Njihov najveći Prijatelj ih podržava
JEHOVINI SVJEDOCI raduju se trajnim prijateljstvima sa sukršćanima diljem svijeta. No postoji jedno prijateljstvo koje Jehovinim svjedocima daje posebnu podršku. To je dragocjeni odnos s njihovim najvećim Prijateljem, Jehovom Bogom. (Usporedi Jakova 2:23.) On ih podupire tijekom velikih ispita vjere.
Mnogi su promatrači hvalili izvještaj o besprijekornosti Svjedoka pod totalitarnim režimima. Jedan od njih je Jiří Krupička, doktor filozofije i prirodnih znanosti, koji je 1968. emigrirao iz Čehoslovačke nakon što je mnoge godine proveo u komunističkim koncentracionim logorima. U svojoj knjizi Renesance rozumu, on komentira patnje i nepokolebljivost Svjedoka koji su bili zatvoreni zbog svoje neutralnosti.
Pod komunističkom vladavinom, mnogi su Svjedoci bili osuđeni na zatvor zbog svoje vjere. Iako su bili zatvoreni, odbijali su iskapati uran u ratne svrhe (Izaija 2:4). Krupička opisuje prizor kojemu je sâm bio svjedok u jednom od tih rudnika 1952. godine. Vidio je dva lika kako stoje poput ledenih kipova na oštrom zimskom vremenu. Metalne su im bačve pokrivale glavu i gornji dio tijela.
Krupička piše: “Stajali su ondje u zatvorskim dronjcima od ranog jutra. Kako su mogli tako dugo stajati na smrznutim nogama? Snagom vjere. Bačve su bile stare i zarđale. Okrutna ih je ruka nabila na njihove glave i ramena tako snažno da je nazubljeni obruč bačve zasjekao jaknu i kožu jednoga od njih te mu je krv kapala iz rukava.
Čuvar je zaustavio našu kolonu ispred njih i zapovjednik nam je održao kratak govor. Odbiti posao je pobuna, rekao je, i kažnjava se odgovarajuće tome. Nikakve sentimentalne gluposti o ratu i ubijanju neće pomoći ovima koji se protive ratu, tim neprijateljima socijalizma.”
Zapovjednik je podigao nekakvu metalnu polugu i udario po jednoj od bačava. Čovjek u njoj se srušio dok mu je bačva još uvijek pokrivala glavu. Ono što se zatim dogodilo Krupički se duboko usjeklo u sjećanje.
On kaže: “Iz unutrašnjosti bačava dopirala je pjesma. Tihi zvuci, molitva Bogu izrečena šapatom, koji može čuti sve odasvuda — pa čak i pokušaj pjevanja iz unutrašnjosti starih, zarđalih uranijskih bačava. Za njega je to glasnije nego pjevanje zbora u velikoj katedrali.”
Dana 1. rujna 1993. djelo Jehovinih svjedoka u Češkoj Republici bilo je službeno zakonski priznato. Svjedoci u Češkoj sada se raduju što mogu nastaviti svoje kršćansko obrazovno djelo u slobodi. Da, oduševljeni su što drugima mogu govoriti o Jehovi, svom najvećem Prijatelju.
[Slika na stranici 7]
Kongresni delegati u Češkoj Republici