Hoditi kao suradnici u istini
Vrhunci iz Druge i Treće Ivanove
SPOZNAJA istine je oznaka po kojoj se mogu prepoznati Jehovini obožavatelji (Ivan 8:31, 32; 17:17). Hoditi u božanskoj istini je prijeko potrebno za spasenje. A Božji sluge moraju biti suradnici u istini.
Drugo i treće nadahnuto pismo apostola Ivana govori o ‘hodanju u istini’ (2. Ivanova 4; 3. Ivanova 3, 4). Treća Ivanova također potiče na suradnju ‘suradnika u istini’ (3. Ivanova 5-8, NW). Vjerojatno su oba pisma napisana u Efezu ili okolini oko 98. n. e. No, ono o čemu govore može biti od koristi i Jehovinom narodu danas.
Druga Ivanova naglašava istinu
Druga Ivanova najprije ističe istinu i ljubav, te opominje protiv ‘antikrista’ (reci 1-7). Pismo je upućeno “izabranoj Gospođi” (St), vjerojatno osobi. Međutim, ako je poslano skupštini, njena ‘djeca’ su bili duhom rođeni kršćani ‘izabrani’ od Boga za nebeski život (Rimljanima 8:16, 17; Filipljanima 3:12-14). Ivan se radovao da su pojedini ‘hodili u istini’ i na taj način se odupirali otpadu. Ipak, trebali su se zaštititi od ‘antikrista’, koji ne priznaje da je Isus došao u tijelu. Jehovini svjedoci danas uzimaju u obzir takvu opomenu protiv otpada.
Ivan nadalje daje savjet za suočavanje sa otpadnicima, a zatim zaključuje osobnim željama i pozdravima (reci 8-13). Kroz aktivnosti kao što je propovijedanje, on i drugi donijeli su plodove koji su se odražavali u promjeni mišljenja onih kojima je poslao svoje pismo. Samo ako se duhovno ‘čuvaju’, oni će ‘primiti potpunu plaću’, koja očito uključuje nebesku ‘krunu’ namijenjenu vjernim pomazanicima (2. Timoteju 4:7, 8, NW). Ako bilo tko “ne stoji u nauci Kristovoj” koja mu je bila dostupna, oni ga nisu trebali ‘primati u kuću i pozdravljati ga’, tako da ne bi postali suučesnici u njegovim ‘zlim djelima’. Nakon izražavanja nade da će doći i sa tim suvjernicima razgovarati licem u lice, Ivan zaključuje pozdravima.
Treća Ivanova ističe suradnju
Treća Ivanova je upućena Gaju i prvo obraća pažnju na ono što je on učinio za suvjernike (reci 1-8). Gaj je ‘u istini hodio’ držeći se cjelokupnog kršćanskog učenja. On je također ‘vjerno radio’ podupirući braću koja su u posjetu. Ivan je pisao: “Mi smo dužni pružati gostoprimstvo takvim ljudima, da i mi postanemo sudionicima u istini” (NW). Jehovini svjedoci danas pružaju slično gostoprimstvo putujućim nadglednicima.
Nakon uspoređivanja lošeg ponašanja Diotrefa sa Demetrijevim, Ivan zaključuje svoje pismo (reci 9-14). Častoljubivi Diotref nije pokazao poštovanje za Ivana. Čak je pokušao izbaciti iz skupštine one koji su gostoprimljivo primili braću. Ipak, izvjesni Demetrije je naveden kao dobar primjer. Ivan se nadao da će uskoro vidjeti Gaja i zaključio pozdravima i željom da se Gaj raduje miru.
[Okvir/slika na stranici 30]
Papir, pero i crnilo: Ivan je želio posjetiti ‘izabranu Gospođu’ i njenu ‘djecu’ umjesto da piše mnogo toga “papirom i crnilom”. Umjesto da nastavi pisati Gaju “crnilom i perom”, apostol se također nadao da će ga uskoro vidjeti (2. Ivanova 1, 12; 3. Ivanova 1, 13, 14, St). Grčka riječ prevedena sa ‘pero’ (kálamos) odnosi se na trsku i može se prevesti sa “trska za pisanje”. Kod Grka i Rimljana pero od trske bilo je zaoštreno i zarezano poput guščijeg pera za pisanje kasnijeg doba. Grčka riječ mélan, prevedena sa ‘crnilo’, oblik je srednjeg roda od pridjeva muškog roda mélas, što znači “crn”. U najstarijim crnilima, pigment je bio ugljeno crnilo — bilo u obliku čađi dobivene iz izgorjelog ulja ili drveta, ili kristalnog ugljenog praha biljnog ili životinjskog porijekla. Obično su crnila bila spremana u obliku osušenih šipki ili plosnatih komada, koje je pisar namočio i nanosio svojim kistom ili trskom. Papir tog vremena bio je tanak materijal sastavljen u obliku listova od traka koje su dobivane od biljke papirusove trske. Rani kršćani koristili su takav papir za pisma, svitke i kodekse.