Imaš li bogougodno gledište o alkoholnim pićima?

PRIJE dvadesetak godina arheolozi su blizu iranskog grada Urmie iskopali stari, opekom od blata građeni objekt. U njemu su pronašli keramički ćup koji, prema nekim znanstvenicima, datira iz vremena kad su osnovana neka od jako ranih ljudskih naselja, prije nekoliko tisuća godina. Nedavno je ćup analiziran uz pomoć najsuvremenije tehnologije. Znanstvenici su se iznenadili kad su u njemu pronašli najstariji kemijski dokaz za izradu vina.

I Biblija jasno potvrđuje da se vino, pivo i druga alkoholna pića konzumiraju još od drevnih vremena (1. Mojsijeva 27:25; Propovjednik 9:7; Nahum 1:10, NW). Kao i u slučaju drugih namirnica, Jehova nam kao pojedincima daje da izaberemo — piti alkoholna pića ili ih ne piti. Isus je često pio vino uz obrok. Ivan Krštavatelj se uzdržavao od alkohola (Matej 11:18, 19).

Biblija zabranjuje odavanje piću. Pijanstvo je grijeh protiv Boga (1. Korinćanima 6:9-11). U skladu s time, Jehovini svjedoci ne dopuštaju nikome tko postane nepokajnički pijanica da ostane u kršćanskoj skupštini. Članovi skupštine koji odluče piti alkoholna pića moraju to činiti umjereno (Titu 2:2, 3).

Gledište koje nije bogougodno

Mnogi ljudi danas nemaju bogougodno gledište o alkoholnim pićima. Lako se uočava da Sotona popularizira zloupotrebu ovog drevnog proizvoda. Naprimjer, na nekim otocima južnog Pacifika uobičajeno je da se muškarci okupe radi pijenja velikih količina jednog domaćeg fermentiranog pića. Ta okupljanja mogu trajati nekoliko sati i održavaju se često — mnogi muškarci opijaju se na taj način svakog dana. Neki to jednostavno smatraju sastavnim dijelom kulture. Ponekad se umjesto tog mjesnog domaćeg pića — ili uz njega — konzumiraju pivo i žestoka pića. Pijanstvo je česta pojava.

U jednoj drugoj pacifičkoj zemlji gotovo da nije poznato da muškarci konzumiraju alkohol u umjerenoj količini. Opće je pravilo da oni, kad piju, piju dok se ne napiju. Tipična je pojava da se na dan isplate plaće grupa muškaraca okupi i kupi nekoliko kutija piva, od kojih svaka sadrži 24 boce. Prestanu piti tek kad se sve popije. Zbog toga je pijanstvo na javnom mjestu jako uobičajeno.

Fermentirana pića, kao što su palmino vino i druga mjesna pića, tradicionalno se piju u afričkim zemljama. Običaj u nekim sredinama diktira da se alkohol svakako mora ponuditi gostima. Gostoljubivi domaćin po običaju ponudi količinu veću nego što je posjetitelj može konzumirati. U jednom je području običaj pred svakog posjetioca iznijeti 12 boca piva.

Mnoga japanska poduzeća organiziraju autobusna putovanja svojih radnika. Tada radnici sa sobom nose velike količine alkoholnih pića, a pijanstvo se odobrava. Neki od tih izleta koje organiziraju poduzeća traju dva ili tri dana. Prema časopisu Asiaweek, u Japanu se “muževnost muškaraca, od uzgajatelja riže do bogatih političara, tradicionalno mjeri po količini pića koju mogu popiti”. Slični trendovi vidljivi su i u drugim azijskim zemljama. Asiaweek navodi da “Južnokorejci sada po osobi troše više alkoholnih pića nego potrošači alkohola bilo gdje drugdje na svijetu”.

Prekomjerno pijenje postalo je naširoko uobičajeno u studentskim domovima po Sjedinjenim Državama. Prema The Journal of the American Medical Association (Žurnalu Američkog medicinskog udruženja), “većina onih koji prekomjerno piju ne smatra sebe problematičnim potrošačima alkohola”.a To nas ne treba iznenaditi jer u mnogim zemljama mediji populariziraju pijenje kao nešto što je za avanturističke, moderne i emancipirane ljude. Ta propaganda često konkretno cilja na mlade.

U Velikoj Britaniji se u razdoblju od 20 godina potrošnja piva udvostručila, a konzumacija žestokih pića utrostručila. Piti se počinje u sve mlađoj dobi, a žena koje piju više je nego ikad prije. Slični su trendovi vidljivi u istočnoevropskim i latinoameričkim zemljama. Jasan pokazatelj tog stanja je sve veći broj poginulih u prometnim nesrećama koje su povezane s alkoholizmom i alkoholom. Očigledno je da se širom svijeta alkohol troši sve neumjerenije.

Gdje je gornja granica?

