“Sjećajte se onih koji predvode među vama”
“Sjećajte se onih koji predvode među vama, koji su vam propovijedali Riječ Božju; promatrajući ishod njihova življenja, oponašajte njihovu vjeru” (JEVREJIMA 13:7, NS).
1. Kakve promjene su nastupile krajem 19. stoljeća obzirom na pravo obožavanje i kako su bili birani kršćanski starješine?
U POSLJEDNJOJ četvrtini 19. stoljeća počelo se ponovno obnavljati pravo obožavanje kroz malu grupu predanih istraživača Biblije povezanih s Charles Taze Russell (Čarlsom Tejzom Raselom) u Pitsburgu (Pensilvanija). Najprije su nastojali obnoviti pravo biblijsko učenje, čisto od zagađenosti babilonskim običajima i filozofijom. Međutim, početak obnove na području skupštinske organizacije bio je sporiji. Iako su Istraživači Biblije imali starješine i đakone (sluge pomoćnike), u nekim su stvarima još uvijek prevladavale ideje krive religije. Dakle, sve do dvadesetog stoljeća starješine su u skupštinama birani demokratskim glasanjem, dizanjem ruku.
2. Koje visoko mjerilo je i pored toga bilo postavljeno za starješine među Jehovinim narodom?
2 No, čak je i tada za starješine bilo postavljeno visoko mjerilo, jer u Kuli stražari od 1. studenog 1909. godine na str. 325 piše: “Kod izbora starješina, posvećeni trebaju misliti na odgovornosti koje leže na njima; ne bi trebali dati nijedan glas bez temeljnog razmatranja božanske volje i molitve za božansko vodstvo.” U članku se dalje naglašavaju tri osobine dobrog starješine: (1) morao je biti sposoban u poučavanju; (2) trebao je naučavati istinu a ne zabludu; i (3) poniznost i pobožnost morali su biti “najviša i glavna svojstva starješinstva”.
Ponovno uspostavljen teokratski red
3, 4. Koje povijesne promjene su uslijedile u vezi imenovanja osoba za skupštinske odgovornosti: (a) 1919? (b) 1932? (c)1938? i (d) 1971?
3 Prvi korak u cilju ponovnog uspostavljanja teokratskog nadzora imenovanja bio je poduzet 1919. godine. Skupštine su bile pozvane da preporuče jednog revnog brata za službenog ‘rukovoditelja’ radi preuzimanja vodstva u propovijedanju. On ne bi bio podvrgnut lokalnim godišnjim izborima, nego bi bio neposredno postavljen od Udruženja Kule stražare, zakonskog predstavnika skupštine pomazanih. Zatim su ranije izabrani starješine, koji su morali surađivati sa službenim ‘rukovoditeljem’, bili 1932. godine zamijenjeni službenim odborom zrele braće koja su zauzimala razne službene položaje u skupštini, ali ih je i dalje birala skupština. Odustalo se od izraza “starješina” u korist “sluge društva”, “sluge za biblijski studij” itd.
4 Sve do 1938. godine nije se sasvim prestalo s izborima, a tada je bilo objašnjeno da pravo imenovanja ima vodeće tijelo kršćanske skupštine cijelog svijeta. Otada do danas Udruženje je neposredno postavljalo prikladne muževe kao “sluge”, da bi brinuli o raznim skupštinskim dužnostima. Međutim u izdanjima Kule stražare od 1. veljače, 1. ožujka i 1. svibnja 1972. (engl. 1971.) dano je još jasnije razumijevanje uloga (dužnosti) starješine i nadglednika. Dani su pravi i dobri razlozi za ponovnu upotrebu biblijskih izraza, kao što su stariji čovjek ili starješina (presbyteros) i nadglednik (episkopos).
5. a) Zašto treba biti posebno oprezan kod predlaganja starješina? b) Koje činioce treba uzeti u obzir?
5 Još jednom su bila naglašena visoka mjerila postavljanja svetim duhom i iznesena u Božjoj riječi. Zašto? Da bi se naglasila potreba kako starješina treba prije predlaganja za imenovanje biti poštovan i ‘preuzeti vodstvo’ u kršćanskom ponašanju i službi (Jevrejima 13:7, 17). Zato starješinstva ne trebaju prenaglo odlučivati kod davanja prijedloga za nove starješine (1. Timoteju 3:6; 5:22). Sjeti se, da se često utroši više vremena i vode veće rasprave kod brisanja nekog neprikladnog starješine nego kod predlaganja za imenovanje. U stvari, dodatna smjernica koju treba pri tome slijediti jest, da li skupština još prije imenovanja gleda na brata kao da već jeste starješina. Je li stekao njihovo poštovanje ispunjavajući biblijske zahtjeve, tako da se ne dovodi u sumnju njegovo predlaganje?
