Božansko ponašanje prema drugima

“Ovo ti pišem ... znaj kako ti se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva [skupština]” (1. TIM. 3:14, 15, ST).

1, 2. Kako Biblija može pomoći u ophođenju s drugima?

JEDNA od prednosti koje kršćani izvlače iz proučavanja Biblije je i učenje o božanskom načinu postupanja s drugima. Čak i osobe, kojima nije poznato kršćanstvo ili Biblija, priznaju da je mudar i praktičan slijedeći savjet: “Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima” (Luka 6:31, ST).

² Biblija nam pruža mnogo više od općih pravila ponašanja prema drugima. Savjetuje nam, kako bi se trebali ponašati prema pojedincima, koji su na neki način u posebnim odnosima s nama ili se nalaze u izvjesnim situacijama. Tako, primjerice, daje savjet kako se treba kršćanska žena ponašati prema svom suprugu, koji nije u vjeri; kako da se ponašamo prema neznatnim, priprostim pojedincima, osakaćenim osobama i osobama suprotnog spola (1. Petr. 3:1-6; Ps. 41:1; 3. Mojs. 19:14; 1. Tim. 5:1, 2). Sveto pismo nam također pruža mnoge zdrave savjete o tome, kako bi se trebali ‘ponašati u Božjoj kući, koja je skupština’ (1. Tim. 3:15, ST).

 3. Zašto nam je, s obzirom na naše ponašanje, potrebno Božje vodstvo?

³ Vrlo je važno primijeniti te božanske savjete, jer Božja Riječ ukazuje, da će nas Bog djelomično suditi na temelju našeg ponašanja prema drugima (Mat. 18:35; 25:40, 45; Otkr. 2:23). Dakle, umjesto da se damo voditi od onoga što neki ljudi kažu da bi mi trebali raditi, ili od svojih osjećaja, ili od onoga što “mislimo” da je ispravno, trebali bi imati Davidovo gledište: “Pokaži mi, Jahve, puteve, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me, jer si ti Bog, moj Spasitelj” (Ps. 25:4, 5, ST; 139:17, 21).

Postupanje s grešnicima

 4. Zašto je važno znati postupati s grešnicima?

⁴ Svi su ljudi, kao Adamovi potomci, “sagriješili i izgubili slavu Božju” (Rim. 3:23; 5:12). Ipak, naša situacija nije beznadna jer “Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike”. Svatko tko to priznaje i dokazuje vjeru u Krista, može dobiti oproštaj iako je u prošlosti grješno živio (1. Tim. 1:12-16, ST; 1. Kor. 6:9-11; Dj. ap. 10:43; Rim. 6:12-14).

 5. Što je potrebno učiniti, ako kršćanin počini težak grijeh?

⁵ A što ako netko, nakon što se pokajao, prihvatio vjeru u Krista i postao kršteni kršćanin, popusti nekoj slabosti ili zapadne u težak grijeh? Njemu se još uvijek može oprostiti, kao što je bilo oprošteno Petru kada se odrekao Isusa. Što bi učinio, ako bi saznao, da je neki kršćanski brat podlegao teškom grijehu? Sigurno bi se iz iskrene ljubavi prema njemu, pobrinuo da dobije duhovnu pomoć. Često su predani, duhovno sposobni starješine ili nadglednici skupštine ti, koji mogu pružiti takvu pomoć. S kojim ciljem? Da ponovo duhovno obnove zalutalog kršćanina (Gal. 6:1; 1. Iv. 5:16; 2. Tim. 2:23-26; Juda 23).

 6. Koje se mjere moraju poduzeti, ako se kršćanin, koji je kriv za težak grijeh, ne pokaje?

⁶ Međutim, ponekad se događa da osoba, koja je nekoliko godina bila na putu pravog kršćanstva, odstupi od toga, predajući se bezbožnom ponašanju i zatim se ne kaje usprkos iskrenim nastojanjima starješina da joj pomognu. Biblija pokazuje, da se to događalo u prvom stoljeću a događa se i danas (2. Petr. 2:10-20). Što se tada mora učiniti? Bog zapovijeda u svojoj savršenoj mudrosti i pravednosti, da se moraju poduzeti odlučne mjere, da bi se zaštitila moralna i duhovna čistoća skupštine, a koje bi mjere možda urazumile prijestupnika. U Božjoj se riječi zapovijeda: “Uklonite zločinca između sebe!” To znači isključiti ga iz kršćanske skupštine (1. Kor. 5:13, ST; 1. Tim. 1:20; usporedi 5. Mojsijeva 17:7).

