Čitaj Božju riječ i služi mu u istini
“Pouči me, o Jehova, svome putu. Hodit ću u tvojoj istini” (PSALAM 86:11, NW).
1. Što je u prvom izdanju ovog časopisa u osnovi pisalo o istini?
JEHOVA šalje svjetlo i istinu (Psalam 43:3). Osim toga, on nam daje sposobnost da čitamo njegovu Riječ, Bibliju, i da upoznamo istinu. U prvom izdanju ovog časopisa — od srpnja 1879 (engl.) — pisalo je: “Istinu, poput skromnog malog cvijeta u divljini života, okružuje i gotovo ugušuje bujan rast korova neistine. Ako je želiš pronaći moraš uvijek tragati za njom. Ako želiš vidjeti njenu ljepotu moraš gurnuti na stranu korov zabluda i trnovito grmlje vjerske zadrtosti. Ako je želiš posjedovati moraš se sagnuti da bi je se domogao. Nemoj se zadovoljiti jednim cvijetom istine. Kad bi jedan bio dovoljan ne bi ih postojalo više. Uvijek ih skupljaj, nastavi ih sve više tražiti.” Čitanje i proučavanje Božje riječi omogućava nam da steknemo točnu spoznaju i da hodimo u njegovoj istini (Psalam 86:11).
2. Kakvu je posljedicu imalo to što su Ezdra i drugi čitali Božji zakon Židovima u drevnom Jeruzalemu?
2 Nakon što su 455. pr. n. e. ponovno sagrađene jeruzalemske zidine, svećenik Ezdra i drugi čitali su Božji zakon Židovima. Nakon toga slavili su radostan Praznik sjenica, ispovijedali grijehe i sklopili “tvrd zavjet” (Nehemija 8:1–9:38). O tome čitamo: “Čitahu knjigu, zakon Božji, razgovijetno, i razlagahu smisao, te se razumijevaše što se čitaše” (Nehemija 8:8). Neki zastupaju mišljenje da Židovi nisu dobro razumjeli hebrejski te da je uslijedilo tumačenje na aramejski. No iz teksta ne proizlazi da se radilo o pukom razjašnjavanju jezičnih pojmova. Ezdra i drugi razlagali su Zakon tako da narod može razumjeti njegova načela i primjenjivati ih. Kršćanske publikacije i sastanci isto tako služe za ‘razlaganje smisla’ Božje riječi. To čine i imenovani starješine, koji su ‘vrijedni [‘osposobljeni’, NW] da uče’ (1. Timoteju 3:1, 2; 2. Timoteju 2:24).
Trajne koristi
3. Koje su neke od koristi koje dobivamo čitanjem Biblije?
3 Kad kršćanske obitelji zajednički čitaju Bibliju, vjerojatno će doživjeti trajne koristi. One upoznavaju Božje zakone i uče istinu o doktrinama, proročanstvima i drugim stvarima. Nakon što se pročita neki dio iz Biblije, poglavar obitelji mogao bi postaviti pitanje: Kako bi to trebalo utjecati na nas? U kakvoj je to vezi s drugim biblijskim naukama? Kako možemo ove misli koristiti prilikom propovijedanja dobre vijesti? Obitelj stiče veći uvid ako prilikom čitanja Biblije istražuje, koristeći Indeks publikacija Watch Towera ili druge indekse. Korisno je konzultirati i dvosveščano djelo Insight on the Scriptures (Uvid u Pisma).
