Briga za ostarjele — izazovi i nagrade
SHINETSU, kršćanski sluga, neizmjerno je uživao u svom zadatku. Njegova tročlana obitelj uključivala je i ženinu majku. Radosno su surađivali s malom skupštinom Jehovinih svjedoka poučavajući ljude o Bibliji, sve dok jednoga dana nije bio zamoljen da razmisli o putujućoj službi, kako bi zajedno sa svojom ženom posjećivao druge skupštine. To bi zahtijevalo seljenje svakog tjedna. Bio je oduševljen tim izgledom, ali tko će brinuti za majku?
Mnoge obitelji će se konačno suočiti sa sličnim izazovom — kako najbolje brinuti za ostarjele roditelje. Sve dok su roditelji prilično dobrog zdravlja i dok rade, obično se malo misli o tome. Međutim, sitnice, kao što je drhtanje ruku dok pokušavaju provući konac u iglu ili oslabljeno pamćenje dok se naprežu prisjetiti kada su posljednji put vidjeli neki zametnuti predmet, mogu pokazivati kako oni stare. Ipak, često iznenadna nesreća ili bolest prouzroče da netko postane svjestan svojih potreba. Nešto se mora učiniti.
U nekim zemljama, roditelji koji uživaju relativno dobro zdravlje više vole proživjeti svoje zlatne godine sami sa svojim bračnim drugom nego sa svojom djecom. U drugim zemljama, kao što su mnoge istočnjačke i afričke zemlje, uobičajeno je da stariji žive sa svojom djecom, naročito s najstarijim sinom. To je posebno slučaj ako je jedan od roditelja vezan uz krevet. Naprimjer, u Japanu se za 240 000 onih koji imaju 65 ili više godina, a donekle su vezani uz krevet, brinu njihove obitelji.
Moralne i biblijske obaveze
Iako živimo u naraštaju u kojem su mnogi postali “samoživi”, “bez ljubavi”, mi očito imamo moralne i biblijske obaveze prema starijima (2. Timoteju 3:1-5, St). Tomiko, koja brine za svoju ostarjelu majku koja boluje od Parkinsonove bolesti, izrazila je moralnu obavezu koju je osjećala kad je rekla o svojoj majci: “Ona je za mene brinula 20 godina. Sada ja želim učiniti isto za nju.” Mudri kralj Salamun je savjetovao: “Slušaj oca svojega koji te je rodio, i ne preziri matere svoje kad ostari” (Priče Salamunove 23:22).
Niti religiozna predrasuda, niti neprijateljstvo od strane nevjerujućeg roditelja, ne poništavaju taj biblijski nalog. Kršćanski apostol Pavao bio je nadahnut da napiše: “Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika” (1. Timoteju 5:8, St). Isus nam je pružio primjer kada se, kao jedno od svojih posljednjih djela prije smrti, pobrinuo za svoju majku (Ivan 19:26, 27).
Izići na kraj s teškoćama na koje se nailazi
Kada se obitelji nakon mnogo godina odvojenog života ponovo ujedine, svi trebaju učiniti mnoge prilagodbe. Te promjene zahtijevaju vrlo mnogo ljubavi, strpljenja i međusobnog razumijevanja. Ako najstariji sin, ili drugi sin ili kći, preseli svoju obitelj u roditeljsku kuću, pojavljuje se čitav niz novih okolnosti. To može biti novi posao, nove škole za djecu i novo susjedstvo na koje se treba naviknuti. Za ženu će to često značiti povećanje dužnosti.
Jednako tako, i roditeljima će se biti teško prilagoditi. Možda su naviknuli na određenu mjeru privatnosti, tišine i slobode; a sada će imati galamu energičnih unuka i njihovih prijatelja. Naviknuli su sami donositi odluke i mogu zamjeriti za svaki pokušaj da se njima upravlja. Mnogi su roditelji, predviđajući vrijeme kada će obitelji njihovih sinova doći živjeti s njima, izgradili zasebne kuće u blizini ili nadogradili svoje kuće i napravili zajedničke hodnike, osiguravši time određenu mjeru neovisnosti za sve.
Tamo gdje je kuća mala, možda su potrebne veće prilagodbe kako bi se napravilo mjesta za nove pridošlice. Jedna majka se smijala prisjećajući se kako su njene četiri kćeri bile uzrujane kad je u njihove spavaće sobe počeo dolaziti dodatni namještaj i drugi predmeti, kako bi se namjestila soba za njihovu 80-godišnju baku. Pa ipak, većina tih problema obično se riješi kad svi shvate da su potrebne prilagodbe i kad se sjete biblijskog savjeta da ljubav “ne traži svoje” (1. Korinćanima 13:5).