Biblijsko je gledište o alkoholnim pićima uravnoteženo. S jedne strane, Pisma kažu da je vino dar od Jehove Boga, dar koji “veseli srce čovjeku” (Psalam 104:1, 15). S druge strane, kad osuđuje odavanje piću, Biblija koristi izraze ‘pijanstvo’, ‘pijančevanja, pijanke, opijanja’, ‘koji piju mnogo vina’, ‘predavanje vinu’ (Luka 21:34; 1. Petrova 4:3, Duda-Fućak; 1. Timoteju 3:8; Titu 2:3). Ali, koliko je to “mnogo vina”? Kako kršćanin može ustanoviti kakvo je bogougodno gledište o alkoholnim pićima?

Nije teško prepoznati pijanstvo. Njegove su posljedice u Bibliji opisane riječima: “Kome: jaoh? kome: kuku? kome svadja? kome vika? kome rane ni za što? kome crven u očima? Koji sjede kod vina, koji idu te traže rastvorena vina. (...) Oči će tvoje gledati na tudje žene [“vidjeti čudne stvari”, Šarić], i srce će tvoje govoriti opačine” (Priče Salamunove 23:29-33).

Prevelika količina alkohola može izazvati smetenost, halucinacije, nesvjesticu i druge poremećaje uma i tijela. Pod utjecajem alkohola, osoba može izgubiti kontrolu nad svojim vladanjem, nanoseći štetu sebi i drugima. Pijanice su poznati kao ljudi čije je vladanje predmet ismijavanja, pogrdno ili nemoralno.

Piti do te mjere da se dođe u stanje opijenosti, s gore spomenutim posljedicama, definitivno znači piti previše. Međutim, čovjek može biti neumjeren i bez ispoljavanja svih tipičnih znakova pijanstva. Dakle, pitanje da li netko pije previše, često je otvoreno za raspravu. Gdje je granica između umjerenosti i odavanja piću?

Čuvaj svoje sposobnosti razmišljanja

Biblija ne postavlja limite tako što bi propisivala postotke koncentracije alkohola u krvi ili što bi davala neke druge mjere. Otpornost prema alkoholu varira od osobe do osobe. No biblijska su načela ipak primjenjiva na sve kršćane i mogu nam pomoći da razvijemo bogougodno gledište o alkoholnim pićima.

Prva zapovijed je, rekao je Isus, “ljubi Gospodina Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom” (Matej 22:37, 38). Alkohol ima izravan utjecaj na um, a odavanje piću će te sprečavati da iskazuješ poslušnost ovoj najvećoj od svih zapovijedi. Ono može ozbiljno narušiti tvoju sposobnost dobrog prosuđivanja, sposobnost rješavanja problema, iskazivanje samosvladavanja i druge važne umne funkcije. Pisma nas opominju: “Čuvaj pravu mudrost i razboritost; i biće život duši tvojoj i nakit grlu tvojemu” (Priče Salamunove 3:21, 22).

Apostol Pavao zaklinje kršćane: “Prines[i]te svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, kao svetu službu svojom snagom razuma” (Rimljanima 12:1, NW). Da li bi kršćanin bio ‘prihvatljiv Bogu’ ako bi pio alkohol do te mjere da bi se lišio ‘snage razuma’? Obično osoba koja neumjereno pije postupno povećava svoju otpornost prema alkoholu. Ona za svoje teško opijanje može misliti da je ono — u njenom slučaju — ispod granice pijanstva. Ipak, ona može itekako razvijati nezdravu ovisnost o alkoholu. Može li takva osoba prinijeti svoje tijelo kao “žrtvu živu, svetu”?

Bilo koja količina alkohola koja krnji tvoju kršćansku “pravu mudrost i razboritost” za tebe predstavlja preveliku količinu alkohola.

Na čemu gradiš svoje gledište o alkoholu?

Kršćanin bi trebao procijeniti da li se on u pogledu svog stava prema pijenju povodi za tekućim trendovima ili običajima. Kad se radi o alkoholnim pićima, ti sigurno ne bi želio svoje odluke temeljiti na trendovima koji postoje u tvojoj kulturi ili u medijskoj propagandi. Kad procjenjuješ svoj stav, upitaj se: ‘Da li sam potpao pod utjecaj onog što se smatra prihvatljivim u sredini u kojoj živim? Ili se u pogledu pijenja povodim za biblijskim načelima?’

Premda Jehovini svjedoci nisu protivnici kulture u kojoj žive, oni shvaćaju da Jehova mrzi mnoge postupke koje se danas naširoko prihvaća. U nekim se društvenim zajednicama odobrava pobačaj, transfuzija krvi, homoseksualnost i poligamija. Međutim, kršćani postupaju u skladu s Božjim gledištem o tim stvarima. Da, bogougodno gledište motivirat će kršćanina na mržnju prema takvim postupcima, bez obzira na to jesu li oni u njegovoj kulturi prihvaćeni ili nisu (Psalam 97:10).

