Izgubljeno carstvo koje je posramilo biblijske kritičare
“Ranije je povijest asirskog carstva bila jedno od najmračnijih poglavlja u analima svijeta.” “Sve što se znalo o drevnoj Ninivi sastojalo se od razbacanih aluzija i proročanstava koja aludiraju na nju u Bibliji, i usputnih i fragmentarnih bilješki o asirskoj povijesti kod Diodora Sikula (...) i drugih” (Cyclopædia of Biblical Literature, svesci 1 i 3, 1862).
GRČKI povjesničar Diodor Sikul živio je prije 2000 godina. Niniva je, tvrdio je on, bila četverokutan grad; četiri strane zajedno bile su duge 480 stadija. To je opseg od 96 kilometara (60 milja)! Biblija daje sličnu sliku, opisujući Ninivu kao veliki grad s udaljenošću od “tri dana hoda” (Jona 3:3).
Biblijski kritičari 19. stoljeća odbijali su vjerovati da bi nepoznat grad drevnog svijeta mogao biti tako velik. Također su rekli da ako je Niniva ikada i postojala, sigurno je bila dio drevne civilizacije koja je prethodila Babilonu.
To gledište bilo je suprotno 10. poglavlju 1. Mojsijeve, gdje se navodi da je Nimrod, Noin praunuk, utemeljio prvu političku državu u području Babela, ili Babilona. “Iz te zemlje”, nastavlja Biblija, “izašao je u Asiriju i prihvatio se građenja Ninive i Rehobot-Ira i Kalaha i Resena između Nivine i Kalaha: to je veliki grad” (1. Mojsijeva 10:8-12, NW). Zapazi da citat opisuje kako su četiri nova asirska grada zapravo jedan “veliki grad”.
Godine 1843, francuski arheolog Paul-Émile Botta, otkrio je ruševine palače koja se pokazala kao dio asirskog grada. Kad je vijest o tom otkriću došla do vanjskog svijeta, prouzročila je veliko uzbuđenje. “Interes javnosti je porastao”, objašnjava Alan Millard u svojoj knjizi Treasures From Bible Times, “kad se pokazalo da je palača pripadala Sargonu, kralju Asirije navedenom po imenu u Izaiji 20:1, u čije se postojanje sumnjalo jer je inače bio nepoznat.”
U međuvremenu, jedan drugi arheolog, Austen Henry Layard, počeo je iskopavati ruševine na mjestu zvanom Nimrud, oko 42 kilometra jugozapadno od Horsabada. Pokazalo se da su te ruševine Kalah — jedan od četiri asirska grada spomenuta u 1. Mojsijevoj 10:11. Zatim je, 1849, Layard iskopao ruševine masivne palače na mjestu zvanom Kujundžik, između Kalaha i Horsabada. Pokazalo se da je palača dio Ninive. Između Horsabada i Kalaha leže ruševine drugih naseobina, uključujući humak zvan Karamles. “Ako četiri velika humka, Nimrúd [Kalah], Koyunjik [Niniva], Horsabad i Karamles, uzmemo kao uglove četverokuta”, primjećuje Layard, “vidjet ćemo da njegove četiri strane prilično točno odgovaraju duljini od 480 stadija ili 60 milja [96 kilometara], za geografa, što predstavlja trodnevno putovanje za proroka [Jonu].”
Očito, dakle, da je Jona uključio sve te naseobine u jedan “veliki grad”, nazivajući ga imenom grada koji je naveden prvi u 1. Mojsijevoj 10:11, naime, Niniva. Isto se radi i danas. Naprimjer, postoji razlika između originalnog grada Londona i njegovih predgrađa, što odgovara onome što se ponekad naziva “Veliki London”.
Arogantan asirski kralj
Palača u Ninivi imala je preko 70 soba, i gotovo 3 kilometara zidova. Na tim zidovima bili su spaljeni ostaci skulptura koje obilježavaju vojne pobjede i druge podvige. Većina zidova je jako oštećena. Međutim, pred kraj svog boravka, Layard je otkrio jednu komoru koja je bila izvanredno očuvana. Na zidovima je bio reljef koji prikazuje osvajanje dobro utvrđenog grada, a zarobljenici se odvode pred kralja osvajača, koji sjedi na prijestolju izvan grada. Iznad kralja je natpis koji stručnjaci za asirsko pismo prevode ovako: “Senaherib, kralj svijeta, kralj Asirije, sjeo je na nimedu -prijestolje i pregledao plijen (uzet) iz Lahiša (La-ki-su).”
Danas se taj reljef i natpis mogu vidjeti u British Museumu. On se slaže s povijesnim događajem zapisanim u Bibliji u 2. Kraljevima 18:13, 14: “U četrnaestoj godini kraljevanja Ezehijina podiže se Senaherib, kralj asirski, proti svim utvrđenim gradovima Judinim i osvoji ih. I kralj Judin Ezehija posla kralju asirskomu u Lahis i poruči mu: ‘Pogriješio sam. Otidi opet od mene! Sve, što na me nametneš, nosit ću.’ Tada kralj asirski nametnu na kralja Judina Ezehiju trista talenata srebra i trideset talenata zlata” (Šarić).