Izvrsno upravljati svojim domom
6. Koja su neka svojstva potrebna za starješinu obzirom na njegovu obitelj?
6 Razmotrimo ukratko neka svojstva koja apostol Pavao navodi za starješinu i pogledajmo što to danas znači u praksi. Pavao je pisao:
“Ako je tko slobodan optužbe, jedne žene muž, ako su mu djeca vjernici i ako ih ne optužuju zbog razvrata ili nepokornosti” (Titu 1:6, NS)
“Nadglednik, dakle, treba da ... dobro upravlja svojim domom i da ima poslušnu djecu sa svom ozbiljnošću; (ako netko uistinu ne zna upravljati svojim domom, kako će brinuti za Božju skupštinu?)” (1. Timoteju 3:2, 4, 5, NS).
7. Kakva se osjetljiva ravnoteža traži između starješinske odgovornosti prema svojoj obitelji i skupštini?
7 Zahtjev da se ispravno staraju o svom domaćinstvu predstavlja izazov za mnoge starješine. Kako može starješina predvoditi u skupštini, a uz to da ne zanemaruje duhovne i duševne potrebe svoje žene i djece? Nije to lako. Potrebna mu je svakako duhovna zrelost da održi dobru ravnotežu između tih odgovornosti. Ponekad je pripadnicima skupštine potrebno vrijeme i pažnja, koje bi po pravilu trebao pružiti starješina svojoj obitelji. Zašto je toliko važna njegova briga o svojoj obitelji? Pa ako zanemari svoje obiteljske dužnosti ili njegova maloljetna djeca, koju izdržava, postanu duhovni prijestupnici, neće više biti prikladan za starješinu, i uz sve svoje sposobnosti i revnost. Prema tome, trebamo zapamtiti da briga o stadu počinje kod kuće! Da, starješina treba očitovati brižljivu uravnoteženost u svojim zahtjevima prema obitelji i skupštini (Efežanima 5:28-33; 6:4; 1. Timoteju 5:8; 1. Petrova 3:7).
Ne samovoljan, nego razborit
8, 9. Koja svojstva treba pokazivati starješina u svom ophođenju s drugima?
8 Daljnji popis zahtjeva pretežno se odnosi na način međusobnog postupanja starješina i skupštine uopće. Pavao to ovako opisuje u pismima Titu i Timoteju:
“Jer nadglednik kao Božji upravitelj mora biti bez optužbe: ne samovoljan, ne sklon gnjevu,... ne sklon tuči,... koji se samosavladava” (Titu 1:7, 8, NS).
“Ne sklon tuči, nego razborit, ne ratoboran” (1. Timoteju 3:3, NS).
9 Ovi zahtjevi pokazuju da starješina mora biti sličan Kristu u svojoj osobnosti. To je sigurno visoko mjerilo. Ali to mjerilo vrijedi jednako za svakog kršćanina! Svi mi moramo biti oponašatelji Krista, a to znači da moramo biti miroljubivi (1. Korinćanima 11:1). Biblijski pisac Jakov je to ovako izrazio: “A mudrost koja dolazi odozgo, jest prije svega čista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosrđa i dobrih plodova, ...U miru se sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir” (Jakov 3:17, 18, ST).
10, 11. a) Kako bi mogao stav starješine utjecati na skupštinu? b) Kakva stajališta trebaju prevladavati čak i onda kada postoje razlike u mišljenju?
10 “Činimo li mir” mi starješine? Nijedan starješina neće poželjeti biti uzrok svađe i nesloge. Starješinstvo treba u tome davati dobar primjer. Stoga skupštinu neće uzbuđivati rasprave među starješinama. Neka bi se svi sjećali Pavlovih riječi: “Hoću, stoga, da se muževi i nadalje mole na svakom mjestu podižući vjerne ruke bez gnjeva i svađe” (1. Timoteju 2:8, NS).
11 Povremeno će se pojaviti razlike u mišljenjima. Razborit čovjek neće biti samovoljan i tvrdoglav, iako je možda snažne osobnosti. On će biti spreman popustiti kada se ne radi o povredi biblijskih načela. Kad su čak i ona uključena, on će smatrati mudrim samosvladavati se. On će se sjetiti načela zapisanog u 1. Korinćanima 13:4, 5, da se ljubav “ne razdražuje” (Kološanima 3:12-14).
