Rješenje tajne izgubljenog imena

KAD je izraelski vođa, Mojsije, pred nekako 3 500 godina počeo pisati ljudsku povijest, upotrebljavao je, naravno, svoj materinski hebrejski jezik. Tu povijest sadrži prvih 5 od 39 knjiga, koje sačinjavaju Hebrejske spise, a koji su dobro poznati i kao Stari zavjet. Ti spisi sadrže Božje osobno ime, navedeno skoro 7 000 puta. A kako ono glasi?

To ime je toliko sveto da je Stvoritelj zapovjedio Izraelu u vezi njegove upotrebe: “Ne izgovaraj uzalud ime Jahve (hebrejski: vidi sliku uz naslov), Boga svoga” (2. Mojsijeva 20:7, ST). “Ne upotrebljavaj s nepoštovanjem ime Jehove, Boga svoga” (The Living Bible). Prepoznaješ li to ime “Jahve” ili “Jehova”? Ili ti je sasvim nepoznato?

Molimo, razmotri navedenu zapovijed. Da li je Bog zabranio upotrebljavati ili izgovarati njegovo ime? Ne. On je nedvojbeno zabranio njegovu zloupotrebu.

Zašto ne bi provjerio taj stavak — 2. Mojsijeva 20:7 — u svojoj vlastitoj Bibliji. Možda ćeš biti iznenađen. U većini prijevoda uglavnom čitamo kako slijedi: “Ne uzimaj uzalud imena Gospodina Boga svojega” (Daničić-Karadžić). “Nećeš uzimati uzalud imena Gospoda, Boga svoga” (BA).

Zapažaš li ovdje nešto neobično? Da, u mnogim prijevodima Biblije izostavljeno je božansko ime! To najznačajnije ime u svemiru bilo je izostavljeno iz milijuna primjeraka najpopularnijih kršćanskih i judaističkih prijevoda. Uistinu neobično!

Je li moglo do toga doći radi nerazumijevanja? Ili je to namjeran pokušaj omalovažavanja Suverenog Gospodina Jehove? Ako je ovo drugo, tada je to najozbiljnija prijevara, koja utječe na osobni odnos prema Stvoritelju.

Da li se ime upotrebljavalo u stara vremena?

Božje ime je bilo u upotrebi od samog početka ljudske povijesti. Kako možemo u to biti sigurni? Jer se u povijesnom izvještaju Biblije kaže: “Tada Adam stupi u odnos sa ženom svojom Evom i ona postade trudna. S vremenom rodi Kaina i reče: ‘Rodila sam čovjeka uz pomoć Jehovinu.’” (NS). U usporednom prijevodu Starog zavjeta sa hebrejskog na engleski (The NIV Interlinear Hebrew-English Old Testament) taj stavak glasi:

אֶת־ קַיִן וַתּאֹמֶר קָנִיתִי

ja rodih i ona reče Kaina ***

אִישׁ אֶת־ יְהוָה ‏׃ וַתֹּסֶף

i ona nastavi (2) Jahvom sa čovjeka

Ovdje se jasno ističe, da je Božje osobno ime ‘Jahve’ (1. Mojsijeva 4:1).

Što to pokazuje? Da su prvi ljudi na Zemlji znali osobno ime svog Stvoritelja. To ime se i dalje poistovjećivalo sa jedinim istinitim Bogom tokom pisanja svih Hebrejskih spisa — u razdoblju od preko tisuću godina. Pošto je to tako, ostaje pitanje: Kako i kada se počelo skrivati ime “Jehova” ili “Jahve”?

Je li židovska tradicija utjecala na prijevod tvoje Biblije?

Teško je utvrditi datum kada se počelo odstupati od upotrebe Božjeg imena. Međutim, postoje neki dokazi da je prije 70. godine n. r. vr. bilo razvijeno tradicijom vezano praznovjerje među Židovima, koje ih je navodilo da ne izgovaraju osobno Božje ime. Nakon što se stoljećima upotrebljavalo božansko ime, očito su židovske religiozne vlasti odlučile, da je to ime previše sveto da bi se izgovaralo i da se zloupotreba tog imena može izbjeći jedino potpunom zabranom njegovog izgovaranja. Međutim, to je bilo razumno isto toliko, koliko i zabraniti brak u cilju sprečavanja brakolomstva!