Gubitak slobode
Za kršćansku ženu može se pojaviti ozbiljan problem ako njen suprug ne dijeli njeno uvjerenje, a ipak odluči preseliti obitelj kod svojih roditelja. Može joj izgledati kako zahtjevi da brine oko obitelji gotovo onemogućavaju pronaći ravnotežu između kršćanskih obaveza i ostalih dužnosti. Setsuko je rekla: “Moj suprug je smatrao kako je opasno ostaviti njegovu prilično senilnu majku samu kod kuće i tražio je od mene da budem cijelo vrijeme kod kuće. Ako sam pokušala ići na sastanak, uzrujao bi se i prigovarao. Budući da sam japanskog porijekla, u početku sam i ja smatrala da nije ispravno ostaviti je samu. Ali, s vremenom sam shvatila da se problemi mogu riješiti.”
Hisako je imala sličan problem. “Kad smo preselili kod suprugove obitelji”, izvještava ona, “on je, zbog straha što će misliti rođaci, zahtijevao od mene da promijenim religiju i prestanem sa svojim vjerskim aktivnostima. Da stvari budu gore, nedjeljom bi rođaci koji su živjeli u blizini dolazili u posjet i otežavali mi odlazak na sastanke. Osim toga, djeca su se više voljela igrati sa svojim rođacima nego ići na sastanke. Moglo se vidjeti da je ugrožena naša duhovnost. Morala sam zauzeti čvrsti stav i objasniti suprugu da moja religija nije nešto što se mijenja kao odijelo, nego da mi je važna. Obitelj se s vremenom prilagodila.”
Neki su problem dobivanja više slobodnog vremena riješili tako što su honorarno zaposlili kućnu pomoćnicu koja im dolazi pomoći jedan ili dva dana u tjednu. Drugi su pronašli mjeru slobode za osobne poslove i kršćanske aktivnosti tako što su tražili pomoć od svoje djece, rođaka koji su u blizini, pa čak i prijatelja u skupštini. Supruzi također mogu pomoći navečer i vikendima kad su kod kuće (Propovjednik 4:9).
Održati ih aktivnima
Daljnji izazov s kojim se treba suočiti jest održati starije aktivnima. Neki stariji su sretni kad sudjeluju u kuhanju i drugim poslovima po kući. Osjećaju se potrebnima ako ih se zamoli da paze na djecu i nalaze zadovoljstvo dok brinu za mali povrtnjak, njeguju cvijeće ili sudjeluju u nekom hobiju.
Međutim, drugi žele spavati veći dio dana i očekuju da ih se služi. Ali, održati ih aktivnima koliko je god moguće pokazuje se važnim za njihovu dobrobit, dugovječnost i živost duha. Hideko je uvidjela da su za njenu majku, iako je bila u invalidskim kolicima, odlasci na sastanke bili poticaj koji joj je baš trebao. Svi su je srdačno dočekali i uključili u razgovore. Pažnja koju su joj poklanjali konačno je dovela do toga da je pristala na studij Biblije s nekom starijom ženom. Bračni par koji brine za majku koja boluje od Alzheimerove bolesti vodi je sa sobom na kršćanske sastanke. “Ona obično ne želi ništa raditi”, primijetili su, “ali, na sastancima je sretna. Srdačno je dočekana, tako da rado dolazi. Smatramo da je to vrlo korisno za nju.”
Shinetsu, koji je spomenut na početku članka, riješio je svoj problem tako što je za ženinu majku pronašao stan u blizini područja na kojem je služio kao putujući sluga. Tako bi on i žena ostali kod nje svakog tjedna između posjeta različitim skupštinama. Njegova žena Kyoko je rekla: “Moja majka osjeća da je važan dio našeg djela i osjeća se potrebnom. Oduševljena je kad je moj suprug zamoli da skuha neko posebno jelo.”
Izići na kraj sa senilnošću
Kako roditelji stare, mogu se razviti različiti stupnjevi senilnosti, tako da oni zahtijevaju sve više i više pažnje. Zaboravljaju dane, vremena, godišnja doba i obećanja. Mogu propustiti ošišati kosu i oprati svoju odjeću. Čak mogu zaboraviti kako se trebaju oblačiti i kupati. Mnogi postaju smeteni, dok drugi imaju probleme sa spavanjem noću. Javlja se sklonost da se ponavljaju, i razljute se kad im se na to skrene pažnja. Um ih vara i smućuje. Mogu uporno tvrditi da im je nešto ukradeno ili da lopovi pokušavaju provaliti u kuću. Jedna obitelj sa četiri kćeri morala je izdržati stalne neosnovane optužbe za seksualno prestupanje. “To je bilo neugodno”, rekli su, “ali, naprosto smo naučili izdržati optužbe i pokušati promijeniti temu. Prepiranje s bakom bilo je beskorisno” (Priče Salamunove 17:27).
