Marko — pisac evanđelja punog događaja

JE LI se uvijek žuriš? Ostaje li ti malo vremena za čitanje? Da li bi ipak želio obuhvatiti bit ili suštinu Isusovog života i nauke, a da ne zaglibiš u teologiju ili filozofiju? Drugim riječima, želiš li kršćansku poruku u najkraćim crtama? Tada uzmi Bibliju i pročitaj knjigu Marka. Kažemo “knjigu” iako ona ima samo oko 25 stranica standardne Biblije. Zašto baš preporučujemo Markovo evanđelje, a ne evanđelja drugih pisaca: Mateja, Luke i Ivana? Zato, jer je Markovo evanđelje najsažetije i na najjezgrovitiji način opisuje tok događaja “dobre vijesti” ili biografije Isusa Krista — od sva četiri evanđelja.

Duh Markovog evanđelja očituje se već u prvom poglavlju, gdje upotrebljava 11 puta grčku riječ euthús, što znači “odmah”, ili “odjednom”. Stalno prenosi osjećaj neposrednosti i hitnosti na Kristovu djelatnost upotrebljavajući 42 puta tu riječ u cijelom svom pisanom izvještaju.

Već u prvom poglavlju svog izvještaja Marko piše, da je Isusa krstio njegov rođak Ivan u rijeci Jordanu. Već u stavcima od 16. do 21. piše da je Isus izabrao četvoricu učenika, koji će ga pratiti na svom prvom propovjedničkom putovanju po Galileji. O prvoj dvojici, Šimunu i Andriji, koji su bili ribari, čitamo: “I odmah (euthús) ostavivši mreže svoje pođoše za njim.” Zatim je Isus izabrao Jakova i Ivana, koji su sa ocem krpili mreže, “i odmah (euthús) pozva ih” (Marko 1:10-43).

Markov karakteristični stil akcije je osobito izražen u 9. i 10. poglavlju, gdje opisuje mnoštvo koje ‘pritrča’ Isusu i kasnije kako se ‘steče’ narod oko njega. Mladi bogati knez, koji je htio nešto upitati Isusa, je ‘pritrčao i kleknuo na koljena’ pred njim. Jedino Marko od pisaca sinoptičkiha evanđelja (Mateja, Marka i Luke) upotrebljava u tim primjerima glagol ‘trčanje’ (Marko 9:15, 25; 10:17; usporedi Matej 19:16 i Luka 18:18.)

Tko je bio Marko?

Možda se pitaš: tko je bio Marko? Je li bio očevidac događaja koje opisuje? Ili je imao neke druge izvore informacija?

Očito je Markova majka, Marija bila vjernica i dopustila je u svojoj kući održavati kršćanske sastanke. Također je razvidno iz knjige Djela apostolska, da je Marko bio u misionarskoj službi kao suputnik svog bratića Barnabe i apostola Pavla. Marko nije bio apostol, a niti očevidac mnogih događaja o kojima piše. Izgleda da je bio učenik u vrijeme Isusovog hapšenja; neki ga bibličari poistovjećuju sa ‘nekakvim mladićem’, koji je tom prilikom ‘go pobjegao’ (Djela apostolska 12:6-17, 25; 15:36-41; Marko 14:51, 52).

‘Ivan kome su dali nadimak Marko’, prvi puta se spominje u biblijskom izvještaju u vezi sa nadnaravnim oslobođenjem apostola Petra iz zatvora, 44. g. n. r. vr. Petar je došao noću u Markovu kuću i obavijestio sakupljene kršćane da je oslobođen (Djela apostolska 12:12, 18). Marko nije mogao pretpostaviti koliki će utjecaj Petar imati na njega u kasnijim godinama. Zašto? Zato, jer je on kasnije postao bliski Petrov suradnik, koga je Petar u svom prvom nadahnutom pismu nazvao ‘Marko sin moj’ (1. Petrova 5:13). Iako je Marko imao pristup k drugim izvorima, njegovo evanđelje, bez sumnje, u mnogome odražava Petrovo dobro poznavanje Isusovog života i službe. Koje dokaze imamo za to? Poslužit ćemo se jednostavnim primjerom.

Kratko nakon praznika Pashe 31. n. r. vr. bio je Isus na svom drugom propovjedničkom putovanju po Galileji, zajedno sa dvanaestoricom apostola. Odlučio je da lađom prođu Galilejsko more. Zanimljivo je usporediti izvještaj Mateja i Marka. Matejev izvještaj glasi:

“Najedanput se na moru podiže tako velika oluja, da valovi gotovo pokriše lađicu. A on [Isus] je spavao” (Matej 8:24, ST).

Iako nam taj izvještaj daje predodžbu o oluji, ipak ne naglašava naročito djelovanje niti pokreće osjećaje. Kako je Marko opisao taj isti događaj?

“Uto nastade silna oluja, a valovi su tako navalili na lađicu, da su je već napunjali. On [Isus] bijaše na krmi i spavaše na jastuku” (Marko 4:37, 38, ST).

Marko tu nije bio prisutan. Kako je, dakle, mogao pružiti tako iscrpan opis? Očito mu je to saopćio ribar Petar. Jesi li zapazio zoran opis oluje i njeno djelovanje na lađu? Ili na primjer, Matej carinik, iako je bio na lađi, nije spomenuo detalj “na krmi”. Kako li je dobro oko i pamćenje morao imati Petar, kad se sjetio detalja, tj. da je Isus ‘spavao na jastuku’. (Vidi Luku 8:23.)