 7. Koja se pitanja postavljaju u vezi osobe, koja je isključena iz skupštine?

⁷ Žalosno je, da se mora poduzeti takva mjera zbog ponašanja i stanovišta dotičnoga. No, kada je jednom isključen, kako moraju vjerni članovi skupštine postupati prema toj osobi? Trebaju li se ponašati prema njoj, kao prema susjedu, suradniku na poslu ili osobi koju su slučajno sreli na ulici? Mogu li takvu osobu pozdravljati ili izmijeniti s njom par riječi, ukoliko se negdje sretnu? Kako je sa zaposlenjem kod takve osobe ili recimo da je ona u radnom odnosu kod tebe? Do koje mjere mogu kršćanski roditelji ili rođaci saobraćati ili družiti se s dotičnom osobom? Mnogi postavljaju takva i slična pitanja. Kako samo možemo biti zahvalni Jehovi Bogu da nam daje pouke s obzirom na postupanje s isključenim prijestupnikom!

Isusov savjet o prijestupnicima

8, 9. a) Koji je savjet Isus dao s obzirom na onoga koji je sagriješio? b) Na kakav grijeh je Isus mislio?

⁸ U vrijeme kad je Bog još postupao sa Židovima kao sa svojim narodom, dao je Isus savjet s obzirom na one koji su zgriješili. Kristovi učenici, i sami Židovi, trebali su razumjeti taj savjet u svjetlu postojećeg stanja u židovskoj sredini. Savjet, koji je dao Isus, se je primjenjivao u prvoj kršćanskoj skupštini, a isto tako može koristiti i nama danas (Mat. 21:43). Krist je počeo: “Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori nasamo. Ako te posluša dobio si svoga brata” (Mat. 18:15, ST).

⁹ Očito Isus nije govorio o “grijehu” misleći pri tom na neznatne razmirice kao što su navedene u Filipljanima 4:2, 3. (Usporedi Priče Salamunove 12:18.) Ne, nego je Isus mislio na grijehe, kao što su prijevara ili kleveta; grijesi dovoljno ozbiljni da bi nekoga doveli do isključenja iz skupštine.a Međutim, ako bi grešnik pokazao iskreno kajanje, nastojeći ispraviti prijestup (ili grijeh), nije potrebno dalje poduzimati mjere, ukoliko bi onaj protiv koga se sagriješilo mogao riješiti stvar privatnim ukorom i ‘dobio bi brata svoga’.

10, 11. Što bi trebali dalje poduzeti, ako prvi korak ne bi bio uspješan?

¹⁰ A što ako je ta poduzeta mjera bila neuspješna? Isus je nastavio: “Ako te (grešnik) ne posluša, dovedi još jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajući se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno.” (Mat. 18:16, ST).

¹¹ “Svjedoci”, koje je pozvala oštećena osoba, ne mogu biti neutralni ili da bi pokušavali posredovati izmirenje, nego trebaju svjedočiti. Ako se, primjerice, radi o prijevari, tada bi “svjedoci” prijestupa morali očito biti oni, koji su bili prisutni pri sklapanju trgovinskog sporazuma da bi mogli svjedočiti o tome. Ili, ako su dokazi prijestupa u nekom ugovoru očiti, tada se može pozvati duhovno sposobnu braću, koja su iskusna na tom području. U slučaju da se mora poduzeti posljednji korak, oni će moći posvjedočiti činjenice kao i ono što je optuženi rekao za vrijeme razgovora.

12. Koji je posljednji korak prema Isusovom objašnjenju?

¹² Isus je ukazao i na posljednji korak, ili mjeru u odnosu na grešnika: “Ako li njih ne posluša, kaži crkvi (skupštini); a ako li ne posluša ni crkve (skupštinu), da ti bude kao neznabožac i carinik.” (Mat. 18:17). Da, kao posljednje nastojanje, da bi se odvratilo grešnika od njegovog puta je, iznijeti stvar pred starješine skupštine. Oni trebaju saslušati činjenice i pribaviti svjedočanstva od svjedoka, a prijestupnika trebaju na temelju Riječi Božje ukoriti. Međutim, ukoliko se ne želi pokajati, starješine će dotičnoga udaljiti isključenjem, štiteći tako skupštinu od njegovog opasnog utjecaja.

Ljudski postupati prema drugima

13, 14. Kako možemo biti sigurni da Isus nije podupirao neljudski odnos prema drugima?

