Pomogni svojoj djeci da budu blizu Boga
S NEŠTO manje od tisuću riječi opisuju pisci Biblije prvih trideset godina Isusovog života. No sa desecima tisuća riječi izvještavaju posljednje tri i pol godine. To je zato, što je javna služba Isusa Krista — a ne njegovo rođenje, djetinjstvo i mladenačko doba — glavna tema evanđelja. I pored toga, kratki biblijski osvrti na Isusovo djetinjstvo pokazuju da i djeca i omladinci mogu biti blizu Boga.
Kada otvorimo svoju Bibliju i to 2. poglavlje evanđelja po Luki, čitamo kako je dvanaestogodišnji Isus sjedio u hramu ‘među učiteljima’ Božjeg zakona. On “ih je slušao i pitao”, a oni su se čudili ‘njegovom razumijevanju i njegovim odgovorima’ (Luka 2:46, 47, NS). Osim toga još čitamo, da je napredovao u mudrosti i razumijevanju dok je rastao (Luka 2:40, 52).
Kako možemo objasniti, otkuda Isusu ta duhovna naklonjenost? Unekoliko je to zasluga njegovih roditelja. Kao Židovi bili su obavezni slijediti Jehovin savjet o odgajanju djece. Božji prorok Mojsije je rekao: “Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:6, 7, ST). Bog se nesumnjivo pobrinuo da mu Sin dođe u obitelj, koja će slijediti taj savjet. Takvo zanimanje za svoju djecu moraju danas pokazati roditelji. Pomažeš li svojoj djeci, da upoznaju Jehovu i da mu žele služiti?
“Od najranijeg djetinjstva”
Poučavanje o duhovnim stvarima ne možemo jednostavno odlagati dok djeca ne odrastu. Timotej je naprimjer izrastao u izvanrednog kršćanina. “Od ranog djetinjstva” poučavan je Svetim spisima (2. Timoteju 3:15). U skladu s tim, može se nekad vidjeti kršćanske majke kako glasno mole Jehovu za blagoslov prije nego svojem djetetu daju bočice s hranom. I nije čudno da ti mališani uskoro kažu “amen” na kraju tih molitava! To je prvi mali korak u pomaganju razviti cijenjenje za sve duhovne i materijalne darove koje su primili od Boga.
Kod Majkla i Sefore (sedam i osam godina) zapaženi su rezultati dobrog roditeljskog poučavanja. Kada su jednom pošli sa svojim roditeljima na izlet, oboje su preuzeli inicijativu i molili Boga za vodstvo i zaštitu. Kada su stigli na cilj, djeca se nisu zaboravila zahvaliti Jehovi za to što su sretno stigli.
Kristian i Erik (tri i šest godina) otišli su sa svojim roditeljima u park. I kako se to ponekad dešava s djecom — odjednom su se izgubili. A što su ti mališani radili u trenutku kada su ih pronašli roditelji? Upravo su se molili Jehovi da im pomogne!
Na mnogo načina možemo uspješno poučavati djecu dok su još sasvim malena. Na jednom velikom kongresu Jehovinih svjedoka u Belgiji doveli su na pozornicu trogodišnjeg Dina i postavili ga na visoku stolicu. Predavač ga je zamolio da pred slušateljima nabroji imena svih 66 knjiga Biblije. Možeš li ih ti nabrojiti? Dino je mogao! On je dalje napredovao zahvaljujući pomoći svojih roditelja, a danas služi kao putujući nadglednik Jehovinih svjedoka. Istina je da nisu sva djeca jednako sposobna za učenje, ali ovaj primjer pokazuje, koliko je korisno poučavanje o duhovnim stvarima.
Maloj djeci možemo prenositi čak i određeno razumijevanje biblijskih nauka, četverogodišnji Kaj iz Velike Kneževine Luksemburga, koji je išao u dječji vrtić, odbio se priključiti ostaloj djeci u molitvi. Kada su ga upitali zašto odbija, odgovorio je: “Mi ne vjerujemo u trouglog boga!” Iako Kajova predodžba o katoličkom trojednom božanstvu nije bila sasvim točna, ali je njemu bila dovoljna da zna da se ne treba moliti takvom božanstvu (Marko 12:29).
Učiniti Boga sastavnim dijelom njihova života
Djeca imaju ponekad problema. Umjesto da te probleme zadržavaju za sebe, oni se trebaju povjeriti roditeljima. Djecu treba ohrabriti da ‘bace na Jehovu svoje breme’ (Psalam 55:22). Može im se pomoći razumjeti da Jehova ne prezire njihove molbe, jer je Isus Krist, njegov sin, rekao: “Pustite dječicu k meni, nemojte im priječiti” (Marko 10:14, ST). Djecu treba poučiti da se mole Bogu preko Isusa Krista (Ivan 14:6).
Kada se djeca nauče oslanjati se na Jehovu za pomoć i kada vide rezultate tog svog oslanjanja, to se često snažno odražava na njihovu vjeru. Mladi čovjek imenom Džeki, koji sada služi u jednoj podružnici Udruženja Kule stražare, priča jedno iskustvo koje je doživio kad je imao 14 godina: “Te godine je planiran naš pokrajinski sastanak upravo onog vikenda prije završnih ispita. Poteškoća je bila u tome, što nam je nastavnik dao tek u petak gradivo za pripremanje. O tome sam porazgovarao sa svojim roditeljima i mi smo odlučili da ja ipak ne bi trebao propustiti program pokrajinskog sastanka, iako bi mi tako preostalo jako malo vremena za učenje (Jevrejima 10:24, 25). Molio sam se Jehovi da mi pomogne u mojim naporima da se što bolje pripremim za ispite.
Došao je ponedjeljak ujutro i svi su učenici bili jako nervozni jer su nam ovo bili prvi puta usmeni ispiti. Ja sam se opet pomolio Jehovi da bude uz mene. I što se dogodilo? Dobio sam od svih učenika najbolje ocjene iz predmeta koje smo polagali toga dana. Jedan nastavnik iz komisije postavljao mi je dodatna pitanja i uz to primijetio: ‘Želio sam vidjeti koliko još zna.’ Ja sam mu ipak mogao odgovoriti na pitanja.”
Što je Džeki naučio iz tog divnog ishoda? “Osjetivši Jehovinu pomoć približio sam mu se još više. Naučio sam, da se ne trebamo ni za što brinuti, nego se obraćati Jehovi Bogu, “sa svakom prošnjom i molitvom” (Filipljanima 4:6, 7, ST).
Da, važno je da mi pomognemo svojim mladima da “poznaju” Jehovu, tako da bi ga učinili sastavnim dijelom svog svakodnevnog života. Neće li biti za njih još veći poticaj da i dalje vjerno služe Jehovi, kada sami osjete da je Jehova uz njih, nego kad samo čuju i čitaju o njemu? Poučavati ih u tom pravcu svakako nije lako. Ipak djeca ne zaboravljaju tako brzo oduševljenje i savjesnost svojih roditelja, koji im prenose duhovno naslijeđe spoznaje o Jehovi. A ni Jehova neće zaboraviti takva savjesna nastojanja (Jevrejima 6:10-12). Trudimo se mi, roditelji, da pomognemo svojoj djeci postići nagradu — “vječni život” — koju naš nebeski Otac stavlja u izgled onima koji njega poznaju i koji su njemu poznati (Ivan 17:3).