Među ruševinama Ninive pronađeni su i drugi natpisi koji pružaju dodatne detalje o Senaheribovoj invaziji na Judu i danku koji je platio Ezehija. “Jedna od možda najznačajnijih koincidencija povijesnog svjedočanstva koje je objavljeno, količina blaga u zlatu koja je uzeta od Ezehije, trideset talenata, slaže se u dva savršeno nezavisna izvještaja”, napisao je Layard. Sir Henry Rawlinson, koji je pomogao dešifrirati asirsko pismo, objavio je da su ti natpisi “stavili izvan svake sumnje [Senaheribov] povijesni identitet”. Nadalje, Layard pita u svojoj knjizi Nineveh and Babylon: “Tko bi vjerovao da je to vjerojatno ili moguće, prije nego se došlo do tih otkrića, da će se ispod hrpe zemlje i smeća koja je označavala položaj Ninive pronaći povijest ratova između Ezehije i Senaheriba, koju je napisao sâm Senaherib baš u to vrijeme kad su se odvijali, i koji potvrđuju čak i u sićušnim detaljima biblijski zapis?”
Naravno, neki detalji iz Senaheribovog zapisa ne slažu se s Biblijom. Naprimjer, arheolog Alan Millard primjećuje: “Najupečatljivija činjenica dolazi na kraju [Senaheribovog zapisa]. Ezehija šalje svog glasnika, i sav danak, Senaheribu ‘kasnije, u Ninivu’. Asirska vojska nije ga trijumfalno odnijela kući kao što je bilo uobičajeno.” Biblija navodi da je danak bio plaćen prije nego se kralj Asirije vratio u Ninivu (2. Carevima 18:15-17). Zbog čega razlika? I zašto se Senaherib nije mogao hvalisati zbog osvajanja judejskog glavnog grada, Jeruzalema, onako kako se hvalisao zbog svog osvajanja judejske tvrđave Lahiša? Tri biblijska pisca daju odgovor. Jedan od njih, očevidac, napisao je: “Iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu” (Izaija 37:36, 37, St; 2. Carevima 19:35; 2. Dnevnika 32:21).
U svojoj knjizi Treasures From Bible Times, Millard zaključuje: “Nema valjanog razloga da se sumnja u ovaj izvještaj (...). Razumljivo, Senaherib ne bi zabilježio takvu katastrofu da je mogu čitati njegovi nasljednici, jer bi ga to diskreditiralo.” Umjesto toga, Senaherib je pokušao stvoriti utisak da je njegova invazija na Judu bila uspješna i da je Ezekija ostao u podložnosti, šaljući danak u Ninivu.
Porijeklo Asirije potvrđeno
U Ninivi su otkrivene i biblioteke koje sadrže desetke tisuća glinenih pločica. Ti dokumenti dokazuju da je Asirsko Carstvo imalo svoje korijene južno u Babilonu, baš kao što ukazuje 1. Mojsijeva 10:11. Slijedeći tu informaciju, arheolozi su počeli koncentrirati svoje napore nešto južnije. Encyclopædia Biblica objašnjava: “Asirci u svemu što su ostavili iza sebe otkrivaju svoje babilonsko porijeklo. Njihov jezik i način pisanja, njihova literatura, njihova religija i njihova znanost preuzeti su od njihovih južnih susjeda uz vrlo malu modifikaciju.”
Otkrića kao što su gornja, prisilila su biblijske kritičare da ublaže svoja gledišta. Zaista, iskreno ispitivanje Biblije otkriva da su je napisali pažljivi, pošteni pisci. Prijašnji predsjednik Vrhovnog suda Sjedinjenih Država, Salmon P. Chase, rekao je nakon svog ispitivanja Biblije: “Bilo je to dugo, ozbiljno i vrlo duboko istraživanje: i primjenjujući u ovoj religioznoj stvari iste principe dokaznog postupka kao što uvijek radim u svjetovnim stvarima, došao sam do zaključka da je Biblija natprirodna knjiga, da je došla od Boga” (Book of Books: An Introduction).
Zaista, Biblija je mnogo više od točne povijesti. Ona je Božja nadahnuta Riječ, dar u korist čovječanstva (2. Timoteju 3:16). Dokaz toga može se vidjeti ako se ispita biblijska geografija. To će se razmatrati u sljedećem broju.
[Zahvala na stranici 4]
Ljubaznošću Trustees of The British Museum
[Slike na stranicama 6 i 7]
Gore: Tri detalja sa zidnog reljefa
Dolje: Crtež asirskog zidnog reljefa koji prikazuje opsadu Lahiša
[Zahvale]
(Ljubaznošću The British Museuma)
(Iz The Bible in the British Museum, izdano od British Museum Press)