¹³ Da bi znali ispravno postupati prema takvoj osobi, potrebno je razumjeti Isusove riječi: “Da ti bude kao neznabožac i carinik.” U kasnijim stoljećima su neki židovski rabini zastupali krajnje nerazumna gledišta, naime, da Židov ne bi trebao pomoći poganinu, čak ako bi se nalazio i u smrtnoj opasnosti. Nažalost, takva nesusretljivost nije bila samo prema poganima ili neznabošcima. Na primjer, u Isusovoj priči o tome, tko je naš pravi bližnji i Levit i svećenik odbili su pomoći svom sunarodnjaku Židovu, međutim, pomogao mu je Samarićanin. (Luka 10:29-37).

¹⁴ U Mateju 18:17 Isus nije mislio, kako njegovi učenici ne trebaju ukazati ljudsku susretljivost ili suosjećanje u slučaju nesreće ili prijeke potrebe. Pa Isus je i sam ukazao takvu ljubaznost nekim poganima. Tako je, primjerice, postupio prema ženi Sirofeničanki. Premda je Isus bio poslan k Židovima, ipak je izliječio njenu kćerku, poganku, jer su on i njegovi učenici bili svjesni da se ta žena nalazi u teškoj (neobičnoj) situaciji (Mat. 15:21-28; Mar. 7:24-30). Slično tom primjeru, Isus je pokazao susretljivost rimskom vojnom oficiru, koji ga je preklinjao, da mu izliječi paraliziranog i izmučenog slugu. Oficir je Isusu priznao, da ne očekuje od njega kao židovskog učitelja, da mu uđe u kuću. Pa ipak su “židovske starješine” molile Isusa, da ukaže milost tom dostojnom poganinu, a on je to i učinio (Luka 7:1-10; Mat. 8:5-13). Dakle, kad je Isus rekao da nam netko “bude kao neznabožac ili carinik”, nije nam zabranio, da mu ukažemo milosrdnu ljubaznost. A što je, onda, Isus time mislio?

“Kao carinik”

15. Kako su Židovi gledali na carinike i kako su se prema njima ophodili?

¹⁵ Kao prvo, kako su Židovi gledali na carinike i ponašali se prema njima?

“Na ubirače poreza (carinici) iz Novog zavjeta gledalo se kao na izdajnike i otpadnike, kao na one, koji su okaljani uslijed čestog saobraćaja s poganima, koji su dobrovoljno oruđe ugnjetavača. Bili su stavljeni u razred s grešnicima ... bludnicima ... poganima. ... Bili su prepušteni sami sebi; pristojni ljudi su ih izbjegavali, a njihovi jedini prijatelji ili suputnici mogli su se naći među onima koji su, kao i oni bili izopćeni.” (“Cyclopædia” od McClintocka i Stronga, sv. VIII, str. 769).

Da, Isusovi slušatelji su dobro znali, da su Židovi uglavnom izbjegavali carinike. Židovi su nerado imali čak minimalne poslovne kontakte sa njima, da bi platili porez koji je zahtijevao zakon.

16, 17. Kako se Isus ponašao prema nekim carinicima?

¹⁶ Netko bi mogao pitati: ‘Zar se Isus nije družio sa carinicima?’ Razmotrimo činjenice.

¹⁷ Isus je, kao “janje Božje koje uze na se grijehe svijeta”, bio svjetlo svim ljudima, iako se usredotočio na Židove za vrijeme svoje zemaljske službe (Iv. 1:29; 8:12; Iza. 42:1, 6, 7; Mat. 10:5, 6; 15:24). Bio je poput liječnika, koji je pomagao svim onim Židovima, koji su ga najviše trebali, uključujući grešnike, kao što su bili bludnici, pijanice i carinici, koji su se često služili nepoštenim sredstvima. Među onima, koji su se odazvali na dobru vijest spasenja koju je Isus propovijedao, bio je Matej Levije, prezreni carinik. Matej je pozvao Isusa u svoju kuću na gozbu i tako su mogli, Matej i ostali zainteresirani carinici, čuti više o divnim novim istinama (Luka 5:27-32; 19:1-10). To su bili ljudi, koji su ‘griješili u neznanju’, ali koji su bili spremni poduzeti korake da bi “izbrisali” svoje grijehe (Dj. ap. 3:19; 9:7).

