“Obucimo se u oružje svjetla”
“Noć je poodmakla. Dan je blizu. Svucimo dakle sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla!” (RIMLJANIMA 13:12, St).
1, 2. Kako se većina Židova iz prvog stoljeća odazvala na “Svjetlo istinito”, i to unatoč kojim prednostima?
ISUS KRIST je “Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakog čovjeka” (Ivan 1:9, St). On je kao Mesija 29. n. e. došao naciji koju je Bog izabrao da budu Njegovi svjedoci i koja je, bar imenom, bila posvećena Jehovi (Izaija 43:10). Mnogi Izraelci su očekivali Mesiju, a mnogi od njih su znali neka proročanstva po kojima bi ga prepoznali. Štoviše, Isus je propovijedao u svim dijelovima Palestine, čineći znakove pred očima mnogih ljudi. Mnoštva koja su se stjecala njemu bila su zadivljena onim što su čula i vidjela (Matej 4:23-25; 7:28, 29; 9:32-36; Ivan 7:31).
2 Ipak, na kraju je većina Židova odbacila Isusa. U Ivanovom evanđelju stoji: “K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše” (Ivan 1:11, St). Zašto se to dogodilo? Odgovor na ovo pitanje pomoći će nam da izbjegnemo ponavljanje njihove pogreške i da ‘svučemo djela tame i obučemo se u oružje svjetla’, izbjegavajući time nepovoljnu presudu poput one koju je pretrpio Izrael prvog stoljeća (Rimljanima 13:12, St; Luka 19:43, 44).
Protivljenje religioznih vlasti
3. Na koji su se način židovski religiozni vođe pokazali ‘slijepim vođama’?
3 U Izraelu su religiozni vođe prednjačili u odbacivanju svjetla. Unatoč tome što su bili učitelji ‘upućeni u Zakon’, oni su ljudima nametnuli zakonski sustav pravila koji se često protivio Božjem zakonu (Luka 11:45, 46, NW). Time su ‘ukinuli Božju zapovijed svojom predajom’ (Marko 7:13, St; Matej 23:16, 23, 24). Oni su bili ‘slijepi vođe’, skrivajući svjetlo da ne sija (Matej 15:14).
4, 5. (a) Kako su farizeji reagirali kad su se mnogi Židovi počeli pitati je li Isus Mesija? (b) Koji loš stav srca se razotkrio kod farizeja?
4 Jednom prilikom kad su se mnogi Izraelci pitali nije li Isus možda Krist, uznemireni farizeji su poslali službenike da ga uhvate. Oni su se vratili praznih ruku, govoreći: “Nikada nitko nije tako govorio.” Nepromjenjivi farizeji su pitali službenike: “Zar ste i vi zavedeni? Zar itko od vladara i farizeja u njega vjeruje? Ali to mnoštvo koje ne poznaje zakon proklet je narod.” Nikodem, član sanhedrina, protestirao je da je nezakonito suditi čovjeku prije nego se sasluša. Farizeji su se zlobno okrenuli njemu i rekli: “Zar si i ti iz Galileje? Istraži i vidi da iz Galileje neće biti podignut nijedan prorok” (Ivan 7:46-52, NW).
5 Zašto su religiozni vođe nacije posvećene Bogu postupali na takav način? Zato što su razvili loše stanje srca (Matej 12:34). Njihovo prezrivo gledište prema običnim ljudima razotkrilo je njihovu oholost. Njihova tvrdnja da ‘nitko od vladara i farizeja u njega ne vjeruje’ značila je oholu pretpostavku da je Mesija pravi samo ako ga oni priznaju. Štoviše, bili su nepošteni, pokušavajući omalovažiti Isusa zato što dolazi iz Galileje, iako bi površno istraživanje otkrilo da je ustvari rođen u Betlehemu, prorečenom mjestu rođenja Mesije (Mihej 5:2; Matej 2:1).
6, 7. (a) Kako su religiozni vođe reagirali na uskrsnuće Lazara? (b) Što je Isus rekao kako bi razotkrio ljubav prema tami religioznih vođa?
6 Nepomirljivo protivljenje svjetlu tih religioznih vođa bilo je uvjerljivo pokazano kad je Isus uskrsnuo Lazara. Bogobojaznoj osobi bi takvo djelo bilo dokaz da je Isus imao Jehovinu podršku. Međutim, religiozni vođe su mogli vidjeti samo moguću prijetnju svom povlaštenom položaju. Oni su rekli: “Što da radimo, jer ovaj čovjek čini mnoge znakove? Ako ga tako pustimo, svi će povjerovati u nj, te će doći Rimljani i oduzeti nam i naše mjesto i naš narod” (Ivan 11:44, 47, 48, NW). Stoga su se okupili kako bi se posavjetovali da ubiju i Isusa i Lazara, nadajući se da će na taj način možda ugasiti svjetlo (Ivan 11:53, 54; 12:9, 10).