4. Kako je Jozua trebao primjenjivati upute zapisane u Jozui 1:8?
4 Načela izvedena iz Pisama mogu nas voditi u životu. Osim toga, čitanje i proučavanje ‘svetih pisama može nas umudriti za spasenje’ (2. Timoteju 3:15). Ako dopustimo da nas Božja riječ vodi, nastavit ćemo hoditi u istini i naše će se pravedne želje ostvariti (Psalam 26:3; 119:130). Međutim, potrebno je da tražimo razumijevanje, kao što je to radio Mojsijev nasljednik, Jozua. ‘Knjiga zakona’ nije se trebala rastavljati od njegovih usta i on ju je trebao čitati dan i noć (Jozua 1:8). Ne dopustiti da se ‘knjiga zakona’ rastavlja od njegovih usta značilo je da Jozua nije smio prestati govoriti drugima o prosvjetljujućim stvarima zapisanima u njoj. Čitati iz Zakona dan i noć značilo je da je Jozua trebao meditirati o njemu, trebao ga je proučavati. Na sličan je način i apostol Pavao poticao Timoteja da ‘promišlja’ — da meditira — o svom vladanju, službi i načinu poučavanja. Kao kršćanski starješina, Timotej je trebao naročito paziti da njegov život bude primjeran i da poučava biblijsku istinu (1. Timoteju 4:15, Šarić).
5. Što je potrebno da bismo pronašli Božju istinu?
5 Božja je istina neprocjenjivo blago. Njeno pronalaženje zahtijeva kopanje, stalno pregledavanje Pisama. Samo ako se pokažemo kao učenici nalik djeci svog Veličanstvenog Podučavatelja steći ćemo mudrost te ćemo razumjeti strah Jehovin pun poštovanja (Priče Salamunove 1:7; Izaija 30:20, 21). Dakako, trebali bismo si na temelju Biblije dokazivati stvari (1. Petrova 2:1, 2). Židovi u Bereji “bijahu plemenitiji od onijeh što žive u Solunu; oni primiše riječ sa svijem srcem, i svaki dan istraživahu po pismu je li to [što je Pavao rekao] tako”. On je pohvalio Berejce što su to činili, nije im prigovarao zbog toga (Djela apostolska 17:10, 11).
6. Zašto je Isus mogao ukazati na to da nekim Židovima nije koristilo to što su pregledavali Pisma?
6 Isus je rekao nekim Židovima: “Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vječni; i ona svjedoče za mene. I ne ćete da dodjete k meni da imate život” (Ivan 5:39, 40). Oni su pregledavali Pisma s ispravnim ciljem — da ih vode k životu. Doista, Pisma su sadržavala mesijanska proročanstva koja su ukazivala na Isusa kao na sredstvo života. No Židovi su ga odbacili. Zato im pregledavanje Pisama nije koristilo.
7. Što je potrebno da bismo rasli u razumijevanju Biblije, i zašto?
7 Da bismo rasli u svom razumijevanju Biblije, potrebno nam je vodstvo Božjeg duha, odnosno djelujuće sile. “Duh sve ispituje, i dubine Božije” kako bi iznio na vidjelo njihovo značenje (1. Korinćanima 2:10). Kršćani u Solunu trebali su ‘sve provjeravati’ u svim proročanstvima koja su čuli (1. Solunjanima 5:20, 21, St [5:19, 20, DK]). Kad je Pavao (oko 50. n. e.) pisao Solunjanima, jedini dio Grčkih pisama koji je tada već bio napisan bilo je Evanđelje po Mateju. Dakle, Solunjani i Berejci mogli su sve provjeravati vjerojatno tako što su konzultirali Septuagintu, grčki prijevod Hebrejskih pisama. Oni su trebali čitati i proučavati Pisma, a to trebamo raditi i mi.
Od presudne važnosti za sve
8. Zašto bi se imenovani starješine trebali odlikovati biblijskom spoznajom?
8 Imenovani starješine trebali bi se odlikovati biblijskom spoznajom. Oni moraju biti ‘vrijedni [‘osposobljeni’, NW] da uče’ i čvrsto se moraju ‘držati vjerne riječi’. Nadglednik Timotej trebao je ‘pravo upravljati riječju istine’ (1. Timoteju 3:2; Titu 1:9; 2. Timoteju 2:15). Njegova majka Evnika i baka Loida poučavale su ga od ranog djetinjstva o svetim spisima, usađujući u njega ‘nelicemjernu vjeru’, premda njegov otac nije bio vjernik (2. Timoteju 1:5; 3:15). Očevi koji su vjernici trebaju svoju djecu odgajati “u nauci i u strahu Gospodinovu”, a naročito starješine koji su očevi moraju imati “vjernu djecu, koju ne kore za kurvarstvo [“razvrat”, NW] ili za nepokornost” (Efežanima 6:4; Titu 1:6). Prema tome, bez obzira na to pod kakvim okolnostima živimo, potrebu da čitamo, proučavamo i primjenjujemo Božju riječ trebali bismo uzimati vrlo ozbiljno.