18. Zašto Isusovo postupanje sa nekim carinicima nije bio primjer za ono, što je rekao u Mateju 18:17?

¹⁸ Međutim, Isusovo nastojanje, svjedočiti carinicima koji su mu se ‘približili’ da bi ga ‘čuli’ i “slijedili ga”, nije bio primjer za to, kako treba postupati sa nepokajničkim grešnicima (Mar. 2:15; Luka 15:1). Kako možemo u to biti sigurni? Iako je Krist jeo sa takvim carinicima, apostol Pavao je zapovjedio da kršćani ne smiju ‘čak ni jesti’ sa grešnikom, koji je bio isključen iz skupštine (1. Kor. 5:11). Isus je, osim toga rekao svojim učenicima, da postupaju sa prestupnikom, koji se ne kaje, kao što su, logično, oni postupali sa carinicima onoga vremena. U prijevodu od R. F. Weymoutha čitamo: “Gledajte na njega kao što vi gledate na neznabošce ili poreznike.” (Usporedi s prijevodima New International Version; The New English Bible.)

Kako se gledalo i postupalo sa neznabošcima?

19. Što Biblija pokazuje obzirom na odnos između Židova i nežidova?

¹⁹ Apostoli, koji su čuli Isusove riječi zapisane u Mateju 18:17, bili su Židovi i znali su, da se njihovi sunarodnjaci nisu družili sa neznabošcima. Zakon je pravio razliku između Židova i pogana da bi držao Izraelce odvojene od okolnih naroda (5. Mojs. 7:1-4; 4. Mojs. 15:37-41; Efež. 2:11-14). Židovi nisu htjeli ući u dvor rimskog namjesnika za vrijeme Pashe 33. g. n. r. vr., da se “ne bi onečistili” (Iv. 18:28, ST). Odijeljenost Židova od Samarićana, koji su priznavali Pentateuh, bila je tako velika, da je žena na bunaru u Samariji izrazila čuđenje, što ju je Isus zamolio vode, budući da je “bio Židov” (Iv. 4:9).

20. Što se može saznati iz Petrovog doživljaja sa Kornelijem o tome kako su Židovi postupali sa pripadnicima drugih naroda?

²⁰ Osim toga, kad je Bog, 33. g. n. r. vr. htio prikazati, da su se od tada mogli prihvatili i neobrezani pogani kao nasljednici Kraljevstva, on je poslao apostola Petra k rimskom oficiru Korneliju. No, Petar je ipak rekao Korneliju: “Vi dobro znate da je Židovu zabranjeno družiti se s nežidovom ili ući mu u kuću.” (Dj. ap. 10:28, ST). Petrova primjedba pokazuje, kakav duboki osjećaj su imali Židovi u izbjegavanju bilo kakvog bratimljenja sa pripadnikom nekog drugog naroda. Kad se saznalo da je Petar bio kod Kornelija, neki su židovski kršćani također oštro prigovarali što je on “ušao u kuću ljudi koji nisu obrezani i jeo sa njima!” Da, Židovi su smatrali sablažnjivim piti i jesti sa “neznabošcem” (Dj. ap. 11:1-3; usporedi s Galaćanima 2:12).

21. Kako dakle razumiješ Isusove riječi da ti ne pokajnički grešnik bude “kao neznabožac i carinik”?

²¹ Sveto pismo nam, dakle, pomaže razumjeti Isusov savjet da trebamo postupati sa prijestupnikom, koji se ne kaje i odbija poslušati skupštinu, “kao sa neznabošcem i carinikom”. Primjenjujući danas Kristov savjet, svakako ne bi značilo gledati na prijestupnika kao na prosječnu osobu iz okoline, jer tako nisu razumjeli ni Isusovi učenici njegove riječi. To možemo još bolje shvatiti ispitivanjem dodatnih savjeta iz Kršćanskih grčkih spisa, što će nam pomoći da znamo, kako danas postupati u stvarnim životnim prilikama prema osobama koje su isključene iz kršćanske skupštine.

[Bilješka]

ŠTO SU ZNAČILE RIJEČI ‘KAO NEZNABOŽAC I CARINIK’?

Židovi su izbjegavali carinike kao isključene (izopćene)

Židovi ne bi ulazili u dvor neznabožačkog namjesnika

Petar je rekao da je Židovu bilo “zabranjeno” približiti se neznabošcu

Židovski kršćani su bili iznenađeni, kada su čuli da je Petar jeo s Kornelijem

[Slika na stranici 16]

Židovi su prezirali carinike kao grešnike. S njima su održavali samo poslovne kontakte radi plaćanja poreza