Sačuvajmo “jednostavno” oko u djelu Kraljevstva

NJEMAČKA Demokratska Republika (DDR), koja je bila poznata i kao Istočna Njemačka, dočekala je samo srednje godine. Četrdeset i jedna godina postojanja završila je 3. listopada 1990, kad je njen teritorij, velik otprilike kao Liberija ili država Tennessee u Sjedinjenim Državama, integriran u Saveznu Republiku Njemačku, zvanu Zapadna Njemačka.

Ponovno sjedinjenje dvije Njemačke zahtijevalo je ogroman paket reformi. Ono što je te dvije zemlje dijelilo nije bila samo doslovna granica, već i granica ideologija. Što je sve to značilo za ljude koji tamo žive, i kako se promijenio život Jehovinih svjedoka?

Wende, revolucija u studenome 1989. koja je omogućila ponovno sjedinjenje, uslijedila je neposredno nakon četiri desetljeća krutog socijalizma. U tom je razdoblju djelatnost Jehovinih svjedoka bila zabranjena, a povremeno ih se žestoko proganjalo.a Kad je u DDR-u nastupila sloboda, stanovništvom je prohujala euforija. No, nakon što se ushićenje stišalo, mnogi su postali zbunjeni, razočarani, čak otrežnjeni. Integracija dvije Njemačke u jednu socijalnu, političku i ekonomsku cjelinu pokazuje se divovskim zadatkom.

Prema posebnom izvještaju “162 Tage Deutsche Geschichte” (162 dana njemačke povijesti) u listu Der Spiegel, nakon ponovnog sjedinjenja zavladao je strah od nezaposlenosti, inflacije i rastućih stanarina. “Hoću li imati dovoljnu mirovinu?” pitaju se mnogi u bivšem DDR-u. A kako je sa stambenim pitanjem? “Diljem DDR-a propadaju stare zgrade, čitave ulice postaju nenastanjive.” Zagađenost je dostigla stravične dimenzije.

Kako se suočeni s takvim društvenim i ekonomskim previranjima, snalaze Jehovini svjedoci u bivšem DDR-u?

Sačuvati izoštren fokus oka

Kod Jehovinih svjedoka ne postoje nikakve ideološke granice. Njihova je vjera, koja se temelji na Bibliji, ista kako na Istoku tako i na Zapadu. Dok se sredina u kojoj žive mijenja, većina Svjedoka održava duhovnu ravnotežu, držeći svoj pogled prikovan na glavni cilj, služenje Jehovi. Zašto je to prijeko potrebno?

Zato što se “mijenja scena ovoga svijeta” (1. Korinćanima 7:31, NW). Jedan kršćanski starješina primjećuje da je propovijedanje pod zabranom prije Wendea zahtijevalo hrabrost; Svjedoci su naučili oslanjati se na Jehovu te su se izvježbali u rukovanju Biblijom. Međutim, sada “moramo više paziti kako nas ne bi zarobio materijalizam i životne brige”.

Sloboda i napredak često se procjenjuju po tome koliko materijalnih stvari netko posjeduje. U bivšem DDR-u mnogi osjećaju potrebu da nadoknade izgubljeno vrijeme ili užitke koje si možda nisu mogli priuštiti. To postaje očigledno dok se vozi kaldrmama u gradovima i selima Thüringena i Saske na jugu. Ulice možda zahtijevaju popravak, stanovi su skromni, ali kakvo se samo preobilje televizijskih satelitskih tanjura može vidjeti! Može se lako upasti u zabludu da sigurnost i sreća proizlaze iz posjedovanja svega što oči vide. Kakve li opasne zamke!

Isus je u Propovijedi na gori govorio o opasnostima poklanjanja prekomjerne pažnje materijalnim stvarima i životnim brigama. “Ne sabirajte sebi blago na zemlji”, savjetovao je. Zatim je dodao: “Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude li ti oko zdravo [“jednostavno”, NW], čitavo će ti tijelo biti u svjetlu” (Matej 6:19, 22, St). Što je time mislio? Jednostavno oko je oko koje je u fokusu i koje prenosi jasne slike u mozak. Duhovno oko koje je jednostavno čuva jasnu sliku Božjeg Kraljevstva. Tako odlučnost da sačuva jednostavno oko, oštro fokusirano na Kraljevstvo Božje, i da potisne brige u pozadinu pomaže kršćaninu ostati duhovno uravnoteženim.