7 Dakle, ti religiozni vođe Božje nacije su zbog oholosti, ponosa, intelektualnog nepoštenja i neodoljivog koristoljublja bili odvojeni od svjetla. Pri kraju svoje službe, Isus je razotkrio njihovu krivnju, govoreći: “Jao vama književnici i farizeji, licemjeri! Jer zatvarate kraljevstvo nebesko pred ljudima; vi sami ne ulazite, a onima koji su na putu do njega ne dozvoljavate ući” (Matej 23:13, NW).
Sebičnost i ponos
8. Koji događaji u Nazaretu su razotkrili loš stav srca nekih tamošnjih ljudi?
8 Židovski narod prvog stoljeća je zbog lošeg stava svog srca u općenitom bio odraz svojih religioznih vođa u odbacivanju svjetla. Primjerice, Isus je jednom prilikom bio pozvan da govori u sinagogi u Nazaretu. On je pročitao i objasnio nekoliko redaka iz Izaije, a okupljeni su ga u početku pažljivo slušali. Međutim, kad je povukao povijesne usporedbe koje su razotkrile njihovu sebičnost i pomanjkanje vjere, oni su se razbjesnili i pokušali ga ubiti (Luka 4:16-30). Ponos ih je, između ostalih loših osobina, spriječio da se ispravno odazovu na svjetlo.
9. Kako su bili razotkriveni pogrešni poticaji velike grupe Galilejaca?
9 U jednoj drugoj prilici, Isus je čudom nahranio veliko mnoštvo pored Galilejskog mora. Svjedoci tog čuda su rekli: “Ovo je sasvim sigurno prorok koji je trebao doći na svijet” (Ivan 6:10-14, NW). Kad je Isus čamcem otišao na drugo mjesto, mnoštvo ga je pratilo. Međutim, Isus je znao da poticaj mnogih nije bio ljubav prema svjetlu. On im je rekao: “Ne tražite me jer ste vidjeli znakove, nego jer ste jeli od kruhova i nasitili se” (Ivan 6:26, NW). Uskoro se pokazalo da je bio u pravu kad se veliki broj onih koji su ga slijedili vratio svijetu (Ivan 6:66). Sebični stav: ‘Što ja mogu iz toga izvući?’ zapriječio je djelovanje svjetla.
10. Kako je većina pogana reagirala na svjetlo?
10 Nakon Isusove smrti i uskrsnuća, Židovi koji su vjerovali nastavili su nositi svjetlo drugim Židovima, ali ih se malo odazvalo. Zato su apostol Pavao i drugi, služeći kao ‘svjetlo poganima’, proširili dobru vijest na druge zemlje (Djela apostolska 13:44-47, St). Mnogi ne-Židovi su se odazvali, ali je odaziv u općenitom bio onakav kakvim ga je opisao Pavao: “Mi propovijedamo Krista razapetoga (...) [vijest koja je] ludost za pogane” (1. Korinćanima 1:22, 23, St). Većina ne-Židova je odbacila svjetlo jer je bila zaslijepljena poganskim praznovjerjem ili svjetovnim filozofijama (Djela apostolska 14:8-13; 17:32; 19:23-28).
‘Pozvani iz tame’
11, 12. Tko se odazvao na svjetlo u prvom stoljeću, a tko se odaziva danas?
11 Unatoč općenitom pomanjkanju odaziva, mnogi sa ispravno naklonjenim srcem u prvom stoljeću bili su ‘pozvani iz tame u Božje čudesno svjetlo’ (1. Petrova 2:9, NW). O njima je apostol Ivan pisao: “Svima koji su ga [Isusa] primili dao je vlast da postanu djeca Božja, jer su iskazivali vjeru u njegovo ime” (Ivan 1:12, NW). Od Pentekosta 33. n. e. naovamo, ti ljubitelji svjetla bili su kršteni svetim duhom, postajući sinovima Božjim sa nadom vladanja s Isusom u njegovom nebeskom Kraljevstvu.