Zadovoljiti emocionalne potrebe
Godine donose iskušenja starijima. Javljaju se teške bolesti, gubitak pokretljivosti i duševna bol koju treba izdržati. Mnogi osjećaju da njihov život nema cilj ili svrhu. Možda osjećaju da su na teret i izraze želju da umru. Trebaju se osjećati voljenima, poštovanima i uključenima (3. Mojsijeva 19:32). Hisako je rekla: “Kad je mama prisutna, uvijek je nastojimo uključiti u naš razgovor i, kad je to moguće, razgovarati o njoj.” Druga obitelj se trudila svom djedu poduprijeti samopoštovanje, tako što su ga zamolili da vodi dnevno razmatranje biblijskog citata.
Mora se stalno nastojati zadržati ispravno gledište o starijima. Bolesnici vezani uz krevet zamjeraju kad osjećaju da im se govori snishodljivo ili ako se s njima postupa bez poštovanja. “Majka je bila oprezna”, objasnila je Kimiko, koja je živjela sa svojom nemoćnom svekrvom, “i znala je kad je nisam njegovala sa srcem ili kad sam bila snishodljiva.” Hideko je također trebala raditi na svom stavu. “U početku kad sam morala brinuti za svoju svekrvu bila sam frustrirana. Bila sam pionir [punovremeni propovjednik Jehovinih svjedoka] i nedostajala mi je služba. Tada sam shvatila da trebam preinačiti svoje mišljenje. Iako je služba od kuće do kuće važna, i ovo je također bio važan dio obraćanja pažnje na Božje zapovijedi (1. Timoteju 5:8). Shvatila sam da trebam razvijati više ljubavi i suosjećanja ako želim imati radost. Uznemiravala bi me savjest kada bih radila stvari mehanički samo iz osjećaja dužnosti. Kada sam doživjela jednu nesreću i osjećala bolove, mislila sam na svoju svekrvu i njenu bol. Otada bilo mi je lakše pokazivati više topline i suosjećanja.”
I oni koji brinu također trebaju brigu
Ne smije se previdjeti potreba za izražavanjem zahvalnosti onima na koje posebno pada teret brige za ostarjele. (Usporedi Priče Salamunove 31:28.) Većina žena nastavlja brinuti se za svoje obaveze bez obzira prima li ili ne izraze zahvalnosti za to. Međutim, kad razmislimo što sve uključuje njihov posao, takvi su izrazi svakako prikladni. Vjerojatno će trebati obaviti dodatno čišćenje, pranje i kuhanje. Razmisli također o putovanjima do bolnice ili liječnika, kao i o hranjenju ili pranju starijih bolesnika. Jedna žena, koja već dugo brine za svoju svekrvu, rekla je: “Znam da je mom suprugu teško riječima izreći zahvalnost, ali on na druge načine pokazuje da je zahvalan za ono što činim.” Jednostavne riječi zahvale mogu postići da sve izgleda vrijednim truda (Priče Salamunove 25:11).
Postoje i nagrade
Mnoge obitelji koje su godinama brinule za ostarjele roditelje kažu da im je to pomoglo razvijati važne kršćanske osobine: ustrajnost, samopožrtvovnost, nesebičnu ljubav, marljivost, poniznost i nježnost. Mnoge obitelji emocionalno su se zbližile. Prilika da se više razgovara s roditeljima i bolje ih se upozna dodatna je nagrada. Hisako je rekla o svojoj svekrvi: “Imala je zanimljiv život. Prošla je mnogo toga. Bolje je upoznajem i naučila sam cijeniti njene osobine koje prije nisam primjećivala.”
“Prije nego što sam proučavala Bibliju, bilo je vrijeme kada sam se željela rastati i izbjeći situaciju”, objasnila je Kimiko, koja je preuzela brigu o suprugovim roditeljima i njegovoj baki koja je vezana uz krevet. “Tada sam pročitala da bismo trebali ‘obilaziti udovice u njihovijem nevoljama’ (Jakov 1:27). Sretna sam što sam učinila sve što sam mogla, tako da se sada nitko u obitelji ne može s pravom žaliti u pogledu mojih vjerovanja. Moja savjest je čista.” Drugi čovjek je rekao: “Svojim vlastitim očima vidio sam strašne posljedice Adamovog grijeha i sada još više uviđam potrebu za otkupninom.”
Hoćeš li uskoro srdačno primiti još jednog člana obitelji u svoje kućanstvo? Ili ćeš se, možda, preseliti kod svojih ostarjelih roditelja? Osjećaš li neku uznemirenost? To je razumljivo. Trebat ćeš učiniti prilagodbe. Ali ćeš također otkriti da si bogato nagrađen ako tom izazovu uspješno udovoljiš.
[Slika na stranici 24]
Stariji se trebaju osjećati voljenima i poštovanima