 3:1-4). Potom je nešto kasnije 1919. postavio vjernog roba da dijeli duhovnu hranu i predvodi njegove sljedbenike (Mat. 24:45). Otada je vjerni rob putem kongresnih predavanja i tiskanih izdanja uvijek iznova isticao činjenicu da su svi kršćani dužni osobno sudjelovati u propovijedanju.
8-10. Kako su se kongresi odrazili na djelo propovijedanja? Navedi primjer. (Vidi i okvir “Kongresi koji su propovijedanju dali snažan zamah”.)
8 Kongresna predavanja. Željno iščekujući nove upute od Jehove, Istraživači Biblije okupili su se na svom prvom većem poslijeratnom kongresu koji se održao u Cedar Pointu (Ohio) od 1. do 8. rujna 1919. Drugoga dana tog kongresa brat Rutherford održao je govor u kojem je otvoreno rekao: “Svaki kršćanin na Zemlji ima zadatak objavljivati vijest o Gospodinovom kraljevstvu.”
9 Vrhunac tog kongresa nastupio je tri dana kasnije, kad je brat Rutherford održao govor s naslovom “Poziv Božjim suradnicima”, koji je kasnije iznesen u Stražarskoj kuli, u članku “Objavljivanje vijesti o Kraljevstvu”. Prisutnima je rekao: “U trenucima kada kršćanin promišlja o svom životu prirodno je da se upita: ‘Zašto sam ovdje?’ Pravi odgovor glasi: ‘Gospodin me milostivo postavio za svoga zastupnika, da svijetu prenosim njegovu poruku pomirenja, a meni je i čast i dužnost objavljivati tu poruku.’”
10 U tom značajnom govoru brat Rutherford predstavio je novi časopis Zlatni vijek (danas Probudite se!). Objasnio je da je svrha tog časopisa pomoći ljudima da prihvate Kraljevstvo kao jedinu nadu za čovječanstvo. Potom je upitao tko od prisutnih želi sudjelovati u akciji u kojoj će se taj časopis nuditi javnosti. U jednom izvještaju s tog kongresa pisalo je: “Reakcija prisutnih bila je uistinu zadivljujuća! U isti tren šest tisuća ljudi diglo se na noge!”b Kralj je očito imao vjerne podanike koji su žarko željeli objavljivati vijest o njegovom Kraljevstvu!
11, 12. Kada se, prema Stražarskoj kuli iz 1920, trebalo izvršavati djelo koje je Isus prorekao?
11 Tiskana izdanja. Na stranicama Stražarske kule postupno se sve jasnije isticala važnost djela koje je Isus prorekao — propovijedanja dobre vijesti o Kraljevstvu. Spomenimo neke primjere s početka 1920-ih.
12 Koja se vijest trebala propovijedati prema proročanstvu iz Mateja 24:14? I kada se trebala propovijedati? U Stražarskoj kuli od 1. srpnja 1920, u članku s naslovom “Dobra vijest o Kraljevstvu”, pisalo je: “Dobra vijest navješćuje kraj ovog starog poretka i uspostavu Mesijanskog kraljevstva.” U članku je jasno objašnjeno i kada se ona trebala oglašavati: “Ta se vijest mora prenositi ljudima u razdoblju između [Prvog] svjetskog rata i ‘velike nevolje’.” Stoga je u zaključku stajalo: “Sada je vrijeme da se dobra vijest objavljuje po čitavom kršćanskom svijetu.”
13. Kako je 1921. Stražarska kula potaknula pomazane kršćane da se dragovoljno stave na raspolaganje?
13 Je li Božji narod bio prisiljen izvršavati to djelo? Nije. Članak “Budi hrabar”, koji je izašao u Stražarskoj kuli od 15. ožujka 1921, potaknuo je pomazane kršćane da se dragovoljno stave na raspolaganje. Članak je naglasio da bi se svaki kršćanin trebao upitati: “Nije li izvršavanje tog zadatka najveća čast koju sam dobio, a ujedno i moja dužnost?” U nastavku je pisalo: “Budeš li tako gledao na svoj zadatak, sigurni smo da ćeš reagirati poput Jeremije, kojemu je riječ Gospodnja bila u srcu kao rasplamtjela vatra, zatvorena u kostima njegovim, i naprosto je morao govoriti o njoj” (Jer. 20:9). Taj upečatljiv poticaj bio je odraz čvrstog pouzdanja koje Jehova i Isus imaju u svoje vjerne podanike.
14, 15. Na što je Stražarska kula 1922. potaknula pomazane kršćane?