12 U naše vrijeme bili su prikupljeni posljednji od tih pomazanih sinova Božjih, a ispunjavajući Danijelovo proročanstvo, oni ‘sjaje poput svjetlosti prostranstva (...) dovodeći mnoge k pravdi’ (Danijel 12:3, NW). Oni su dozvolili da njihovo svjetlo sija do te mjere da je više od četiri milijuna ‘drugih ovaca’ bilo privučeno istini, radujući se pravednom položaju pred Bogom (Ivan 10:16). Oni, nadalje, odražavaju svjetlo širom svijeta, tako da danas to svjetlo sija kao nikad prije. Kao ni u prvom stoljeću, ni u našim danima ‘tama nije obuzela [svjetlo]’ (Ivan 1:5).
‘Kod Boga nema tame’
13. Koje nam upozorenje pruža apostol Ivan?
13 Međutim, nikad ne bismo trebali zaboraviti upozorenje apostola Ivana: “Bog je svjetlo i nikakve tame nema u njemu. Ako tvrdimo da smo u zajedništvu s njim, a živimo u tami, lažemo i ne postupamo prema istini” (1. Ivanova 1:5, 6, St). Sasvim je moguće da kršćani učine istu grešku koju su učinili Židovi i da, iako bi imenom bili svjedoci za Boga, donose djela tame.
14, 15. Kakva su se djela tame očitovala u kršćanskoj skupštini prvog stoljeća, i što učimo iz toga?
14 To se zaista dogodilo u prvom stoljeću. Možemo čitati o ozbiljnim razdorima u Korintu (1. Korinćanima 1:10-17). Apostol Ivan je morao upozoriti pomazane kršćane da ne mrze jedan drugoga, a Jakov je morao savjetovati neke da ne povlađuju bogatima na štetu siromašnih (Jakov 2:2-4; 1. Ivanova 2:9, 10; 3. Ivanova 11, 12). Nadalje, kad je Isus ispitao sedam skupština u Maloj Aziji, kao što je navedeno u knjizi Otkrivenja, izvijestio je prodiranje djela tame, uključujući otpad, idolopoklonstvo, nemoral i materijalizam (Otkrivenje 2:4, 14, 15, 20-23; 3:1, 15-17). U tim ranim danima kršćanske skupštine, mnogi su na taj način napustili svjetlo, neki su bili isključeni, a drugi su jednostavno odlutali “van u tamu” (Matej 25:30, NW; Filipljanima 3:18; Jevrejima 2:1; 2. Ivanova 8-11).
15 Svi ti izvještaji iz prvog stoljeća pokazuju razne načine na koje se tama Sotoninog svijeta može neopaženo uvući u razmišljanje pojedinih kršćana ili čak cijelih skupština. Trebali bismo biti budni kako nam se takvo što nikad ne bi dogodilo. Kako možemo biti budni?
Nova osobnost
16. Koji zdrav savjet je Pavao dao Efežanima?
16 Pavao je poticao Efežane da više ne budu ‘mislima u tami, otuđeni od života koji pripada Bogu’. Da ne bi poskliznuli natrag u tamu, trebali su razvijati stavove srca koji pripadaju svjetlu. Pavao je rekao: “Trebate odložiti staru osobnost koja odgovara vašem prijašnjem načinu vladanja i koja se kvari po svojim prijevarnim željama; ali (...) se trebate obnoviti u snazi koja pokreće vaš um, i trebate obući novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i lojalnosti” (Efežanima 4:18, 22-24, NW).
17. Kako danas možemo izbjeći da ne poskliznemo natrag u tamu?
17 Pavao ovdje savjetuje, da tako kažemo, radikalni kirurški zahvat — odstranjivanje onoga što je prije bilo dio nas, naše stare osobnosti, i dozvoljavanje razvoja potpuno novog duha koji bi ‘pokretao naš um’. On to nije govorio novozainteresiranim, već krštenim kršćanima. Promjena naše osobnosti ne prestaje krštenjem. To je neprestani proces. Ako prestanemo razvijati novu osobnost, vjerojatno će izbiti na površinu naša stara osobnost, sa svojim ponosom, ohološću i sebičnošću (1. Mojsijeva 8:21; Rimljanima 7:21-25). To može dovesti do povratka djelâ tame.
“Tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo”
18, 19. Kako Isus i Pavao opisuju način raspoznavanja ‘djece svjetla’?
18 Ne zaboravimo da naše postizanje vječnog života ovisi o našem primanju povoljne presude od Boga. Ta presuda se temelji na tome koliko ljubimo svjetlo. Nakon ukazivanja na ovu zadnju činjenicu, Isus je rekao: “Tko čini podle stvari mrzi svjetlo i ne dolazi na svjetlo, da njegova djela ne budu pokarana. Ali tko vrši ono što je istinito, dolazi na svjetlo, da bi se njegova djela pokazala, jer su izvršena u skladu sa Bogom” (Ivan 3:19-21, NW).