9. Zašto bismo trebali proučavati Bibliju zajedno sa sukršćanima?
9 Isto tako trebali bismo proučavati Bibliju zajedno sa suvjernicima. Pavao je želio da kršćani u Solunu međusobno razgovaraju o njegovom savjetu (1. Solunjanima 4:18). Nema boljeg načina da oštrimo svoje razumijevanje istine nego da zajedno s drugim odanim učenicima istražujemo Pisma. Istinita je izreka: “Gvoždje se gvoždjem oštri, tako čovjek oštri lice prijatelja svoga” (Priče Salamunove 27:17). Alat od gvožđa može zarđati ako se ne upotrebljava i ne oštri. Slično tome, mi se trebamo redovito sastajati i oštriti jedan drugoga međusobnim izmjenjivanjem spoznaje koju stičemo čitanjem, proučavanjem i meditiranjem o Božjoj riječi istine (Jevrejima 10:24, 25). Osim toga, to je jedan od načina kako se možemo pobrinuti da izvučemo korist iz bljeskova duhovnog svjetla (Psalam 97:11; Priče Salamunove 4:18).
10. Što znači hoditi u istini?
10 Prilikom proučavanja Pisama, prikladno je da se pomolimo Bogu kao što je to učinio psalmist: “Pošlji vidjelo svoje i istinu svoju, neka me vode” (Psalam 43:3). Ako želimo imati Božje priznanje, moramo hoditi u njegovoj istini (3. Ivanova 3, 4). To zahtijeva da udovoljavamo njegovim zahtjevima i da mu vjerno i iskreno služimo (Psalam 25:4, 5; Ivan 4:23, 24). Moramo služiti Jehovi u istini, koja je otkrivena u njegovoj Riječi i razjašnjena u publikacijama ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47, NW). To zahtijeva da imamo točnu spoznaju Pisama. Kako bismo onda trebali čitati i proučavati Božju riječ? Da li bismo trebali početi čitati od 1. Mojsijeve 1. poglavlja, 1. retka i redom pročitati svih 66 knjiga? Da, svaki kršćanin koji posjeduje čitavu Bibliju na svom jeziku trebao bi je pročitati od 1. Mojsijeve do Otkrivenja. I naš cilj prilikom čitanja Biblije i kršćanskih publikacija trebao bi biti da povećamo svoje razumijevanje goleme cjeline biblijske istine koju Bog čini dostupnom preko ‘vjernog roba’.
Čitaj Božju riječ naglas
11, 12. Zašto je korisno da se na sastancima iz Biblije čita naglas?
11 Kad smo sami čitamo možda tiho. Međutim, u drevnim se vremenima osobno čitanje prakticiralo naglas. Zbog toga je evangelizator Filip mogao čuti kako etiopski eunuh u svojim kolima čita proročanstvo iz Izaije (Djela apostolska 8:27-30). Hebrejska riječ prevedena “čitati” u prvom redu znači “zvati”. Zbog toga ne bismo trebali one koji u početku nisu u stanju čitati tiho i shvatiti smisao pročitanoga odgovarati od toga da svaku riječ izgovaraju naglas. Glavna je stvar da čitajući Božju napisanu Riječ upoznaju istinu.