14 Na koji bi način pravi kršćani trebali prenositi drugima vijest o Kraljevstvu? Kratak, ali vrlo poticajan članak s naslovom “Služba propovijedanja od neprocjenjive je važnosti”, u Stražarskoj kuli od 15. kolovoza 1922, ohrabrio je pomazane kršćane da “budu aktivni, da nude ljudima biblijsku literaturu i razgovaraju s njima u njihovom domu, objavljujući da se približilo nebesko kraljevstvo”.
15 Kao što smo vidjeli, Krist je od 1919. preko vjernog i razboritog roba često isticao svojim sljedbenicima da je objavljivanje vijesti o Kraljevstvu i čast i dužnost. No kako su Istraživači Biblije reagirali na poziv da daju svoj doprinos tom djelu?
“Odani Božji sluge ponudit će se drage volje”
16. Kako su neki starješine gledali na službu propovijedanja?
16 Tijekom 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća neki se nisu slagali s gledištem da bi svi pomazani kršćani trebali propovijedati. Stražarska kula od 1. studenoga 1927. opisala je situaciju u skupštinama: “Neki koji izvršavaju odgovornu dužnost starješina (...) ne žele poticati svoje suvjernike da idu u službu propovijedanja, a ni sami ne žele propovijedati. (...) Rugaju se ideji da kršćani trebaju ići od vrata do vrata i govoriti ljudima o Bogu, njegovom Kralju i kraljevstvu.” U članku je otvoreno stajalo: “Vrijeme je da vjerni kršćani takve pojedince obilježe i da ih se klone. Treba im odlučno reći da im više nećemo povjeravati odgovorna zaduženja ni dopustiti da služe kao starješine.”c
17, 18. Kako je većina braće reagirala na upute vjernog roba? Kako su milijuni kršćana tijekom proteklog stoljeća gledali na propovijedanje?
17 Međutim, većina braće zdušno je poslušala upute vjernog roba. Istinski su cijenili to što mogu objavljivati vijest o Kraljevstvu. U Stražarskoj kuli od 15. ožujka 1926. stajalo je: “Odani Božji sluge ponudit će se drage volje i objavljivat će ljudima dobru vijest.” Vjerna braća ispunila su proročanske riječi iz Psalma 110:3 i spremno podržala Mesijanskog Kralja.
18 Tijekom proteklog stoljeća milijuni kršćana objavljivali su vijest o Kraljevstvu svim srcem. U nekoliko narednih poglavlja opisat ćemo kako su propovijedali, odnosno kojim su se metodama i “alatom” služili, te kakve su rezultate postigli. No razmotrimo najprije zašto milijuni dobrovoljaca revno propovijedaju, iako žive u sebičnom svijetu u kojem malotko mari za druge. Pritom bi bilo dobro da se svatko od nas upita: “Zašto ja objavljujem dobru vijest?”
“Tražite najprije kraljevstvo”
19. Zašto smo poslušni Isusovoj zapovijedi: “Tražite najprije kraljevstvo”?
19 Isus je zapovjedio svojim sljedbenicima: “Tražite najprije kraljevstvo” (Mat. 6:33). Zašto smo poslušni toj zapovijedi? U prvom redu zato što shvaćamo da Kraljevstvo ima središnje mjesto u Božjem naumu i da je izuzetno važno. Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, sveti duh je Božjem narodu postupno otkrivao mnoge zanimljive pojedinosti o Kraljevstvu. Kada shvatimo koliko je divna istina o toj pravednoj vlasti, srce nas potakne da tome podredimo sav svoj život.
20. Kako Isusovi sljedbenici, prema usporedbi o skrivenom blagu, reagiraju na zapovijed da traže najprije Kraljevstvo?
20 Isus je znao kako će njegovi sljedbenici reagirati na zapovijed da traže najprije Kraljevstvo, što je vidljivo iz usporedbe o skrivenom blagu. (Pročitaj Mateja 13:44.) Obavljajući svoj posao u polju, čovjek je slučajno pronašao sakriveno blago i odmah prepoznao njegovu vrijednost. Što je učinio? Isus je rekao: “Potom je sav radostan otišao i prodao što je imao te kupio to polje.” Što mi učimo iz toga? Kad pronađemo istinu o Kraljevstvu i shvatimo koliko je vrijedna, tada osjećamo veliku radost i spremni smo na svaku žrtvu kako bi Kraljevstvo u našem životu uvijek bilo na prvom mjestu.d
21, 22. Kako odani podanici Kraljevstva pokazuju da im je ono važnije od svega? Navedi primjer.