19 Pavao je potkrijepio tu misao kad je pisao Efežanima: “Živite kao djeca svjetla; plod se svjetla, naime, sastoji u svakoj vrsti dobrote, pravednosti i istine!” (Efežanima 5:8, 9, St). Zato naša djela pokazuju jesmo li djeca svjetla ili tame. No, ispravna djela mogu dolaziti samo iz dobrog srca. Zbog toga moramo paziti na svoje srce, biti svjesni potrebe da nastavimo obnavljati svoju osobnost, biti pažljivi obzirom na duh koji pokreće naš um (Priče Salamunove 4:23).
20, 21. (a) Sa kojim se posebnim izazovom suočavaju djeca rođena u kršćanskim obiteljima? (b) Sa kojim se izazovom suočavaju sva djeca kršćanskih roditelja?
20 To se u nekim slučajevima pokazalo pravim izazovom za djecu predanih Svjedoka Jehove. Zašto? Pa, s jedne strane, takva djeca se raduju divnom blagoslovu. Poznavanje istine od najranijeg djetinjstva ustvari znači da osoba nikad ne treba iz prve ruke iskusiti što znači biti u tami Sotoninog svijeta (2. Timoteju 3:14, 15). S druge strane, neka djeca u toj situaciji shvate istinu kao nešto samo po sebi razumljivo i nikad ne nauče istinski ljubiti svjetlo. To je bio slučaj sa većinom Židova prvog stoljeća. Oni su odrastali u naciji posvećenoj Jehovi i do neke mjere su imali spoznaju istine. Ali ona nije bila u njihovim srcima (Matej 15:8, 9).
21 Kršćanski roditelji su pred Bogom odgovorni da svoju djecu podižu u svjetlu (5. Mojsijeva 6:4-9; Efežanima 6:4). Ipak, konačno dijete samo mora zavoljeti svjetlo više nego tamu. Ono treba učiniti svjetlo istine dijelom samog sebe. Kako odrasta, neka obilježja Sotoninog svijeta mogu izgledati privlačnima. Bezbrižan ili neodgovoran način života njegovih vršnjaka može izgledati uzbudljivim. Skeptičnost koja se uči u školi može biti zavodljiva. Ali dijete nikad ne bi trebalo zaboraviti da izvan svjetla ‘mrak pokriva zemlju’ (Izaija 60:2). Dugoročno gledano, ovaj tamom pokriveni svijet nema ništa dobro za ponuditi (1. Ivanova 2:15-17).
22. Kako Jehova danas blagoslivlja one koji dolaze na svjetlo, i kako će ih blagosloviti u budućnosti?
22 Kralj David je pisao: “U tebi [Jehova] je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo. Zakrili dobrotom sve koji te štuju” (Psalam 36:9, 10, St). Oni koji ljube svjetlo upoznaju Jehovu, a to za njih može značiti život (Ivan 17:3). Jehova ih u svojoj ljubaznoj dobrohotnosti podupire sada, a kad izbije velika nevolja, on će ih kroz nju provesti u novi svijet. I mi to možemo doživjeti ako sada odbacimo tamu Sotoninog svijeta. U novom svijetu će čovječanstvo u Raju biti obnovljeno do savršenog života (Otkrivenje 21:3-5). Oni koji tada prime povoljnu presudu imat će izgled uživanja u Jehovinom svjetlu za sve vrijeme koje će doći. Kako slavan izgled! I kako snažan razlog da se sada ‘svuku djela tame, a obuče oružje svjetla’! (Rimljanima 13:12, St).
Jesi li upamtio?
◻ Zašto je većina Židova Isusovog vremena odbacila svjetlo?
◻ Do koje mjere je svjetlo sijalo u naše vrijeme?
◻ Koja upozorenja u vezi sebičnosti i ponosa pružaju primjeri iz prvog stoljeća?
◻ Što je neophodno ako želimo ostati u svjetlu?
◻ Koji blagoslovi čekaju ljubitelje svjetla?
[Slika na stranici 14]
Većina Židova Isusovog vremena nije se odazvala na svjetlo
[Slike na stranici 17]
Kroz desetljeća su bile korištene različite metode kako bi svjetlo svijetlilo u stvaranju učenika
[Slika na stranici 18]
“Trebate odložiti staru osobnost (...) i trebate obući novu osobnost”