Biblija govori o ‘volji pogana’, u koju spadaju ‘pijančevanje’ i ‘pijanke’. Izraz ‘pijanke’ odnosi se na okupljanja koja su bila organizirana upravo sa svrhom konzumiranja velikih količina alkohola. Izgleda da su u biblijska vremena neki, koji su bili ponosni na svoju navodnu sposobnost dobrog podnošenja pića, nastojali nadmašiti druge u količini koju mogu popiti, ili su pak željeli ustanoviti tko može popiti najviše. Apostol Petar takvo ponašanje naziva ‘širokom rijekom razuzdanosti’ u kojoj kršćani koji su se pokajali više nemaju udjela (1. Petrova 4:3, 4, St).

Da li bi bilo razumno da kršćanin prihvati gledište da tako dugo dok se ne napije zapravo nije važno gdje, kada i koliko pije? Možemo se upitati: Je li to bogougodno gledište? Biblija kaže: “Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li drugo što činite, sve na slavu Božiju činite” (1. Korinćanima 10:31). Ne mora da će se svi ljudi iz grupe koja se na javnom mjestu okupi da bi popila velike količine alkohola napiti, no da li bi njihovo ponašanje bilo na slavu Jehovi? Biblija opominje: “Ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija” (Rimljanima 12:2).

Ne spotiči druge

Zanimljivo je da se čak i u onim kulturama u kojima se inače tolerira odavanje piću često ne odobrava da onaj tko tvrdi da je Božji sluga bude pijanica. U jednoj manjoj sredini u južnom Pacifiku, jedan je promatrač rekao: “Ja se vama kao ljudima divim. Vi propovijedate istinu. Ali problem je što se primjećuje da vaši muškarci piju previše groga.” Prema izvještajima, pojedinci se nisu opili, ali mnogi u toj sredini baš i nisu zapazili tu pojedinost. Promatrači su lako mogli zaključiti da se poput većine ostalih muškaraca koji se okupljaju radi pijenja i Svjedoci opijaju. Da li kršćanski sluga koji prisustvuje dugim druženjima organiziranima radi pijenja i dalje ostaje na dobrom glasu i obavlja svoju javnu službu sa slobodom govora? (Djela apostolska 28:31).

Izvještaj iz jedne evropske zemlje pokazuje da ponekad braća i sestre u Dvoranu Kraljevstva dolaze s jakim alkoholnim zadahom. To je uznemirilo savjest drugih. Biblija opominje: “Dobro je ne jesti mesa, i vina ne piti, i ono ne činiti na što se tvoj brat spotiče” (Rimljanima 14:21). Bogougodno gledište o alkoholnim pićima potaknut će zrelog kršćanina da bude obziran prema savjesti drugih, čak i ako to znači uzdržavanje od alkohola u nekim prilikama.

Kršćani su naočigled drugačiji

Nažalost, ovaj svijet u velikoj mjeri vrijeđa Jehovu zloupotrebljavajući dobre stvari koje je on dao čovječanstvu, uključujući i alkoholna pića. Svaki predani kršćanin treba se truditi da izbjegava prevladavajuća bezbožna gledišta. Tako će ljudi moći vidjeti “razliku izmedju pravednika i bezbožnika, izmedju onoga koji služi Bogu i onoga koji mu ne služi” (Malahija 3:18).

Kad se radi o alkoholnim pićima, ‘razlika’ između Jehovinih svjedoka i svijeta treba biti očigledna. Pijenje alkoholnih pića nije centralna stvar u životu pravih kršćana. Oni ne eksperimentiraju s granicama svoje otpornosti prema alkoholu, opasno se približavajući pijanstvu; isto tako ne dopuštaju alkoholnim pićima da krnje ili na neki način sprečavaju njihovu službu Bogu koja se vrši cijelom dušom i čistim umom.

Kao grupa, Jehovini svjedoci imaju bogougodno gledište o alkoholnim pićima. A kako je s tobom? Svatko od nas može računati na Jehovine blagoslove ako slijedimo biblijsku uputu “da se odrečemo bezbožnosti i želja ovoga svijeta, i da pošteno i pravedno i pobožno poživimo na ovome svijetu” (Titu 2:12).

[Bilješka]

[Okvir/slika na stranici 28]

Poslušaj one koji te vole

Onaj tko neumjereno pije često je posljednji koji shvati da ima problem. Rođaci, prijatelji i kršćanski starješine ne bi smjeli oklijevati da pruže pomoć dragoj osobi kojoj manjka umjerenosti. S druge strane, ako oni koji te vole izraze svoju zabrinutost nad tvojim navikama pijenja alkohola, vjerojatno će za to imati dobar razlog. Razmisli o onome što kažu (Priče Salamunove 19:20; 27:6).