Držati se čvrsto pouzdane riječi
12. Koji daljnji važan zahtjev naglašava Pavao?
12 Što će pomoći starješini razvijati daljnje važne sposobnosti? Što može učiniti u nekim slučajevima da bi ih zadržao? Odgovor nalazimo u Pavlovim riječima:
“Koji se čvrsto drži pouzdane riječi obzirom na svoju sposobnost poučavanja, da bi mogao i opominjati sa zdravom naukom i koriti one koji se protive” (Titu 1:9, NS).
“Sposoban da uči” (1. Timoteju 3:2, NS).
13. Zašto treba starješina pokloniti naročitu pažnju svom duhovnom zdravlju?
13 Što može učiniti starješina da bi se ‘čvrsto držao pouzdane riječi’ i bio ‘sposoban da uči’? Najprije si mora odvojiti vrijeme za redovit osobni studij Biblije. To uključuje i njegovu pripremu za kršćanske sastanke i govore koji su mu dodijeljeni. U korist njegovog vlastitog duhovnog zdravlja trebao bi izbjegavati površnost. Mogao bi, na primjer, na brzinu podvući odgovore u studijskom članku Kule stražare — ali, znači li to da je zaista proučio gradivo? Da li je potpuno razumio razvoj teme? Da li je provjerio citirane biblijske stavke da bi utvrdio njihovu primjenu? Očito je to nemoguće ako samo na brzinu podvuče odgovore. Osobni i obiteljski studij zahtijeva vrijeme (Jozua 1:8; Psalam 1:2; 77:6, 12).
14. Što može starješina učiniti da bi posvetio pažnju svojoj vještini učenja?
14 Kao drugo, radi ispunjenog plana rada, starješina nema vremena za sve i zato mora posvetiti posebnu pažnju kršćanskim izdanjima i člancima, koji stoje u neposrednoj vezi s njegovom ‘vještinom učenja, opominjanja i ukoravanja’. Jednostavnu pomoć u tome predstavlja uredna i dobra osobna biblioteka. Starješina posebno treba moći brzo naći točna biblijska objašnjenja, a to znači, da se treba redovito koristiti popisom objašnjenih stavaka ili tema (načinjenih osobno ili) izdatim od Kule stražare. Zašto je sve to tako važno? Apostol Pavao je pisao: “Neprestano pazi na sebe i na svoje učenje. Ustraj u tome, jer radeći ovo spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1. Timoteju 4:16, NS).
15. Zašto je opasan nebiblijski savjet?
15 Da, savjet starješine može uključivati život i spasenje. Na primjer, u stvarima povezanim sa pobačajem (abortusom), transfuzijom krvi i kršćanskom neutralnošću, starješina može snažno utjecati i djelovati dobro ili loše kako na svoju tako i na tuđu savjest, kao i na odnos pojedinaca prema Jehovi. Stoga možemo razumjeti da nije mudro odgovarati na pitanja kada nismo potpuno sigurni obzirom na biblijska načela koja su tu uključena. Savjet koji nema zdravu biblijsku podlogu može prouzročiti nepopravljivu štetu (Filipljanima 1:9, 10).
16. Zašto su neki starješine upali u težak grijeh i da li je to mala stvar?
16 Iz još jednog razloga trebaš voditi računa o sebi kao starješini, a to je potreba gajenja i podržavanja bliskog odnosa s Jehovom. Nažalost, neki su starješine zanemarili taj odnos do te mjere, da su zapali u takve grijehe kao što je preljub. Kako je to bilo moguće? Jednostavno zato jer su dopustili da Jehova i njegova obećanja postepeno izblijede iz njihovog života. Zamaglio im se duhovni vid i prevladale su sebične tjelesne želje. Nekoliko starješina se ogriješilo o bračni zavjet; bili su ravnodušni prema sramoti koju su nanosili na Jehovino sveto ime i prema boli koju su nanijeli svojim dragim. Takvi su ljudi sigurno bili uzroci spoticanju. Njihov grijeh se ne može lako opravdati ili odbaciti, samo zato jer živimo u doba seksualne slobode (Matej 13:41; 18:7-9; Jevrejima 13:4).
