Vršili su Jehovinu volju
Slijediti Isusove oproštajne riječi
ČETRNAESTOG nisana uvečer, 33. n. e., Isus Krist i njegovih 11 vjernih apostola sjedili su za stolom u gornjoj sobi u Jeruzalemu. Budući da je bio svjestan toga da mu neposredno predstoji smrt, rekao im je: “Još sam malo s vama” (Ivan 13:33). Zapravo, Juda Iskariot već je otišao kako bi skovao zavjeru sa zlim ljudima koji su željeli ubiti Isusa.
Nitko od prisutnih u gornjoj sobi nije osjećao hitnost situacije bolje od Isusa. Dobro je znao da će stradati. Isus je znao i da će ga njegovi apostoli napustiti te iste noći (Matej 26:31; Zaharija 13:7). Budući da je ovo Isusu bila posljednja prilika prije smrti da razgovara sa svojim apostolima, možemo biti sigurni da su njegove oproštajne riječi bile usmjerene na stvari od najveće važnosti.
“Ovo činite za moj spomen”
Isus je sa svojim vjernim apostolima uveo novu proslavu koja je zamijenila židovsku Pashu. Apostol Pavao nazvao ju je “večera Gospodinova” (1. Korinćanima 11:20). Uzevši hljeb beskvasnog kruha, Isus je izgovorio molitvu. Zatim je prelomio hljeb i dao kruh svojim apostolima. “Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje”, rekao je. Zatim je uzeo čašu vina, izgovorio zahvalnu molitvu i dao je apostolima, govoreći: “Pijte iz nje svi; jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha” (Matej 26:26-28).
Kakvo je značenje imao ovaj događaj? Kao što je to Isus pokazao, kruh je predstavljao njegovo bezgrešno tijelo (Jevrejima 7:26; 1. Petrova 2:22, 24). Vino je simboliziralo Isusovu prolivenu krv, koja je omogućila oproštenje grijehâ. Njegova je žrtvena krv također učinila pravomoćnim novi savez između Jehove Boga i 144 000 ljudi, koji će konačno vladati s Isusom na nebu (Jevrejima 9:14; 12:22-24; Otkrivenje 14:1). Pozivajući svoje apostole da jedu taj obrok, Isus je ukazao na to da će oni imati udjela s njim u nebeskom Kraljevstvu.
S obzirom na ovaj obrok za sjećanje, Isus je zapovjedio: “Ovo činite za moj spomen” (Luka 22:19). Da, Gospodinova večera trebala je biti događaj koji će se slaviti svake godine, kao što je to bio slučaj s Pashom. Dok je Pasha podsjećala na oslobođenje Izraelaca iz ropstva u Egiptu, Gospodinova večera usredotočila se na daleko veće oslobođenje — oslobođenje otkupljivog čovječanstva od ropstva grijehu i smrti (1. Korinćanima 5:7; Efežanima 1:7). Osim toga, oni koji uzimaju kruh i vino simboličnog značenja podsjećaju se na buduće prednosti koje će imati kao kraljevi i svećenici u Božjem nebeskom Kraljevstvu (Otkrivenje 20:6).
Smrt Isusa Krista bila je uistinu najvažniji događaj u ljudskoj povijesti. Oni koji cijene ono što je Isus učinio slušaju njegovu zapovijed s obzirom na Gospodinovu večeru: “Ovo činite za moj spomen.” Jehovini svjedoci sjećaju se Isusove smrti svake godine na dan koji odgovara 14. nisanu. Godine 1996. ovaj dan pada na 2. travnja, nakon zalaska sunca. Srdačno ste pozvani da prisustvujete u Dvorani Kraljevstva u Vašem području.
‘Dajem vam novu zapovijed’
Pored toga što je uveo Gospodinovu večeru, Isus je svojim apostolima dao neke savjete na rastanku. Iako su bili dobro poučeni, ovi su ljudi trebali još puno učiti. Nisu sasvim razumjeli kakav je Božji naum u vezi s Isusom, s njima ili u vezi s budućnosti. No Isus nije tada pokušavao razjasniti sve te stvari (Ivan 14:26; 16:12, 13). Umjesto toga, govorio je o nečemu što je od velike važnosti. “Novu vam zapovijest dajem”, rekao je, “da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite medju sobom.” Isus je zatim dodao: “Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav medju sobom” (Ivan 13:34, 35).
U kom je smislu to bila ‘nova zapovijed’? Pa, Mojsijev je zakon tražio: “Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga” (3. Mojsijeva 19:18). Međutim, Isus je od svojih sljedbenika zahtijevao da pokazuju samopožrtvovnu ljubav koja ide tako daleko da netko dâ svoj život za sukršćanina. Naravno, ‘zakon ljubavi’ treba se također primjenjivati u situacijama koje nisu tako kritične. U svim situacijama sljedbenik Isusa Krista treba preuzeti inicijativu kako bi ispoljio ljubav pomažući drugim ljudima duhovno i na druge načine (Galaćanima 6:10).
Te posljednje noći Isusovog zemaljskog života, ljubav ga je navela da se moli Jehovi Bogu za svoje učenike. Djelomično se molio ovako: “Oni su na svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti! sačuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi” (Ivan 17:11). Vrijedno je zapaziti da se Isus u molitvi svom Ocu molio za ljubavlju prožeto jedinstvo svojih sljedbenika (Ivan 17:20-23). Oni su trebali ‘imati ljubav među sobom, kao što je Isus imao ljubav k njima’ (Ivan 15:12).
Vjerni su apostoli uzeli u obzir Isusove oproštajne riječi. I mi se trebamo držati njegovih zapovijedi. U ovim kritičnim ‘posljednjim danima’ ljubav i jedinstvo među pravim obožavateljima važniji su nego ikada prije (2. Timoteju 3:1). Da, zaista, pravi kršćani slušaju Isusove zapovijedi i pokazuju bratsku ljubav. To uključuje slušanje njegove zapovijedi da se slavi Gospodinova večera.