Tko su pravi evanđelizatori?

BEZ obzira gdje živiš, pokret evanđeliziranja koji je započeo s Isusom Kristom, na ovaj ili onaj način utjecao je i na tvoj život. Ali, ne širi pravu vijest Božje Riječi svaki koji tvrdi da zastupa Isusa. A ni svi evanđelizatori nisu ili nisu bili potaknuti istom misionarskom revnošću koja je odlikovala Isusove učenike u prvom stoljeću.

Za crkve kršćanstva, doduše, danas djeluje na cijelom svijetu otprilike 220 000 misionara, ali odgovaraju li ovi mjerilu za prave evanđelizatore? Kršćansko evanđeliziranje ne bi trebalo biti neka vrst duhovnog imperijalizma, pri kome bi propovjednici služili kao zastupnici kolonizatorskih svjetskih sila. (Usporedi Jakov 4:4.) Osim toga, pravo kršćansko evanđeliziranje ne bi moglo zastupati takozvanu teologiju oslobođenja i zalagati se za korjenite promjene političkog i društvenog poretka. Isus nije imao na umu ni moralizirajuće propovjednike koji šire svoju verziju “teologije blagostanja” preko radia i televizije (Ivan 17:16; Matej 6:24). Što zapravo znači biti evanđelizator?

Što je pravo evanđeliziranje?

Prema jezicima na kojima je Biblija bila prvobitno napisana, evanđelizator je objavitelj jedne radosne poruke ili dobre vijesti.a Dobre vijesti o čemu? O spasenju, pravednoj vladavini i miru. U Izaiji 52:7 kaže se, primjerice: “Kako su krasne na gorama noge onoga koji nosi dobre glase, koji oglašuje mir, koji javlja dobro, oglašuje spasenja, govori Sionu: Bog tvoj caruje!”

A kod rođenja Božjeg sina, anđeo je pastirima rekao: “Ne bojte se, jer gle, javljam vam veliku radost, koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodio spasitelj, koji je Krist Gospodin, u gradu Davidovu” (Luka 2:10, 11). Dakle, dobra vijest govori o Isusu Kristu.

Oko 30 godina kasnije, Isus je na Sabatni dan otišao u sinagogu Nazareta i ustao da čita. “I dali su mu svitak proroka Izaije, i otvorivši knjigu našao je mjesto gdje je bilo zapisano: ‘Jehovin duh je na meni, jer me pomazao da objavim dobru vijest’”. Kad je završio s čitanjem “smotao je svitak, vratio ga poslužitelju i sjeo; oči svih u sinagogi bile su uprte u njega. Tada im je rekao: ‘Danas su se ispunile ove Riječi iz Pisma koje ste upravo čuli’”. Isus je bez smunje bio propovjednik dobre vijesti i njegova dobra vijest je govorila o “Kraljevstvu Božjem” (Luka 4:17–21; 8:1, NS).

Isus je usporedio svoje djelo evanđeliziranja sa žetvom i rekao da je “žetva velika, a radnika malo” (Matej 9:36–38, NS). Zato je ovlastio i svoje učenike da budu evanđelizatori i odgovarajuće ih poučio (Matej, 10. poglavlje; Luka 10. poglavlje). Poput njihovog Učitelja, u prvom su redu objavljivali “Kraljevstvo nebesko” (Matej 10:7). Ali, nisu se samo Isusovi apostoli posvetili objavljivanju Kraljevstva.

Kada je u Jeruzalemu uslijedilo progonstvo protiv mlade kršćanske skupštine, “svi se rasijaše po krajevima Judejskim i Samarijskim osim apostola”, kako doznajemo iz povijesnog izvještaja u Djelima apostolskim 8:1. Jesu li se rasijani učenici sakrivali i sklanjali od straha? Nikako ne, jer u 4. retku se nadalje kaže: “A oni što se bijahu rasijali prolažahu propovijedajući riječ.” Na taj način su evađelizatori prvog stoljeća ubrali veliku žetvu.

Zanimljivo, u Teološkom rječniku Biblije (A Theological Word Book of the Bible) kaže se: “U N[ovom] Z[avjetu] propovijedanje nema ništa s držanjem propovijedi obraćenima, kako je danas ponajčešće slučaj, nego se odnosi uvijek na to, objaviti nekršćanskom svijetu Božju ‘dobru vijest’”. Dakle, svi su kršćani evanđelizatori i njihovo evanđeliziranje ne ograničava se na držanje govora ljudima iste vjere.

Pa, kako glasi tema današnjeg evanđeliziranja? Isus je za naše dane prorekao da će se “propovijedati... ovo evanđelje o kraljevstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći posljedak” (Matej 24:14). A Isus je zadužio kako one koji su ga vidjeli kako uzlazi na nebo, tako i svoje kasnije sljedbenike da mu budu “svjedoci”, i to “u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:8, vidi i Matej 28:19, 20).

Prema tome, evanđelizator objavljuje uglavnom dobru vijest o Jehovinom kraljevstvu u rukama Isusa Krista, Kneza mira, koga je Bog postavio vladarem (Izaija 9:6). Ona uključuje sve istine koje je Isus izrekao, a koje su njegovi učenici zapisali. Pravi evanđelizatori danas drže se savjesno ove teme.

Tko podupire pravo evanđeliziranje?

Pravi evanđelizatori obožavaju Jehovu kao svog Boga. On je veliki evanđelizator, on podupire propovijedanje dobre vijesti (Galaćanima 3:8; Otkrivenje 10:7). On želi da svi ljudi čuju i poslušaju njegovu vijest. “Zaista vidim da Bog nije pristran”, izjavio je apostol Petar maloj grupi ljudi u Cezareji, lučkom gradu na Sredozemnom moru. “Nego mu je iz svakog naroda ugodan onaj koji ga se boji i pravedno postupa. On je poslao riječ sinovima Izraelovim da im objavi mir kroz Isusa Krista; on je Gospodin svima” (Djela apostolska 10:34–36, NS).

U Bibliji je prorečeno da će u našim danima ponovno biti evanđelizatora koji će također ubrati veliku žetvu (Otkrivenje 14:15, 16). Sljedeći članak sadrži neka od iskustva koja doživljavaju Jehovini svjedoci u ovom djelu žetve. Pažnju zaslužuje i izvještaj na stranicama studijskog članka “Posljednji dani – vrijeme žetve”. Pa, razgovaraj jednom s Jehovinim svjedocima kad te posjete i uvjeri se u to da su oni danas pravi evanđelizatori.

[Bilješka]