To se može prikazati iskustvom bračnog para iz Zwickaua (Saska) koji se u vrijeme Wendea počeo zanimati za Bibliju. Njihov je posao zahtijevao jako mnogo vremena, no oni su stavili duhovne interese na prvo mjesto, pohađajući sve kršćanske sastanke. “S gledišta našeg posla ne možemo si to priuštiti”, kažu oni, “ali duhovno to trebamo.” Kakve li mudre odluke!

Razmotri i primjer obitelji iz Plauena, također u Saskoj. Muž je urar, majstor s privatnim obrtom. Nakon Wendea naglo se povisila najamnina za njegove radne prostorije. Što da učini? “Trebao bih previše investirati, a upoznao sam istinu zato da bih živio za istinu.” Zato je preselio u prostorije koje nisu na tako dobroj lokaciji, ali je najamnina niža. Da, ovaj je urar vrlo brzo naučio što znači sačuvati jednostavno oko.

Međutim, neki su to naučili prekasno. Jedan je kršćanski starješina, smatrajući kako novouvedena tržišna privreda mnogo obećava, osnovao poduzeće. Putujući nadglednik ga je prijazno upozorio neka ne dozvoli da poslovne obaveze potisnu duhovnost. No, nažalost, upravo se to dogodilo. Nekoliko mjeseci kasnije brat je odstupio iz starješinske službe. Kasnije je pisao: “Na temelju vlastitog iskustva savjetujem svakom bratu koji teži za službenim prednostima neka se ne upušta u privatni biznis.” To ne znači da kršćanin ne bi smio raditi kao privatnik. No, bez obzira radimo li kao privatnici ili ne, ako ekonomskim brigama poklanjamo previše pažnje možemo, bez da to želimo, postati robovi bogatstva. Isus je pokazao kamo to vodi: “Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati” (Matej 6:24, St). Njemački pjesnik Goethe naveo je: “Nitko nije zarobljeniji od onoga tko smatra da je slobodan iako to nije.”

Kad nas zatekne doslovna oluja, moramo možda žmirkati ili zakloniti oči dlanovima da ne bismo izgubili iz vida svoj cilj. Kad smo okruženi političkim, ekonomskim ili društvenim previranjima, potrebna je koncentracija kako ne bismo izgubili iz vida svoj duhovni cilj. Što čine neki kršćani da bi u djelu Kraljevstva sačuvali jednostavno oko?

Veća aktivnost u djelu Kraljevstva

Svjedoci diljem bivšeg DDR-a posvećuju više vremena propovijedanju nego ikada prije. Prosjek vremena utrošenog u službi propovijedanja porastao je u zadnje dvije godine za 21 posto. Posljedica je značajan 34-postotni porast broja biblijskih studija. Osim toga, broj općih pionira trenutno je četiri puta veći nego prije dvije godine! Dok su drugi zabrinuti i žale se, više od 23 000 kršćana u bivšem DDR-u izlazi na kraj sa situacijom čuvajući jednostavno oko. To je pridonijelo izvanrednom porastu aktivnosti u djelu Kraljevstva. (Usporedi Jozua 6:15.)

Povećana aktivnost znači da se područje na jugu, gdje živi većina Svjedoka, dobro obrađuje. Mnoga imena gradova zvuče poznato. Ako voliš fini porculan, sigurno ti je poznato ime grada Meissena, blizu Dresdena, odakle dolazi jedan od najfinijih porculana na svijetu. U Meissenu sada živi oko 130 objavitelja Kraljevstva. Ili uzmimo Weimar, “njemački glavni grad klasične književnosti”. Goetheov i Schillerov spomenik u centru grada svjedoči o odličnim vezama Weimara s tim piscima i mnogi koji tamo žive ponosni su zbog toga. Weimar može danas biti ponosan na svojih preko 150 objavitelja dobre vijesti.

Međutim, na sjeveru, gdje ima manje objavitelja i veće su udaljenosti između skupština, stvari su potpuno drugačije. Naročito je teško naći posao. Mnogi koji su zaposleni izloženi su pritisku da rade prekovremeno kako bi zadržali svoj posao. Jedan brat koji služi kao punovremeni propovjednik na sjeveru objašnjava: “Pod zabranom je svaki brat trebao Jehovinu zaštitu u službi propovijedanja, ali nije bilo teško naći posao. Sada je obratno. Imamo slobodu propovijedanja, ali trebamo njegovo vodstvo s obzirom na zaposlenje. Na takvu se promjenu treba tek priviknuti.”