12 Korisno je što se na kršćanskim sastancima iz Biblije čita naglas. Apostol Pavao poticao je svog suradnika Timoteja: “Posvećuj se dalje (javnom) čitanju Pisma, opominjanju i poučavanju!” (1. Timoteju 4:13, Rupčić, naglašeno od nas). Pavao je rekao Kološanima: “Kad se ova poslanica pročita kod vas, učinite da se pročita i u Laodicijskoj crkvi, i onu što je pisana u Laodiciju da i vi pročitate” (Kološanima 4:16). A u Otkrivenju 1:3 stoji: “Blago onome koji [“glasno”, NW] čita i onima koji slušaju riječi proroštva, i drže što je napisano u njemu; jer je vrijeme blizu.” Zato bi javni govornik trebao čitati citate iz Biblije da bi potkrijepio ono što govori skupštini.
Tematska metoda proučavanja
13. Koja je najprogresivnija metoda upoznavanja biblijskih istina, i što nam može pomoći pronaći biblijske retke?
13 Tematsko proučavanje najprogresivnija je metoda upoznavanja biblijskih istina. Pomoću konkordanca, koje navode biblijske riječi abecednim redom u njihovom kontekstu prema knjizi, poglavlju i retku, lako se mogu pronaći citati koji su povezani s određenom temom. A takvi se reci mogu uskladiti jedan s drugim jer Autor Biblije ne proturječi samom sebi. Svetim duhom nadahnuo je nekih 40 muškaraca koji su u razdoblju od 16 stoljeća pisali Bibliju, a njeno tematsko proučavanje prokušan je način upoznavanja istine.
14. Zašto bismo trebali proučavati Hebrejska pisma i Kršćanska grčka pisma?
14 Naše cijenjenje biblijske istine trebalo bi nas motivirati da čitamo i proučavamo Kršćanska grčka pisma zajedno s Hebrejskim pismima. To će pokazati u kakvoj su vezi Grčka pisma s Božjim naumom i bacit će svjetlo na proročanstva iz Hebrejskih pisama (Rimljanima 16:25-27; Efežanima 3:4-6; Kološanima 1:26). Pri tome je od velike pomoći New World Translation of the Holy Scriptures (Novi svijet prijevod Svetih pisama). Pripremili su ga predani Božji sluge koji su se okoristili dostupnom povećanom spoznajom izvornog biblijskog teksta kao i njegove povijesne pozadine i idiomatskih izraza. Od presudne su važnosti i pomoćna sredstva za proučavanje Biblije koja Jehova stavlja na raspolaganje preko ‘vjernog i razboritog roba’.
15. Kako bi dokazao da je na mjestu citirati iz različitih dijelova Biblije?
15 Neki možda kažu: ‘U vašim se publikacijama citiraju tisuće biblijskih redaka, ali zašto ih vadite iz različitih dijelova Biblije?’ Citirajući iz različitih dijelova 66 biblijskih knjiga, u publikacijama se navode različiti nadahnuti svjedoci kako bi se dokazala istinitost neke nauke. Sam Isus je koristio ovu metodu podučavanja. Kad je održao svoju Propovijed na gori, naveo je 21 citat iz Hebrejskih pisama. Taj govor sadrži tri citata iz Druge Mojsijeve, dva iz Treće Mojsijeve, jedan iz Četvrte Mojsijeve, šest iz Pete Mojsijeve, jedan iz Druge Carevima, četiri iz Psalama, tri iz Izaije i jedan iz Jeremije. Je li Isus time pokušao samo ‘bilo što’ dokazati? Nije, jer je ‘učio kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici’. To je bilo zato što je Isus ono što je učio potkrijepio autoritetom Božje napisane Riječi (Matej 7:29). To je radio i apostol Pavao.