Vjerni starješine i njihove žene
17. Koji izvanredan primjer daje većina starješina?
17 S druge strane, mora se priznati i to, da starješine širom svijeta s malim izuzecima, čvrsto stoje u čistoći i istini. Njihov izvrstan primjer u više od 45 000 skupština predstavlja izvor ohrabrenja Božjem narodu. U ovim ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’, marljivi nadglednici su, kao i apostol Pavao, zaposleni dan i noć (2. Timoteju 3:1, NS; Djela apostolska 20:31). Ti starješine su spremni posjetiti duhovno bolesnu osobu u njenom stanu, bez obzira na udaljenost ili vremenske prilike. I kako je divno vidjeti da ti ‘stariji muževi’ redovito preuzimaju vodstvo u službi propovijedanja!
18. Koju izvanrednu ulogu igraju u skupštini žene starješina?
18 Mi također jako cijenimo žrtve, koje ponekad podnose žene starješina! Ponekad ostaju te žene kod kuće dok njihovi muževi posjećuju posebne sastanke ili vrše pastirske posjete. Ponekad moraju odustati od brižljivo pripremljenih osobnih planova radi nekog hitnog problema u skupštini. Da, mi pohvaljujemo te vrsne sestre i zato jer su obazrive i izbjegavaju izvlačiti od muževa povjerljive stvari. One pokazuju poštovanje starješinama i koriste skupštini. (Usporedi Rimljanima 16:12; Titu 2:3-5.)
19. a) Što znači biti starješina? b) Koje si pitanje mogu postaviti predani muškarci koji nisu starješine?
19 Ako sada ponovno razmatramo ulogu starješina u kršćanskoj skupštini i vidimo kako je velika većina samopožrtvovna i preuzima vodstvo na izvanredan način, srca nam zaigraju iz zahvalnosti prema Jehovi što je uveo to ljubazno uređenje. Sposobni ljudi, koji cijene duhovne vrijednosti, stavljaju se na raspolaganje za službu u skupštini! Zato je Pavao mogao reći Timoteju: “Tko teži za nadgledničkom službom, čezne za izvanrednim poslom.” Taj ‘izvanredan posao’ ne uključuje položaj, moć i prestiž, kao što je to slučaj u kršćanstvu. On traži nesebičnost, žrtve i služenje. Ako si ti predani i kršteni muškarac a nisi još starješina — jesi li spreman iz čistih poticaja težiti za tom odgovornošću? (1. Timoteju 3:1, NS; Luka 17:10).
20, 21. a) Kako trebamo gledati na vjerne starješine u skupštini? b) Što još pokazujemo ako tako činimo?
20 U skupštini se poštuju oni, koji vjerno preuzimaju vodstvo. Vjerni pripadnici skupštine spremno se odazivaju na njihov ljubazni primjer i slijede Pavlov savjet: “Sjećajte se onih koji predvode među vama, koji su vam propovijedali Riječ Božju; promatrajući ishod njihova življenja, oponašajte njihovu vjeru. Budite poslušni onima koji predvode među vama i pokoravajte im se, jer oni brinu o vašim dušama kao oni koji će o tome položiti račun; da to mogu činiti s radošću a ne uzdišući, jer bi vam to bilo na štetu” (Jevrejima 13:7, 17, NS).
21 Svi se pokoravajmo teokratskom uređenju i poštujmo starješine, koji iskreno predvode, tako da to mogu činiti s radošću a ne uzdišući. Čineći to, pokazujemo da poštujemo i vrhovnog nadglednika Jehovu i njegovog nadglednika—pomoćnika, Isusa Krista (1. Petrova 2:25; Otkrivenje 1:1; 2:1–3:22).
Sjećaš li se?
□ Koje visoko mjerilo se zahtijevalo od ‘glasanjem izabranih starješina’?
□ Koji su koraci učinjeni od 1919. do 1938. g. u pravcu obnavljanja teokratskog reda u kršćanskoj organizaciji?
□ Koju ravnotežu mora sačuvati starješina da bi ispunio svoje odgovornosti prema obitelji i skupštini?
□ Koje izvanredne osobine trebaju pokazati starješine u ophođenju s drugima?
□ Zašto je važno da se starješina ‘čvrsto drži pouzdane riječi’?
□ Zašto trebamo biti zahvalni za starješinsko uređenje u skupštini?
[Slika na stranici 24]
Starješina mudro provodi vrijeme s obitelji u službi propovijedanja
[Slika na stranici 26]
On također planira vrijeme i za uživanje u zdravoj razonodi sa svojim voljenima