Sada možemo lakše razumjeti zašto neki bibličari opisuju Marka kao Petrovog tumača — izlagača. No, znači li to da bi se Markovo evanđelje trebalo zvati Evanđelje po Petru? Nikako ne. Na mnogim mjestima u izvještaju dolazi do izražaja Petrova moć promatranja i zapažanja detalja. No, ipak je Markov stil karakterističan; to je narodni stil, živ je i pun pokreta, prenosi ideju o skoro neumornoj akciji.

Drugi važan činilac, koji trebamo uzeti u obzir jest, da je “sve pismo od Boga dano” i “nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog tumačenja ... nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha svetoga.” Dakle, imamo sretnu kombinaciju Petrovog oštrovidnog pripovijedanja i Markovog sažetog pisanja, koje se očituje brzim akcijama ili djelovanjem. Marko je zaista bio jedan od onih, koji su vođeni ili ‘rođeni’ Božjim svetim duhom ili djelujućom silom (2. Timoteju 3:16; 2. Petrova 1:20, 21, ST).

Za koga je pisao Marko?

Jasno je, da je svaki pisac evanđelja imao na umu različitu vrstu čitatelja. Matej je prvenstveno pisao Židovima, što je razvidno iz činjenice, da je mnogo citirao iz Hebrejskih spisa i uzeo je u obzir Isusovo rodoslovlje, kako bi dokazao njegovo legalno podrijetlo od Abrahama. Luka je pisao za ‘čestitog Teofila’ i ljude iz svih naroda, navodeći rodoslovlje čak do Adama (Luka 1:1-4; 2:14; 3:23-38). Dakle, svaki je od njih imao drugačiji stil, naglašavao i stavljao u središte druge stvari. Za koga je uglavnom pisao Marko?

Najvjerojatnije je pisao iz Rima i imao je na umu rimske vjernike. Njegov jednostavan, suvremeni oblik grčkog jezika pomiješan je latinskim opisom, što je bilo prirodno naginjanje osobe, koja je govorila grčki a živjela u Rimu. Upotrebljava najmanje devet latinskih riječi na 18 mjesta, uključujući riječi speculator (grčki: spekoulatora, “dželat”), praetorium (grčki praitorion, “sudnica”) i centurio (grčki: kenturion, “kapetan” ili centurion) (Marko 6:27; 15: 16, 39).

Daljnji dokaz da je Marko pisao uglavnom za neznabošce jest činjenica, da on ništa ne spominje Isusovo rođenje ili rodoslovlje. U stvari, svojim uvodnim riječima direktno opisuje službu Ivana Krstitelja i njegovo najavljivanje Mesije. Svi raniji biografski podaci o Isusu bili su nepotrebni, jer su se takvi točni podaci nalazili u ranijim evanđeljima Mateja i Luke. Zašto bi ponavljao njihovo svjedočanstvo u korist nežidova? To se uzgredno rečeno proturječi sa mnogim suvremenim bibličarima, koji tvrde, da je Marko prvi pisac evanđelja, iako se najstariji autoriteti na tom području slažu da je Matej bio prvi.

Krist kao osoba

Kakvu sliku pruža Marko o Kristu? Pokušavamo ići u korak sa čudotvorcem brzih pokreta, koji čini se, nakon svakih nekoliko stavaka djeluje negdje drugdje. Slijedimo ga u oko 19 čuda učinjenih na oko 10 različitih mjesta po Galileji i Judeji.b Pa ipak nam se istovremeno pruža prilika vidjeti sažaljivog Isusa. Detalji i Isusove osjećajne reakcije naglašeni su više nego u bilo kojem drugom evanđelju i javno se ističu. Naprimjer:

“Tada mu neki donesu malu djecu da ih se dotakne. Učenici su ih riječima zaustavljali. Kad to vidje Isus, razljuti se te im reče: ‘Pustite dječicu k meni; ... Tada ih je zagrlio i blagoslivljao, stavljajući na njih ruke’” (Marko 10:13-16, ST).

Možeš li si zamisliti takav prizor? Koliko smo puta izgovorili ili čuli riječi: “Djecu treba gledati, ali ne slušati!” Učenici su tom prilikom pokazali slično stanovište. Kako je na to reagirao Učitelj? ‘Rasrdio se’. Očigledno se Petar, kao očevidac, sjetio Isusove pravedne osjećajne reakcije. Isus im je rekao: “Pustite djecu neka dolaze k meni; i ne branite im.” Na tom mjestu Marko spominje osobiti ljudski gest, o kojem Matej i Luka ništa ne govore. Čini se, kao da stavlja pod povećalo taj detalj, da bi nam ga približio i naglasio, pišući: “I zagrlivši ih metnu na njih ruke.” Ovdje je istovremeno izraženo djelovanje i suosjećajnost. Zaista vidimo Isusa u pravom svjetlu, pomoću Petra i njegovih očiju. Srećom je sveti duh pokrenuo Marka, da napravi taj mali potez ‘kistom’ te doda boji i toplini slike.

Ako prvi puta pristupaš Bibliji ili kršćanstvu, možda bi bilo dobro za početak čitati tu kratku i jezgrovitu “dobru vijest” ili izvještaj o Isusu Kristu, čovjeku od djelovanja ili akcije. Zaboravi na svijet i njegovu smetenost — pomutnju — za jedan ili dva sata, te se uživi u uzbudljivu Markovu priču: “Početak evanđelja Isusa Krista” (Marko 1:1). Zašto to ne bi učinio “odmah” sada?!

[Bilješke]