Uskrsenje — za koga i kada?

ZBILO se to 32. g. n. e. u Betaniji, gdje je Lazar živio sa svoje dvije sestre, Martom i Marijom. Sestre su Isusu poslale poruku da je Lazar bolestan. Isus je volio Lazara i njegove sestre, pa je krenuo put Betanije. Na putu je obavijestio svoje učenike: “Naš prijatelj Lazar spava, ali ja idem da ga probudim.” Učenici su mislili da Isus govori o doslovnom snu. Zato je Isus jasno rekao: “Lazar je umro” (Ivan 11:1-15, ST).

Putnici su stigli četiri dana nakon smrti Lazara. Kad je Isus ugledao Mariju i druge kako plaču, “Isus proplaka”, pokazujući svoju duboku ljubav i suosjećajnost (Ivan 11:17, 35, ST). Lazarovo mrtvo tijelo se nalazilo u špilji. Isus je rekao da sklone kamen koji je zatvarao ulaz u grob. Pomolio se svome Ocu te zatim glasno uzviknuo: “Lazare, iziđi!” Lazar je izišao. Kakva je to samo radost bila njegovim sestrama! (Ivan 11:38-45).

Ovaj događaj pruža stvarnu nadu u uskrsenje. Međutim, općenito, smrt je strašan neprijatelj koji uzima naše voljene bez izgleda da će ih Isus istog trena uskrsnuti. Kao što dobro znamo, mnogi od tih dragih ljudi su dobre i vrlo ljubazne osobe. Zato se postavlja očito pitanje ...

Zašto ljudi moraju umirati?

Ako želimo točan, pouzdan odgovor, moramo se osvrnuti na početak čovječanstva u Edenskom vrtu. Ispitujući Adamovu poslušnost, Bog mu je tamo zapovijedio da ne jede ploda sa određenog stabla. Ako bi on i Eva jeli taj plod, rekao je Bog, ‘zacijelo će umrijeti’ (1. Mojsijeva 2:17, ST). Navedeni od Sotone, nisu poslušali Boga te su pali na tom odsudnom ispitu. Rezultat je bio smrt.

Zašto takva kazna za naizgled malen prekršaj? Njihovo djelo jest bilo maleno, ali je prekršaj bio smrtno ozbiljan — pobuna savršenih ljudi. Adam i Eva protiv svoga Stvoritelja. Više nisu bili savršeni, i Bog je izrekao smrtnu kaznu. No, Bog se pobrinuo da ta pravedna kazna za Adamovo potomstvo bude preinačena. Kako? Pavao je pisao da “Krist Isus ... dade samog sebe kao otkup mjesto sviju” (1. Timoteju 2:5, 6, ST; Rimljanima 5:17).

U kakvom se stanju nalaze mrtvi?

Lazar je bio mrtav četiri dana. Da si ti umro, no u stvari četiri dana bio živ u duhovnom svijetu, i nakon toga uskrsnut, ne bi li o tome želio govoriti drugima? Lazar nije ništa rekao da je živ u nekom drugom svijetu. U Bibliji stoji: “Mrtvi ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5; Psalam 146:3, 4).

Razmotri dublji smisao toga. Milijuni ljudi vjeruju u čistilište, iako se ta riječ ne pojavljuje u Bibliji. Još više ljudi vjeruje u postojanje ognjenog pakla. Međutim, ti čak ni neprijatelja ne bi vječno pekao u vatri. Ako ti ne bi učinio nešto tako okrutno, da li bi to učinio naš Stvoritelj pun ljubavi, podvrgavajući pojedince mučenju u paklenoj vatri? No ipak, molimo te da razmisliš o utješnoj, gore spomenutoj biblijskoj tvrdnji — da “mrtvi ne znaju ništa”.

Prema Bibliji, broj onih koji će se Kristom vladati na nebu relativno je malen. Isus ih je opisao kao “malo stado” (Luka 12:32). Apostol Ivan je vidio kako “Janje [Isus Krist] stoji na [nebeskoj] gori Sion, i s njim sto četrdeset i četiri tisuće ... koji su kupljeni sa zemlje.” (Otkrivenje 14:1-3, NS). To, dakle, znači da su te osobe bili ljudi, da su umrli, i da su kasnije uskrsnuli u život na nebu sa Kristom.

Kao što možeš i misliti, ljudima je pružena pomoć u razumijevanju tih biblijskih istina — da ne postoji čistilište ni vatreni pakao, ali da postoji nada da mrtvi mogu uskrsnuti na nebo. Međutim, ako uskrsnulih na nebo ima tako malo, kakva nada postoji za druge?

Zemaljsko uskrsenje

Isus Krist je otvorio, ili inaugurirao, put za uskrsenje u život na nebu. (Jevrejima 9:24; 10:19, 20). Zbog toga Ivan Krstitelj neće imati udjela u nebeskom uskrsenju jer je bio ubijen prije nego je Isus umro i otvorio put za nebeski život. Isus je rekao: “Nije ustao veći od Ivana Krstitelja. Ali najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega” (Matej 11:11, ST). Kakvu nagradu Bog ima za ovog vjernog čovjeka i za druge poput njega koji su umrli?

Otvori svoju Bibliju na Lukinom evanđelju, 23. poglavlju, i pročitaj retke 39 do 43. Jedan od zločinaca koji je bio na stupu pokraj Isusa je rekao: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!” Isus mu je obećao da će se naći u raju. To nije nebeski, već zemaljski raj, kakav je bio i prvi Raj.