21 Svi koji odano podupiru Kraljevstvo pokazuju da im je ono važnije od svega, i to ne samo riječima nego i djelima. Oni koriste svoje talente, sposobnosti i materijalna sredstva, zapravo cijeli svoj život, da bi dali doprinos propovijedanju. Mnogi čine velike žrtve kako bi mogli biti u punovremenoj službi. Svi takvi gorljivi propovjednici uvjerili su se da Jehova blagoslivlja one kojima je Kraljevstvo na prvom mjestu. Spomenimo jedan primjer iz novije povijesti.
22 Avery i Lovenia Bristow počeli su krajem 1920-ih služiti kao kolporteri (pioniri) na jugu Sjedinjenih Država. Mnogo godina kasnije Lovenia je ispričala: “Avery i ja proveli smo dugi niz godina u pionirskoj službi, što je naš život ispunilo srećom i zadovoljstvom. Puno puta nismo znali kako ćemo doći do novca za gorivo i hranu. Ali Jehova se uvijek na ovaj ili onaj način pobrinuo za nas. Mi smo samo izvršavali svoj zadatak i nikad nismo odustali. Uvijek smo imali ono što nam je stvarno bilo potrebno.” Lovenia se prisjetila kako su jednom prilikom dok su služili u gradu Pensacoli na Floridi ostali bez novca i osnovnih namirnica. Kad su se vratili u prikolicu u kojoj su stanovali, pred vratima su pronašli dvije velike vrećice pune hrane i poruku na kojoj je pisalo: “S ljubavlju od skupštine Pensacola.” Osvrnuvši se na desetljeća koja je provela u punovremenoj službi, Lovenia je kazala: “Jehova nam nikad neće okrenuti leđa. Ako se uzdamo u njega, nikad nas neće razočarati.”
23. Kako gledaš na istinu o Kraljevstvu? Na što te takav stav potiče?
23 Ne možemo svi propovijedati u istoj mjeri jer nam se okolnosti razlikuju. No svi možemo cijelom dušom objavljivati dobru vijest i cijeniti čast koju nam je Jehova ukazao (Kol. 3:23). Budući da smo svjesni koliko je istina o Kraljevstvu vrijedna, ne žalimo truda i spremni smo na svaku žrtvu kako bismo služili Jehovi najbolje što možemo. Imaš li i ti takav stav?
24. Što je jedno od najznačajnijih postignuća koje je Kraljevstvo ostvarilo u posljednjim danima?
24 Tijekom proteklog stoljeća Kralj je doista ispunio svoje proročanstvo zapisano u Mateju 24:14. Pritom nikog nije morao siliti da mu služi. Njegovi se sljedbenici, nakon što izađu iz ovog sebičnog svijeta, sami stavljaju na raspolaganje i revno propovijedaju. Objavljivanje dobre vijesti po svoj Zemlji dio je znaka Isusove prisutnosti, a i jedno od najznačajnijih postignuća koje je Kraljevstvo ostvarilo u posljednjim danima.
a Rosa se u Bibliji često povezuje s obiljem (1. Mojs. 27:28; Mih. 5:7).
b U brošurici Kome je povjereno djelo propovijedanja stajalo je objašnjenje: “U akciji s časopisom Zlatni vijek propovijedat ćemo vijest o Kraljevstvu od kuće do kuće. (...) Nakon uvoda bilo bi dobro u svakoj kući ostaviti primjerak Zlatnog vijeka, bez obzira na to je li se stanar pretplatio na časopis ili nije.” Narednih se godina braću poticalo da nude pretplate na Zlatni vijek i Stražarsku kulu. A od 1. veljače 1940. Jehovine sluge hrabrilo se da nude pojedinačne primjerke časopisa te da izvještavaju koliko su ih uručili.
c U to se vrijeme starješine biralo demokratskim putem. Stoga je skupština mogla odlučiti da neće glasati za braću koja su se protivila službi propovijedanja. U 12. poglavlju bit će objašnjeno kako su se starješine počeli imenovati na teokratski način.
d Sličnu misao Isus je istaknuo i u svojoj usporedbi o putujućem trgovcu koji je tragao za skupocjenim biserom. Kad ga je pronašao, prodao je sve što je imao i kupio ga (Mat. 13:45, 46). No iz te dvije usporedbe učimo još nešto — ljudi mogu na različite načine pronaći istinu o Kraljevstvu. Neki, takoreći, nalete na nju, a drugi je ciljano traže. Ipak, kako god da dođemo do istine, dragovoljno činimo žrtve da bismo Kraljevstvu dali prioritet u svom životu.