Je li objaviteljima drago što mogu češće propovijedati? Wolfgang smatra: “Daleko je bolje kad isti objavitelj uvijek iznova obrađuje svoje područje. Ljudi stječu povjerenje u njega i otvoreniji su.” Osim toga, stanarima “više nije neugodno razgovarati na vratima o religiji, čak i ako ih prolaznici mogu čuti. Religija više nije tabu-tema.” Ralf i Martina se slažu. “Rado obrađujemo svoje područje češće. Možemo osobno upoznati ljude, a oduševljava nas i široka ponuda literature koja nam stoji na raspolaganju.”

Cijenjenje naše literature

Ralf i Martina naročito cijene knjigu Život — kako je nastao? Evolucijom ili stvaranjem? Ta se knjiga za mnoge koji su u bivšem DDR-u prihvatili ateizam pokazuje kao divno pomoćno sredstvo za proučavanje Biblije. Željeli su imati i neku manju publikaciju koja sadrži slično gradivo. “Kako smo samo bili oduševljeni kad je u Dresdenu na oblasnom kongresu ‘Nosioci svjetla’ 1992. objavljeno izlaženje brošure Brine li se Bog zaista za nas? To je bio odgovor na naše molitve.”

Mnogi koji nisu Svjedoci vrlo cijene publikacije Watch Towera. Predavačica socijalnog obrazovanja pisala je u srpnju 1992. kako bi izrazila svoje “visoko poštovanje i srdačnu zahvalnost” za publikacije kojima se služi dok priprema predavanja. U Rostocku je u siječnju 1992. jedna gospođa uzela knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji od dva Svjedoka koji su došli na njena vrata. Pisala je njemačkoj podružnici: “Pripadnik sam Luteranske crkve. Osobito cijenim djelatnost organizacije Jehovinih svjedoka. Oni odlučno tvrde da čovjek više ne može opstojati bez Božjeg vodstva.”

Koliko duhovnog vodstva pružaju crkve kršćanstva svojim članovima? Ugledan list Die Zeit komentirao je u prosincu 1991. da popularnost Luteranske crkve, koja je “kratko vrijeme uživala slavu kao majka mirne revolucije (...) sada izgleda naglo opada”. Zaista, predstavnik Luteranske crkve se žali: “Ljudi su pobrkali tržišnu privredu s rajem.” Pripadnik crkve u Magdeburgu pisao je podružnici i molio za informacije. Zašto? “Nakon što sam se godinama u nevjerici smješkao”, pisao je gospodin, “sada sam čvrsto uvjeren da se ovaj svijet nalazi pred svojim relativnim krajem i da ćemo u bliskoj budućnosti doživjeti ogromne teškoće” (2. Timoteju 3:1-5).

Graditi za daljnji porast

Prije Wendea su u DDR-u Kraljevske dvorane bile zabranjene. Sada su hitno potrebne; gradnji dvorana daje se prioritet. To je daljnji aspekt pravog obožavanja koji doživljava znatnu promjenu. Iskustvo jednog brata pokazuje kako je brzo ta promjena uslijedila.

U ožujku 1990, samo nekoliko sati nakon što su Jehovini svjedoci u DDR-u dobili zakonsko priznanje, brat je zamoljen da održi govor pred grupom Svjedoka, koristeći po prvi put u svom životu mikrofon. Dvije i pol godine kasnije, skupština s kojom je povezan svečano je otvorila novu Kraljevsku dvoranu. Do kraja 1992. izgrađeno je sedam Kraljevskih dvorana za 16 skupština. Preko 30 drugih dvorana, kao i lijepa Kongresna dvorana, sada su u fazi projektiranja.

Oko usredotočeno na Božje Kraljevstvo

“Kratko vrijeme nakon Wendea”, kaže kršćanski starješina, “mnogi su odbijali Bibliju. Svoju su nadu polagali u novu vlast koja je napokon obećala bolje stanje.” Da li se njihova nada ispunila? “U roku od dvije godine promijenili su svoje mišljenje. Ljudi se sada slažu s nama da ljudske vladavine nikada ne mogu donijeti mir i pravednost.”

Mnogi su se radovali pomrčini krutog socijalizma u DDR-u što je, kako su smatrali, nagovještavalo zlatni vijek Zapadne ideologije. No, razočarali su se. Bez obzira koja vlast vlada, Jehovini svjedoci čuvaju svoje jednostavno oko, nepokolebljivo usredotočeno na Božje Kraljevstvo, koje svijetli poput zvijezde na nebesima. Takva nada neće nikada razočarati (Rimljanima 5:5).

[Bilješke]

[Slike na stranici 26]

Svjedoci u Njemačkoj koriste svoju slobodu kako bi u sve većoj mjeri sudjelovali u djelu Kraljevstva