Je li ta židovska tradicija utjecala na kršćanske prevodioce Biblije? Da li su slavili Božje ime ili su učinili trajnom tu grešku Židova i zatajili je? Da li i tvoja Biblija ima taj nedostatak? Kratak pregled nekoliko suvremenih prijevoda dati će nam odgovor na ta pitanja.

Izdavač prijevoda Biblije An American Translation (Amerikan Translejšn, 1923, od Smita i Gudspida) pisao je: “U ovom prijevodu smo poštovali tradiciju ortodoksnih Židova i zamijenili ime ‘Jahve’ za titulu ‘Gospodin’” (naglašeno od nas). U predgovoru. prijevoda The New International Vesion (Nju Internešenel Veržen iz 1978.) piše: “Što se tiče božanskog imena JHVH ... prevodioci su usvojili domišljatost, koja se upotrebljava u većini engleskih prijevoda, naime, preveli su to ime sa ‘GOSPODIN’”.

Revised Standard Version (Rivajsd Standard Veržen iz 1952.) odbacujući dobar primjer svog prethodnika, American Standard Version (Amerikan Standard Veržen iz 1901.), u kome se dosljedno upotrebljavalo Jehova, objašnjava: “Sadašnje prerađeno izdanje vraća se na način prijevoda King James Version (King Džejms Veržen iz 1611), u kome se slijedi primjer starih grčkih i latinskih prevodilaca, kao i davno utvrđeni običaj kod čitanja Hebrejskih spisa u sinagogi” (naglašeno od nas).

Nesumnjivo je židovska tradicija doprinijela neznanju, koje vlada diljem svijeta obzirom na to najvažnije ime u svemiru. Većina kršćanskih prevodilaca je to slijedila sa zadovoljstvom. Ali zašto? Zašto oni ne bi htjeli da ti nađeš ime Jehova ili Jahve u svojoj Bibliji?

Iz kojeg poticaja?

David Clines (Dejvid Klajns), predavač na odjelu biblijskog studija engleskog Sheffield (Šefild) sveučilišta, pruža nam nenamjerno ključ poticaja prevodilaca. U časopisu Theology on piše: “Jedan od razloga zašto Jahve nije prisutan u kršćanskoj svijesti bilo je nastojanje da se u središte pažnje stavi osobnost Krista kao isključivog izraza božanstva ... U himnama kao što je ... ‘Kakvog li prijatelja imamo u Isusu’ ... nalazimo u praksi ono što bi se svom snagom poricalo u teoriji, jedinstvenost druge osobe iz trojstva.” Profesor Clines zaključuje: “Ono što se, čini se, dogodilo u praksi jest, da se u teologiji o trojstvu dalo središnje mjesto osobi i djelu Kristovom. Uloge Oca (Jehove) i Duha, u teologiji ili liturgiji, obično su bile podređene onoj od Sina.”

Što je konačna posljedica svega toga? Za Židove je Suvereni Gospodin Jehova, sasvim neispravno, postao bezimen nejasan pojam — “Božanstvo”. Za mnoge protestante utonuo je u Krista i bio potisnut na drugo mjesto u njihovom trojnom božanstvu. U katoličkoj religiji Jehova nije potisnut samo Isusom Kristom, nego i preko Isusove majke, Marije. Zašto? Zato, jer se Marija po općem pojmu o trojstvu isto smatra ‘majkom Božjom’. Time Jehova nije dobio naklonosti prosječnog katolika.

Dakle, tko je za tebe Jehova? Želiš li ga pobliže upoznati? Tvoja osobna odluka će jako utjecati na tvoju budućnost, jer Jehova je rekao: “‘Ja ću uistinu posvetiti svoje veliko ime koje je oskvrnjeno među narodima ... I narodi će morati znati da sam ja Jehova’, reče Suvereni Gospodin Jehova, ‘kada se posvetim među vama, pred njihovim očima’” (Ezehijel 36:23, NS).

Srećom, Jehova je za čovječanstvo podigao svoje svjedoke, koji u ovom 20. stoljeću neustrašivo objavljuju njegovo ime i namjeru. Ako želiš upoznati istinitog i živog Boga, Jehovu, stupi u vezu s Jehovinim svjedocima u svojoj okolini ili sa izdavačem ovog časopisa. Bez ikakvih troškova i obaveza oni će ti rado pomoći upoznati nebeskog Oca, Jehovu (Izaija 43:10; Matej 6:9).

[Istaknuta misao na stranici 5]

Božje jedinstveno ime pojavljuje se skoro 7 000 puta u hebrejskom biblijskom tekstu. Nalazi li se u tvojoj Bibliji?