16. Koje je biblijske citate Pavao naveo u Rimljanima 15:7-13?
16 U biblijskom odlomku iz Rimljanima 15:7-13, Pavao je citirao iz tri dijela Hebrejskih pisama — iz Zakona, iz Proroka i iz Psalama. Pokazao je da će i Židovi i neznabošci slaviti Boga i zato bi kršćani trebali primati ljude iz svih nacija. Pavao je rekao: “Primajte jedan drugoga kao što i Kr[i]st primi vas na slavu Božiju. Ali kažem da je Isu[s Kri]st bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obećanje ocevima, a neznabošci po milosti da proslave Boga, kao što stoji napisano [u Psalmu 18:49]: za to ću te hvaliti medju neznabošcima, Gospodine, i pjevaću ime tvoje. I opet govori [u 5. Mojsijevoj 32:43]: veselite se neznabošci s narodom njegovijem. I opet [u Psalmu 117:1]: hvalite Gospodina svi neznabošci, i slavite ga svi narodi. I opet Izaija [11:1, 10] govori: biće korijen Jesejev, i koji ustane da vlada nad neznabošcima u onoga će se uzdati neznabošci. A Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira u vjeri, da imate izobilje u nadu silom Duha svetoga.” Ovom je tematskom metodom Pavao pokazao kako se mogu citirati biblijski reci da bi se potkrijepile biblijske istine.
17. U skladu s kojim presedanom kršćani citiraju iz različitih dijelova čitave Biblije?
17 Prvo nadahnuto pismo apostola Petra sadrži 34 citata iz deset različitih knjiga iz Zakona, iz Proroka i iz Psalama. U svom drugom pismu, Petar šest puta citira iz tri različite knjige. Matejevo Evanđelje sadrži 122 citata od 1. Mojsijeve do Malahije. Dvadeset i sedam knjiga Grčkih pisama sadrže 320 izravnih citata od 1. Mojsijeve do Malahije, kao i stotine drugih ukazivanja na Hebrejska pisma. U skladu s presedanom koji je stvorio Isus a koji su slijedili njegovi apostoli, kad današnji kršćani tematski razmatraju neki biblijski predmet, oni citiraju iz različitih dijelova cijele Biblije. To je naročito prikladno u ovim ‘posljednjim danima’, kad se ispunjava veći dio Hebrejskih i Grčkih pisama (2. Timoteju 3:1). ‘Vjerni rob’ u svojim publikacijama na takav način koristi Bibliju, no on nikad ništa ne dodaje Božjoj riječi niti što oduzima od nje (Priče Salamunove 30:5, 6; Otkrivenje 22:18, 19).
Uvijek hodi u istini
18. Zašto bismo trebali ‘hoditi u istini’?
18 Iz Biblije ne smijemo ništa oduzimati, jer čitava cjelina kršćanskih nauka u Božjoj Riječi sačinjava ‘istinu’ ili ‘istinu evanđelja’. Prianjanje uz tu istinu — ‘hođenje’ u njoj — prijeko je potrebno za spasenje (Galaćanima 2:5; 2. Ivanova 4; 1. Timoteju 2:3, 4). Budući da je kršćanstvo “put istine”, pomažući drugima da unapređuju njene interese, postajemo “pomagači [u] istini” (2. Petrova 2:2; 3. Ivanova 8).
19. Kako možemo i nadalje ‘hoditi u istini’?
19 Ako želimo i dalje ‘hoditi u istini’, moramo čitati Bibliju i okoristiti se duhovnom pomoći koju nam Bog pruža preko ‘vjernog roba’ (3. Ivanova 4). Neka bismo to činili kako zbog vlastitog dobra tako i zbog toga da bismo bili u stanju poučavati druge o Jehovi Bogu, o Isusu Kristu i o božanskom naumu. I budimo zahvalni što nam Jehovin duh pomaže razumjeti njegovu Riječ i služiti mu u istini.
Kako glase tvoji odgovori?
◻ Koje su neke od trajnih koristi koje nam donosi čitanje Biblije?
◻ Zašto bismo trebali proučavati Bibliju zajedno sa sukršćanima?
◻ Zašto je umjesno citirati iz različitih mjesta čitave Biblije?
◻ Što znači ‘hoditi u istini’, i kako to možemo činiti?
[Slika na stranici 17]
Roditelji, poučavajte svoju djecu o Pismima
[Slika na stranici 18]
U svojoj Propovijedi na gori, Isus je citirao iz raznih dijelova Hebrejskih pisama