Uskrsenje — izvor utjehe

Ovaj bi punovaljani biblijski izgled trebao biti vrlo utješan, kako možemo s razlogom očekivati. Zašto? Jer je Jehova ljubav (1. Ivanova 4:8). Kad je dopustio da njegov Sin umre sramnom smrću, Bog je zapravo pokazivao njegovu divnu osobinu, ljubav. Nešto ranije, Isus je rekao: “Jer je Bog toliko ljubio svijet [čovječanstvo] da je dao svog jedinorođenog Sina, da tkogod pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16, NS).

Isus je također pokazao izuzetnu ljubav time što je dao svoj život kao otkupninu za ljude koji vjeruju. On sam je rekao: “Kao što ni sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge” (Matej 20:28).

Carolann, koju smo spomenuli u prvom članku, koja je izgubila svoje voljene u strašnoj nesreći, nakon toga osjećala se obamrlom. Ipak, imala je utjehu u spoznaji da njeni dragi nakon smrti ne trpe nikakve muke. Što joj je još pomoglo da se održi? Ljubav i iskrene sućuti koje su joj iskazivala njena duhovna braća, Jehovini svjedoci, pokazale su se od velike pomoći (Psalam 34:18).

Uvelike je pomogla molitva Jehovi. Mnoge bi se noći probudila misleći da je sve samo ružan san, a zatim ju je udarila stvarnost. Ponizna molba Jehovi umirila bi je, pa je još dublje cijenila ono što je zapisao Pavao: “Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu” (Filipljanima 4:6, 7, ST).

Shirley pruža drugi primjer o tome kako je utješna nada u uskrsenje. Njen je mlađi sin Riccardo na mjestu umro kada je težak komad betona pao na njegova prsa, te se raspuklo njegovo malo srce. Nakon te tragedije, u januaru 1986, Shirley je rekla prijateljima: “Bilo je to poput noćne more.” U Katoličkoj crkvi je čula ove riječi: “Bog će suditi živima i mrtvima.” Shirley je počela razmišljati: ‘Ako će Bog suditi živima i mrtvima, kako se onda može znati kuda ljudi idu nakon smrti? Ako su na nebu, zašto ih kasnije treba uskrsnuti da bi bili suđeni? Nadalje, kako mogu uskrsnuti ako su živi i na nebu?’ Biblija nigdje ne spominje uskrsenje živih, već samo mrtvih.

Shirley je o ovom problemu upitala svog muža, pošto je on bio upoznat sa Biblijom. Kad je jednom shvatila što o tome govori Biblija, Shirley se više nije vratila u crkvu. Jedan njezin rođak, Jehovin svjedok, počeo je sa Shirley i njenim mužem proučavati Bibliju u martu 1986, a nedavno su se njih dvoje krstili. Ona sada zaključuje: “Tako je divno znati istinu, znati o uskrsenju, i znati kako je Jehova divna osoba.”

Uskrsenje — kada?

Apostol Ivan je u viziji vidio “veliko mnoštvo koje nijedan čovjek nije mogao izbrojati, iz svakog naroda i plemena i jezika, kako stoji pred prijestoljem i pred Janjetom” (Otkrivenje 7:9, NS). To što veliko mnoštvo ‘stoji pred Božjim prijestoljem’, u skladu je sa činjenicom da oni trebaju živjeti na Zemlji (Izaija 66:1). Ako neki od njih sada umru, kada će biti uskrsnuti? Biblija ne daje točan datum, ali to će se desiti nakon dolazećeg rata u kome će Bog sa Zemlje odstraniti sve one koji nisu voljni živjeti po njegovim pravednim mjerilima (2. Solunjanima 1:6-9). To će otvoriti put za Sudnji dan i uskrsenje svih onih koje Bog promatra kao da stoje u redu za zemaljsko uskrsenje (Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 24:15). Ispunjenje biblijskog proročanstva dokazuje da će se ovi uzbudljivi i čudnovati događaji uskoro odigrati (Otkrivenje 16:14-16).

Isusa su njegovi učenici jednom zapitali: “Što će biti znak tvoje prisutnosti i svršetka sustava stvari”? U odgovoru je Isus spomenuo ratove, nestašice hrane, potrese, bolesti i po svijetu rašireno djelo propovijedanja dobre vijesti o Kraljevstvu (Matej 24:3-14; Luka 21:7-11).

Ovo značajno proročanstvo doživljava svoje ispunjenje od 1914, kada je započeo prvi svjetski rat. U njemu su poubijani milijuni ljudi i u mnogim zemljama došlo je do gladi i nestašice hrane. Svjetska situacija je bila mnogo gora za vrijeme i nakon drugog svjetskog rata.

Što se tiče bolesti, mnogi smatraju AIDS najgorim primjerom. “Epidemija je toliko proširena i tako smrtonosna da je stručnjaci uspoređuju sa crnom smrti koja je u četrnaestom stoljeću pobila četvrtinu evropske populacije.” (Reader’s Digest, June 1987).

Nasuprot takvim strahotama, kakav će divan događaj biti uskrsenje! Bit će to vrijeme nezatomive radosti kad će obitelji u kojima je smrt rastavila najdraže, kao što su obitelji Carolann i Shirley, ponovo biti na okupu! Jasno je da je sada razumno da svoj život uredimo u skladu sa Božjom voljom, i da tako dođemo u obzir da budemo prisutni prilikom uskrsenja.

[Slika na stranici 6]

U Bibliji stoji da, kao što drvo može biti posječeno i opet niknuti, Bog može podignuti iz mrtvih one koji se nalaze u njegovom sjećanju (Job 14:7-9, 14, 15)